Intervju Dana: Suljo Mustafić Erdogan nije ni Putin ni Vučić Piše: Tamara Nikčević Potpredsjednik Skupštine Crne Gore i visoki funkcioner Bošnjačke stranke Suljo Mustafić u intervjuu za Dane objašnjava zašto zastava predsjednika Erdogana nije i zastava crnogorskih Bošnjaka, ko građane Crne Gore štiti od uvreda i kletvi koje izriče mitropolit Srpske pravoslavne crkve Amfilohije i da li bi, nakon eventualne odluke šefa Parlamenta Ranka Krivokapića da sa prosrpskim strankama formira vlast u Podgorici, u septembru mogla pasti Vlada Mila Đukanovića Zbog čega je, baš uoči izbora za šefa države, poslanik Bošnjačke stranke Suljo Mustafić boravio u višednevnoj posjeti Turskoj? Ko ga je pozvao, u kom svojstvu i da li se svojim “lobiranjem za jednu stranu” kao i susretom sa Redžepom Tajipom Erdoganom zapravo “grubo deklarisao i kao direktni, aktivni učesnik izbora u drugoj državi, stavljajući na raspolaganje i funkciju potpredsjednika crnogorskog Parlamenta”. Ovo su pitanja koja su, nedugo nakon proglašenja pobjednika upravo završenih predsjedničkih izbora u Turskoj, potpredsjedniku Skupštine Crne Gore Sulji Mustafiću postavili čelnici opozicionog prosrpskog Demokratskog fronta. “Kao poslanik u Skupštini Crne Gore, ali i kao član parlamentarnog Odbora za iseljenike, boravio sam u višednevnoj posjeti Turskoj, što se poklopilo sa finišom predsjedničke predizborne kampanje u toj zemlji”, kaže Suljo Mustafić. “Posjeta je uslijedila nakon brojnih poziva koji su na moju adresu stizali od strane više udruženja naših iseljenika. I to je sve”. Suljo-Mustafic-1807-2013-Dragan-Mijatovic-011 DANI: Niste se uključivali u izbornu kampanju predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana? MUSTAFIĆ: Ne. Naprosto, ta vrsta političke “edukacije” građanima Turske nije ni bila potrebna. To je potvrdila i činjenica da je predsjednik Erdogan, bez obzira na to što je protiv sebe imao respektabilnog kandidata, već u prvom krugu izbora dobio veliku podršku turskih građana koji su, umjesto kao do sada, u Parlamentu, šefa države prvi put birali neposredno. Doduše, broj dobijenih glasova ne čudi, budući da je Turska, u vrijeme vlade premijera Erdogana, u više sfera doživjela pravi procvat. Ako se samo prisjetimo da je, recimo, upravo Erdoganova vlada dala nemjerljiv doprinos postizanju unutrašnje društvene kohezije u smislu poštovanja kurdske manjine i njenih legitimnih prava, kao i ostalih etničkih grupa koje žive u Turskoj… DANI: Kao i da je predsjednik Erdogan naredio ukidanje You Tuba, da je vrijeđao i slao policiju na građane koji su se pobunili protiv njegove vlade i slično… Vladimir Putin ili, recimo, Aleksandar Vučić takođe imaju ogromnu podršku građana Rusije i Srbije, ali to ne znači da su demokrate. MUSTAFIĆ: To se ne može upoređivati. Jer, za razliku od Rusije i Srbije, Turska je tokom posljednje dvije decenije doživjela nevjerovatnu ekspanziju; naročito u oblasti ekonomije, što joj je omogućilo da čak kreditira ili finansijski pomaže i neke druge države. Naravno, tu ne mislim samo na Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, nego i na sve zemlje bivše Jugoslavije u odnosu na koje Turska vodi krajnje dobronamjernu politiku. Pritom, podrška koju cio Balkan dobija od Turske nije samo deklarativna, ne zasniva se na lijepim riječima, već na konkretnim projektima prije svega u ekonomskoj sferi, u infrastrukturi, izgradnji bolnica, škola, obdaništa, objekata različitog sadržaja. DANI: Dan pred izbore u Turskoj, bošnjački član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović uključio se videolinkom na završni predizborni skup AKP-a nazvavši Erdogana “našim vođom” koji “nosi našu zastavu”. Nosi li predsjednik Erdogan i zastavu Bošnjaka u Crnoj Gori? MUSTAFIĆ: Prvo, izjavu koju citirate razumio sam kao znak zahvalnosti Bakira Izetbegovića Turskoj, državi koja je uvijek davala nedvosmislenu podršku cjelovitosti i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine i pokazivala saosjećanja sa ogromnim žrtvama bošnjačkog naroda nastalim tokom odbrane od agresije devedesetih. Kada je riječ o Bošnjacima u Crnoj Gori – makar onom dijelu čije