U prepunoj sali Centra za kulturu Rožaje, redakcija časopisa “Avlija” je priredila promociju  trećeg i četvrog broja, na kojoj su govorili: Rifat ef. Fejzić, Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori i Suljo Mustafić, profesor književnosti i književni kritičar i poslanik u Skupštini Crne Gore
Promocija trećeg i četvrtog broja časopisa "Avlija"

Promocija trećeg i četvrtog broja časopisa "Avlija"

Reis Rifat Fejzić govorio je o historijatu Islamske zajednice, od njenih početaka, do naših dana. Sagledavajući rad i djelovanje Islamske zajednice u kontinuitetu , Reis Fejzić je govorio o njenom razvoju, posebno naglašavajući značaj Bošnjaka, kao autohtonog evropskog naroda za širenje islama  na području Balkana. Primajući islam od Osmanlija, Bošnjaci su  prihvatili i kuturološko-civlizacijske vrijednosti islama i osmalijske kulture. -Upravo to je razlog zbog čega je ovdašnja Islamska zajednica I nakon osmanlijskog perioda bila naslonjena naIstanbul, kako u hijerahijskom smislu, time što je svaki njen poglavar dobijao dekret iz Istanbula, tako I u obrazovnom i duhovnom smilsu, kroz školovanje, literature I odgoj- kazao je Reis Fejzić. On se posebno osvrnuo i na nedavno potpisani Ugovor države Crne Gore i Islamske zajednice, kojim se po prvi put  zvanično uredjuju  odnosi Islamske zajednice I vjernika prema državnim instiutcijama. Profesor Suljo Mustafić govorio je o značaju časopisa “Avlija” za kulturu Bošnjaka, posebno kroz njegov tematski obuhvat, koji je, kako je kazao prevazišao okvire I Rožaja i Crne Gore. Svojim kvalitenim sadržajem I entuzijazmom redakcije,  prevazišao je lokalni karakter i predstavlja kulturnu I duhovnu riznicu ne samo za Bošnjake, već i za sve druge narode, čiji su pisci i pjesnici dobili prostor da se afirmišu, a njihova djela sačuvaju od zaborava ili im se još jednom ukazalo priznanje za njihov talenat i rad. Mustafić je o govorio i o razvoju bošnjačkog kulturnog identiteta, koje se iskazuje kroz bošnjačko usmeno stvaralaštvo,  svjetski poznatu epsku poeziju I liriku-sevdalinku I baladu, ali I kroz pisana djela na bosanskom  i orijentalnim jezicima. -Bošnjaci su mnogo svog stvaraštva darivali drugima, a mnogo toga im je oduzeto I preimenovano. Bošnjaci su imali svoj rječnik još 1631. godine, koji je napisao Muhamed Uskufi, mnogo prije Vukovog rječnika. Ali i Vukov Rječnik je takodje iznjedren iz sredine koju su pretežno naseljavali Bošnjaci I gdje se govori najčistiji bosanski jezik. Naravno, razlike medju ova četiri jezika su minimalne,I riječ je o jednom jezičkom sistemu, ali ipak treba znati da o bosanaksom jeziku , pod tim nazivom, postoje brojna dokumenta i spomenici, stoljećima unazad, širom Balakana- kazao je, pored ostalog, Suljo  Mustafić. Na kraju promocije, priikazan je dokumentarni film‘’Sjećaš li se Sarajeva, 1992 – 2012’’, u trajanju od 6 minuta. Šestog aprila se navršilo 20 godina od početka opsade najvećeg bosnjačko-muslimanskog grada, Sarajeva. Srpska vojska je, uz neupitnu i svesrdnu podršku većine  javnog mnjenja u Srbiji i saveznih vlasti u Beogradu, granatiralaSarajevood aprila 1992. pa sve do kraja 1995. U napadu je poginulo 11.541Sarajlija, među njima je 1.601ubijeno dijete , dok je oko 50.000 ljudi ranjeno,od čega oko 15.000 djece.  Prisutni su učenjem Fatihe i minutom šutnje obilježili 20 godina od početka opsade Sarajeva, a mnogi su nakon odgledanog filma izašli potreseni. . Promociji su prisustvovali: konzul Crne Gore u Frankfurtu- Mr. Ervin Ibrahimović, narodni poslanik -dr Amer Halilović, predstavnik Fonda za manjine -Emir Dacić, potpredsjednik Zajednice sandžačke dijaspore -Ahmet Ahmatović, državni sekretar Njemačke zadužen za “Integracije kroz sport”- Ernes Erko Kalač, predstavnik Bošnjačke dijaspore Crne Gore u Švajcarskoj -Esad Murić, direktor medrese “Mehmed Fatih” iz Podgorice -Rahman ef .Kačar, historičar mr. Esad Rahić iz Novog Pazara, umjetnik Fatih Hadžić i brojni uposlenici iz kulturnog, političkog i vjerskog života opštine Rožaje, kao i