Zastita temeljnih ljudskih prava garantovana je Ustavom-  gradjanskih, politickih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. Clanom 9. Ustava propisuje se i da su vazeci medjunaordni ugovori dio crnogorskog pravnog poretka i da imaju primat nad domacim zakonodavstvom.  Parlament je usvojio niz zakona, čijim rješenjima se, na neposredan ili posredan način, unaprijeđuje ova siroka  oblast, čime je, pored ostalog,  Crna Gora, i zavrijedila otvoranje pregovora sa EU.
Suljo Mustafić

Suljo Mustafić

Zakonskim propisima, u oblasti zaštite ljudskih i posebno manjinskih prava, te kroz antidiskriminatorske zakone i ,posebno, preko Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda,  stvoren je dobar temelj  na kome treba graditi institucije. Snaga, čvrstina i kapacitet tih institucija zavisi od naše realne moći da zakonska rješenja sprovodimo u praksi. Zbog toga je vazno  dodatno snazenje uloge Parlamenta, da više i bolje prati i ocjenjuje primjenu  donešenih zakona, da sagleda njihovu djelotvornost .  Kada je nas Parlament u pitanju, u ovoj oblasti, posebno je vazna uloga Odbora za ljudska prava i slobode koji  svoju paznju usmjerava na cetiri vazne teme: Pitanja antidisskriminatorske politike, Polozaj LGBT populacije, Roma i Egipcana, izbjeglica i raseljenih lica, te manjinskih prava. Smatramo da treba predano raditi na dogradnji postojecih zakonskih  rjesenja koja se  ticu politike antidiskriminacije, uvazavajuci sugestije evropskih eksperata, ali i nevladinog sektora, vjerskih zajednica i drugih subjekata , uz jasnije definisanje odredjenih pojmova , kako ne bi doslo do nedoumica prilikom primjene ovih zakona.  Takodje, vazno je i dalje zakonski unapredjivati institut Zastitnika ljudskih prava i sloboda, cije je zazivljavanje pokazalo svoju punu djelotvornost u Crnoj Gori. Na planu zastite romske populacije, treba istaci donesenu strategiju i Akcioni plan,ali i na konkretne mjere koje se ticu upisa romske djece u maticne knjige, zdravstvene njege, skolovanja, zaposljavanja i pojavljiavanja medijskih sadrzaja o Romima na Javnom servisu.Vazno je istaci i napore na rjesavanju pitanja statusa raseljenih i interno raseljenih lica, medju kojima je najveci broj lica Roma i Egipcana. Kroz intezivnu aktivnosti ,tokom 2013. godine, Skupstina CG je pored ostalog usvojila i Predlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, kojim se unapredjuje zastita mentalno oboljelih lica tokom zadrzavanja u zdravstvenim ustanovama. Usvojen i je i Predlog zakona o socijalnoj i djecjoj zasititi, kao i Predlog zakona o socijalnom stanovanju, te set zakonskih rjesenja o obrazovanju. Svi ovi zakoni, na direktan ili indirektan nacin, vezani su oblast unaprijednja ljudskih prava i prava djeteta. Ovdje cu istaci poseban iskorak kada su u pitanju prava gradjana islamske vjeroispovijesti, gdje se kroz zakonska rjesenja uvazavaju specificnostii u ishrani, odnosno da se ovim zakonom drzavne i vaspitno -obrazovne  institucije obavezuju na postovanje vjerskh prava.   Mislimo da je vazno dati podsticaj i da se ubrza rad na donošenju posebnog  Zakona o vjerskim pravima I slobodama,  kojim bi se na temeljan način uredili odnosi države sa  vjerskim zajednicama, medjusobna prava I obaveze, kao i pitanje  imovine vjerskih zajednica, te ubrzanje procesa restitucije I povraćaja imovinskih prava. Ustavne promjene, usvojene krajem jula 2013. godine, donose novi kvalitet u nacinu izbora nosilaca najvisih fuknkcija u pravosudju i tuzilastvu: njime se jaca nezavisniost pravosudja i cine jasni pomaci u njihovom osnazivanju za uspostavljanje pune vladavine prav. Ali isto tako, vazno je da je, kroz ustavne promjene, donjeta i  zakonska regulativa kojom se otvara mogućnost za ostvarivanje srazmjerne zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda i nacionalnih manjina u sudovima, državnom tužilaštvu i Ustavnom sudu, cime  bi trebao zapoceti proces vracanja povjerenja manjinskih naroda u ove institucije, koje je bilo jako slabo, pogotovo zbog nacina rada  u prethodnom periodu, odsustva kadrova iz manjina u ovim institucijama i ponajvise zbog izostanka pravosnaznih presuda po pitanju ratnih zlocina i etnickog ciscenja iz perioda 90-ih. Ovdje je vazno istaci i  da je Radna grupa za izgradjivanje povjerenja u izborni proces , tokom svog napornog visemjesecnog rada, kroz sest zakonskih rjesenja, otvorila i pokusava rijesiti brojna pitanja koja se  ticu boljeg, transparetnnijeg i postenijag izbornog procesa . Takodje, u ovoj oblasti ponovo je aktuelizovano pitanje autenticnog predstavljanja manjina u lokalnim zajednicama, u skupstinama opstina ,kao dio  ukupnih izbornih rjhesenja kojima se regulise Ustavom zagaratnovano pravo na autenticnu predstavljenost manjinskih nacionalnih zajednica. Svi smo svjesni da nijesu dovoljni samo zakonska regulativa, zacrtane strategije i ratifikacija medjunarodnih dokumenta i konvencija. Potrebno je mnogo više od toga- stvaranje pune svijesti u društvu da su manjine dio naše društvene stvarnosti i da je potrebno da , svakodnevno, pokazujemo više razumijevanja i senzibiliteta. Institucije manjinskih naroda- manjinski savjeti –slobodno se može reći dobili su svoje mjesto i postali prepoznatljive institucije u društvu  i pored njihovih početnih nesnalaženja, kao i uočenog maćehinskog tretmana od strane države, kada su budžetska sredstva u pitanju. Fond za manjine I Centar za ocuvanje culture manjina, I pored nedovoljnih izdvajanja, I svih mogućih dilema oko načina na koji je uredjeno njihovo funkcionisanje, postali su potpora mnogim značajnim projektima za očuvanje  nacionalnog, jezičkog, kulturnog I vjerskog identiteta manjina. Naravno, ovo su nove institucije, kojima treba posebna briga I pažnja,koja ne smije izostati. Pripadnici manjinskih zajednica posebno su zainteresovani, i to sam u jednom od amandmana i naglasi,o da se vodi računa o ustavnim garancijama srazmjerne zastupljenosti manjina, da se, vodeći računa i o profesiononalnim i stručnim referecama, obezbjedi veće učešće manjina u javnim poslovima, te da se radi i na stručnom osposobljavanj kadrova koji nedostaju. Znamo da su učinjeni odrđeneni koraci u ovom pravcu, ali je  veoma značajno da se ohrabre nadležne instiutcije da brže i dinamičnije rade na ovom planu povjerenju manjina u svoje institucije I državu u kojoj žive. I na kraju, mozemo konstatovati da je  Crna Gora u ovih sedam godina, od obnove državnosti, na polju zaštite ljudskih prava i izgradnje institucija, napravila značajne pomake. Dalja izgradnja Crne Gore kao demokratskog  I društva poštovanja afirmisanja  različitosti, umnogome, zavisiće od sposobnosti Parlamenta, u  donošenju zakonodavstva i  kontroli primjene tih zakona, posebno kada su manjinska I ljudska prava u pitanju.

Leave a Reply

Your email address will not be published.