interese zastupa Bošnjačka stranka – podsjećam da je našu nacionalnu zastavu već utvrdio Nacionalni savjet Bošnjaka u Crnoj Gori; to je jedina zastava koju imamo. Pored toga, poznato je da je bošnjački narod uvijek podržavao teritorijalni integritet i suverenost države Crne Gore. Tokom istorije, Bošnjaci su više puta jasno pokazali da su punopravan dio društvenog bića ove zemlje, a taj stav ugrađen je i u temelje nezavisne i međunarodno priznate države Crne Gore. DANI: To znači da Bošnjaci nemaju lidera van Crne Gore? MUSTAFIĆ: Ponavljam: crnogorski Bošnjaci su autohtoni narod i naša zastava je ovdje, u Crnoj Gori. Uz puno uvažavanje vlastitog nacionalnog, vjerskog, jezičkog i kulturnog identiteta, uz uvažavanje sopstvenih nacionalnih simbola, Bošnjaci Crnu Goru smatraju jedinom svojom domovinom. Kao narodu koji vodi autonomnu politiku u smislu poštovanja i uvažavanja sopstvenih potreba, narodu koji ima svoj autentični politički iskaz u institucijama crnogorske države, nije nam potreban bilo kakav politički mentor ili lider van granica Crne Gore. Najbolje znamo kako živimo, koju vrstu politike vodimo i kako da unaprijedimo svoja prava kroz institucije države u kojoj živimo. Što svakako ne znači da u nacionalnom, kulturnom i vjerskom smislu ne pripadamo onom širem korpusu bošnjačkog naroda koji živi van granica Crne Gore. DANI: Da li država Crna Gora Bošnjake tretira na način koji je u skladu sa onim kako bošnjački narod tretira svoju crnogorsku državu? MUSTAFIĆ: Prvo, kao autohtoni narod, Bošnjaci se u Crnoj Gori osjećaju kao svoji na svome. Tim prije što smo sopstvenu lojalnost, odanost i pripadnost državi Crnoj Gori pokazali mnogo puta. Uključujući i 21. maja 2006, na referendumu o državnoj nezavisnosti. Sa druge strane, činjenica je da je tokom istorije crnogorska država svoje građane islamske vjeroispovijesti tretirala na različite načine. Krajem devetnaestog i u prvim decenijama XX vijeka – govorim, dakle, o periodu nakon Berlinskog kongresa i poslije Balkanskih ratova – neki crnogorski vladari prema crnogorskim muslimanima odnosili su se i nehumano i neljudski. Naravno, bilo je i drugačijih primjera… Početkom devedesetih godina prošloga vijeka, u cijeloj Jugoslaviji, pa tako i u Crnoj Gori, osjetno je pojačan pritisak na sve manjinske narode. U tom smislu, samo Bošnjaci, Albanci i Hrvati znaju šta su preživjeli tih ratnih godina … DANI: Kao i oni koji su se, u tom velikosrpskom ratnom orgijanju, nacionalno izjasnili kao Crnogorci: i oni su u Crnoj Gori devedesetih bili i manjina i meta. MUSTAFIĆ: To je tačno. Mi koji smo nekako uspjeli da preguramo i preživimo ta mutna vremena, mislimo da bi, nakon svega, prošlost ipak trebalo ostaviti iza sebe; pamtiti šta se događalo, ne zaboravljati, ali gledati u budućnost; stvarati i unapređivati uslove za normalan zajednički život. DANI: Ali mi ne odgovarate na pitanje: kakav je trenutni status Bošnjaka u Crnoj Gori? MUSTAFIĆ: Iako je Crna Gora donijela dobra zakonska rješenja, dobre mehanizme koji obezbijeđuju poštovanje statusa svih manjina i svih manjinskih prava, problem predstavlja primjena tih pravnih akata. Naime, u crnogorskim institucijama i dalje nisu u dovoljnoj mjeri zastupljeni pripadnici manjina; nema ih dovoljno na mjestima gdje se odlučuje, gdje se kreira život građana. Tu prije svega mislim na izvršnu i sudsku vlast, na lokalne uprave. Ima nas u predstavničkim tijelima, i to prije svega zahvaljujući donesenim izbornim zakonima… Znate, ovdje se često može čuti kako Crna Gora, u smislu svog odnosa prema manjinskim narodima, predstavlja najpozitivniji primjer na Balkanu. DANI: Što nema osnova? MUSTAFIĆ: Ima osnova, naravno. Naročito ako uzmemo u obzir šta se sve devedesetih godina prošlog vijeka događalo sa manjinama u svim državama bivše Jugoslavije: koliko je ljudi ubijeno, mučeno, zlostavljano, hapšeno; koliko njih je napustilo svoje domove, svoje države. Uzmite Srebrenicu, Foču, Prijedor, Kosovo… Kao etnički, vjerski, kulturološki i ideološki izuzetno izmiješana sredina, Crna Gora je, uprkos tragičnim događajima i zločinima kakvi su Bukovica, Kaluđerski Laz, deportacije