predstavnici medija. U trećem broju časopisa za kulturu, književnost i društvene teme,”Avlija”, se između ostalog nalaze tekstovi Alije Džogovića o smrti Meha Barakovića i Nedžada Ibrišimovića. Nedžib Vučelj piše o zaboravljenim sandžačkim piscima u Bosanskoj Krajini, a Avdo Huseinović o tragedijama bošnjačkih majki u BiH. U rubrici Proza, zastupljeni su autori Nedžib Vučelj, Sanela Halković, Senad Avdović i Haris Ibrahimović sa pričama “Košija”, “Krug”, “Napuštena kuća” i “Raketa”. Pored njih je objavljeno i šest najboljih priča u regionu za 2011. godinu izabranih na međunarodnom konkursu časopisa “Avlija”: Berislav Blagojević (Srce od terakote), Branka Selaković (Sećanja postaju večnost), Aida Šečić (Fotografija), Đurđa Vukelić-Rožić (Njegova strana ulice), Lejla Kalamujić (U potrazi za Rajem) i Jovan N. Bundalo (Plac na ruinama). Takođe su objavljene i najbolje pjesme u regionu za 2011. godinu autora:Jovice Đurđić, Jelene Stojić-Mirić, Mirele Agić-Udovočić, Amira Alagića, Aleksandre Lekić-Vujisić i Mija Danilovića. Za rubriku Antologija je izabran Skender Kulenović, a u književnoj kritici Ćamil Sijarić o kome piše mr. Avdo Nurković. Fatih Hadžić piše o Husein-pašinoj džamiji u Pljevljima i o Hadži Mehovoj džamiji u Novom Pazaru. Bajro Agović piše o šejh Muhamedu Užičaninu, a mr. Esad Rahić o Sandžaku u Drugom svjetskom ratu. Tema trećag broja časopisa je Sandžak , gdje je pored izjava reprezentativnih političara objavljen i tekst dr Haruna Hadžića: Metode rješavanja nacionalnih pitanja. Na kraju časopisa, Alija Đogović predstavlja novu knjigu Ibrahima Pašića: Praslavenski korijeni Bošnjaka. U četvrtom broju časopisa “Avlija” su osvrti na odlazak pisaca Radonje Vešovića, Radomira Konstantinovića i Samira Tahirovića. Objavljeni su tekstovi Miljenka Jergovića: Selimović i Andrić – između pogonstva i izdaje, Suade Džogović: Odbrana Meše i dr Džemaludina Latića: Vijek od rođenja Rešada Kadića. Amar Škrijelj piše o Aliji Isakoviću, a Đura Šefer Sremac o Miroslavu Antiću povodom 80 godina od njihovog rođenja. Povodom 70 godina od rođenja Ismeta Rebronje pišu :Safet Hadrović Vrbički, Faruk Dizdarević i Elijas Rebronja, a povodom deset godina od odlaska Dragana Radulovića i Izeta Sarajlića pišu Lahira Duraković i Minela Hodžić. U četvrtom broju časopisa ‘’Avlija’’ zastupljene su priče Rešada Kadića, Miroslava Antića, Vita Nikolića i Samira Tahirovića. Od pjesnika su zastupljeni: Osman Đikić, Junuz Međedović, Mika Antić, Leso Ivanović, Ismet Rebronja, Dragan Radulović, Izet Sarajlić, Vito Nikolić, Samir Tahirović, Marko Vešović, Pero Zubac, Abdulah Sidran i Đura Šefer Sremac. Vitomir Vito Nikolić je izbor za rubriku Antologija, a u Književnoj kritici Adela Kuč-Halilović piše o  romanu “Ko si ti Ćerime” Rešada Kalača. Fadil M. Kardović piše o  Rožajskim vodenicama, a u rubrici Znameniti Bošnjaci su tekstovi o prvom bošnjačkom novinaru Mehmedu Šakiru Kurtćehajiću Sandžakliji, dok o hafizima Arifu Krciću iz Plava i Jusu Agiću iz Rožaja pišu Senad Redžepagić i Haris Hadžić. U rubrici Umjetnost Fatih Hadžić predstavlja Mirzu Župljanina, slikara iz Novog Pazara, a Amar Škrijelj se u kraćim tekstovima osvrće na 70 godina od ubistva narodnih heroja Ljuba Čupića i Stjepana Filipovića, osnivanja Treće proleterske sandžačke udarne brigade kao i povodom 20 godina od opsade Sarajeva gdje je predstavljena knjiga “Ne pucaj” autora Jovana Divjaka. Bajro Agović piše o arhivskom blagu muslimana u Crnoj Gori, a Mirsada Šabotić o fenomenu “Sukob očeva i sinova, a jedinstvo djedova i unuka”. Tema četvrtog broja časopisa Avlija” je Islamska zajednica , gdje su pored izjava o raspadu Islamske zajednice SFRJ objavljeni tekstovi Bajra Agovića, dr Haruna Hadžića i dr Džemaludina Latića. Na kraju časopisa Alija Đogović predstavlja roman “Elkine Tišine” autorice Selve Ramčilović-Šabotić, a Mirsada Šabotić nedavno izdati zbornik rožajskih penzionera “Doživljeno ili zapamćeno”.

Mirela Avdić

Leave a Reply

Your email address will not be published.