Bošnjaka i slično (zločini koji, nažalost, još uvijek nisu dobili sudski epilog, što bi značilo kakvu-takvu satisfakciju porodicama žrtava, ali i korak u pravcu suočavanju Crne Gore sa prošlošću) ipak uspjela da sačuva živote i imovinu svojih manjina. Hoću da kažem da kada raširite sliku, kada stvari posmatrate u cjelosti, vidjećete da je, bez obzira na sve, u tim sramnim ratnim vremenima ovdje očuvana multietnička stabilnost i dobri međunacionalni odnosi. Tako je ostalo do danas. DANI: Odakle onda u Rožajama, tokom nedavne proslave pobjede Bošnjačke stranke na lokalnim izborima, nacionalistički ispadi vaših pristalica? MUSTAFIĆ: Nisam prisustvovao proslavi pobjede o kojoj govorite, ali sam od svojih stranačkih kolega obaviješten da nije bilo nacionalističkih ispada o kojima su pisali pojedini crnogorski mediji. Koliko sam čuo, u Rožajama je tog dana nošena zastava Bošnjačke nacionalne zajednice; pored nje, bilo je, kažu, i crnogorskih, jugoslovenskih, ali i po koja turska zastava. DANI: Kao dio vlasti, veoma dobro znate da crnogorski zakon zabranjuje nošenje zastava druge države. MUSTAFIĆ: Generalno, tvrdim da je slavlje u Rožajama proteklo u pristojnoj i civilizovanoj atmosferi. A to što je možda neki naš iseljenik iz Turske podigao tursku zastavu…. DANI: Oprostite, zar nedugo poslije isticanja turskih zastava u Rožajama crnogorska policija nije privela dvojicu ruskih državljana koji su u Budvi, povodom Dana pobjede nad fašizmom, nosili zastave Ruske Federacije? Ili građane koji po Crnoj Gori nose srpske zastave? Je li zakon važi za sve ili… MUSTAFIĆ: Ne, ne, čekajte… Ako bilo gdje, bilo kojim povodom primijetimo nacionalističke ispade usmjerene protiv bilo kog naroda, oni bi morali biti sankcionisani. Bez izuzetaka! Dakle, nikoga ne opravdavam i svi građani moraju biti jednaki pred zakonom; samo kažem da u Rožajama niste mogli čuti nijednu nacionalističku poruku, nijedan incident, nikakav govor mržnje. To se čuje na nekim drugim mjestima. DANI: Gdje? Kako to da, recimo, državni organi ne reaguju na skandalozni govor mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohija koji je nedavno rekao kako je vladika Danilo imao pravo kada je naredio “istragu poturica”? “Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom” – kazao je srpski mitropolit. MUSTAFIĆ: Nema sumnje da je takva poruka mitropolita Amfilohija bila upućena svim muslimanima, bez obzira da li se oni izjašnjavaju kao Bošnjaci ili ne. Što me, iskreno, i čudi i zabrinjava. Zašto me čudi? Zato što pretpostavljam da je mitropolitu Amfilohiju, kao visokom pravoslavnom velikodostojniku, više nego dobro poznato da su islam, judeizam i hrišćanstvo potekli iz istog monoteističkog korijena, kao i to da sve tri navedene religije završavaju na istoj eshatološkoj ravni. DANI: Ako se složimo da mitroplit to veoma dobro zna… MUSTAFIĆ: E, onda dolazimo do toga da je njegova izjava nešto što zabrinjava. Jer, kazati da je “istraga poturica” bila legitiman čin… Pa, oprostite, možete li zamisliti da neki katolički ili hrišćanski velikodostojnik kaže kako je Vartolomejska noć bila opravdana, kako je pokolj hugenota, pripadnika protestantske vjere u Francuskoj, bio legitiman?! Ne možete, naravno. Najzad, ako lažnim ljudima i lažnom vjerom nazivate vjernike jedne monoteističke religije, zar na taj način ne dovodite u pitanje i svoju vjeru? DANI: Da, ali šta ste kao vlast učinili da mitropolitu Srpske pravoslavne crkve objasnite da bez posljedica ne može da psuje, da proklinje, da anatemiše, da na mostove prikiva i razapinje sve one građane koji se sa njim politički ne slažu? Uključujući i pravoslavne Crnogorce koje on naziva “kopiladima Milovana Đilasa”, “lažnom nacijom” i slično? MUSTAFIĆ: Naravno da je veoma zabrinjavajuće to što velikodostojnici te crkve, nakon svega što se dogodilo u posljednjih dvadesetak godina, uporno ponavljaju iste kvalifikacije na račun kako onih građana koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci, tako i manjinskih naroda. Istovremeno, sa iste adrese nikada nije upućena ni riječ osude užasnih zločina koji su počinjeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Naprotiv: dio sveštenstva SPC-a ne krije da je veoma ideološki blizak sa onima koji su te zločine i počinili. Sa druge strane, moram da se saglasim sa optužujućim tonom koji prepoznajem u vašem pitanju. Naime, država Crna Gora pokazala je da i dalje nije spremna da zaštiti prava svih svojih građana. Iako je bilo slučajeva da se mitropolit Amfilohije sudski kazni zbog sličnih javno izrečenih ocjena koje se u svakoj civilizovanoj zemlji kvalifikuju kao govor mrženje, naši sudski organi, nažalost, i dalje pokazuju visok stepen tolerancije u odnosu na “metafore” mitropolita Amfilohija. Što je neobjašnjivo. DANI: A je li vam objašnjiv aktuelni pokušaj prekomponovanja crnogorske političke scene, odnosno namjera Socijaldemokratske partije (SDP) Ranka Krivokapića da u Podgorici formira vlast sa prosrpskim strankama koji uglavnom dijele stavove mitropolita Amfilohija? MUSTAFIĆ: Po mom sudu, jedno su lokalni izbori, lokalni problemi i lokalno vršenje vlasti, a drugo državna politika. Posljednjih mjeseci svjedoci smo pokušaja našeg koalicionog partnera u Vladi Crne Gore, Socijaldemokratske partije, da na nivou Podgorice napravi savez sa, uslovno rečeno, prosrpskim strankama. Ipak, ne vjerujem da će eventulani savez stranke Ranka Krivokapića, aktulenog predsjednika crnogorske Skupštine, sa partijama o kojima govorimo narušiti vladajuću koaliciju na nivou države Crne Gore. Tim prije što svi veoma dobro znamo da je politička i svaka druga stabilnost uslov daljih evropskih i NATO integracija naše zemlje. A to je, podsjetiću vas, ne samo zacrtani cilj naše koalicione vlade, nego i conditio sine qua non crnogorskog državnog opstanka. DANI: Hoćete da kažete da je mogućnost raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora minimalna? MUSTAFIĆ: To prije svega zavisi od odnosa Demokratske partije socijalista (DPS) premijera Mila Đukanovića i SDP-a koji bi se tokom septembra mogli ili dodatno problematizovati ili poboljšati. Ako se na lokalnom nivou, na nivou Podgorice nađe neko održivo rješenje, onda bi bilo logično da se mogućnost vanrednih parlamentarnih izbora u potpunosti isključi. Dakle, to ne zavisi od Bošnjačke stranke, ali ni njenih najbližih partnera – albanskih partija i Hrvatske demokratske inicijative – sa kojima, kao postizborni savez, činimo aktuelnu crnogorsku vladajuću strukturu. Sve, dakle, zavisi od socijaldemokrata i njihove odluke kome će priključiti ta dva svoja osvojena odbornika u Skupštini glavnog grada. Sa druge strane, da me pogrešno ne razumijete: nije sporno da su promjene neophodne, da je neophodna jača i odlučnija borba protiv kriminala i korupcije, jačanje pravne države; pitanje je samo sa kim i na koji način želite da mijenjate postojeći sistem. DANI: Mislite da je cilj tog eventualnog saveza socijaldemokrata Ranka Krivokapića sa strankama prosrpske desnice promjena sistema ili… MUSTAFIĆ: Ponavljam: vjerujem da je turbulencija na crnogorskoj političkoj sceni prije svega rezultat traganja SDP-a za boljim lokalnim rješenjima, a ne namjera da se na državnom nivou pravi vlast sa partijama koje su do juče problematizovale pitanje crnogorske državnosti, koje su protivnici NATO-integracija naše zemlje i koje imaju, najblaže rečeno, nejasne stavove o zločinima koji su devedesetih počinjeni na teritoriji SFRJ. Uključujući genocid u Srebrenici. U takvu mogućnost ne vjerujem i zbog toga što znam da je objektivna politička snaga i utemeljenost socijaldemokrata u biračkom tijelu Crne Gore mala i nesrazmjerna u odnosu na ogromne političke ambicije koje pokazuje. Najzad, ne možete se u jednoj situaciji ponašati kao vlast, dobiti sve privilegije koje taj status obezbjeđuje, a u drugoj se odricati svake odgovornosti i glumiti opoziciju. Hoću da kažem da svaka odgovorna partija ne bi smjela svojim nepromišljenim političkim savezima dovoditi u pitanje temeljne civilizacijske vrijednosti za koje se Crna Gora opredijelila na referendumu maja 2006: multietnički sklad i tolerancija, jačanje pravne države, borba protiv korupcije i ulazak u NATO i EU.

One Response

Leave a Reply

Your email address will not be published.