Alisa Džogović

Alisa Džogović

Inspirisana  “Ski karavanom“, akcijom „ Bijeg na snijeg“ , vremenskom prognozom, izvještavanjem o vremenskim prilikama, i mnogim drugim nepravednim radnjama u mojoj državi i mom gradu, poželim da i ja negdje pobjegnem, ali ne „na snijeg“, u Rožajama ga, hvala Bogu, ima i više nego dovoljno, ali ga, izgleda vide samo oni koji još uvijek nisu pobjegli iz njega, a malo je takvih. Zašto??! I ja se pitam. Šta je sa ovim zaboravljenim gradom na sjeveru Crne Gore kog je, ta ista Crna Gora, zaboravila i pustila vremenskim prilikama i neprilikama na mislost i nemilost! Pitam se, vjerujem da nisam jedina, što ga, kad joj već ne treba ne ustupi nekoj od susjednih država u dobrotvorne, najdobrotvornije svrhe?! Da li mi to nemamo šta da pružimo i ponudimo našoj lijepoj i jedinoj Crnoj Gori, pa umjesto da koristi i taj svoj prirodni potencijal i prirodnu ljepotu, uništava i zatvara skojališta, hotele, turizam, proizvodnju. Dok je dovoljno kadra i inspirisana da promoviše turizam ostalih gradova na sjeveru akcijama „Bijeg na snijeg -Ski karavan“, organizovajem besplatnog prevoza do ski centara. U Rožajama izgleda nema ni snijega ni ski centara, nema jer istoj nije stalo do njih. Dok se razvoj pojedinih opština stimuliše, sa druge strane, stimuliše se nazadovanje drugih. A nije ni čudo! Kad nam, dok Opština  treći put pravi isti kružni tok, okolna naselja žive bez osnovnih životnih potreba, bez struje poslije najmanjeg vjetrića, bez vode, jer, pobogu, treba isti projekat obećati i pred sljedeće izbore, bez puta, jer je teže očistiti neasfaltiran put, a neasfaltiran je opet jer treba nekim obećanjima zadržati glasove, i jer se mora treći put asfaltirati kružni tok, u centru je, da svi vide da naša vlast radi na infrastrukturi grada. Izgleda da bi za naš grad bila istinita ona Radosavova: „ Ja ne viđeh veće budale do tebe, koja radi više protiv sebe, do tebe.“ Nije ni čudo što nas drugi ne vole, ne vide, kad ljudi koji upravljaju gradom već više od 20 godina rade protiv interesa svoga naroda. Nije ni čudo što naši Crnogorci bježe na neki drugi snijeg, a ne na ovaj naš, Rožajski, kad je lokalna vlast učinila sve da  i one koji su u tom istom gradu požele da pobjegnu iz njega, negdje gdje ljudi smišljaju  ideje kako da  razvijaju grad, a ne kako da ga dovedu do najsiromašnijeg na listi gradova u državi. Nije ni čudo što se poslije, skoro svakog, informativnog programa zapitam- Je li Rožaje grad na sjeveru Crne Gore, ili je možda nepostojeći ili nećiji drugi grad, kad ga Crna Gora ne cijeni i ne vidi, osim onda kad joj je povratio nezavisnost. Tad ga je priznavala. Možda je ničiji, možda samo Rožajski... Najiskrenije želim tom gradu, punom čestitih i humanih ljudi, da postane dio svoje države, da makar bude u korak sa njenim sjeverom, ako je suviše neskromno da želim da bude u korak sa jugom. Želim građanima tog grada da se probude, da izaberu prave ljude koji će se potruditi da ovaj  topli i gostoprimni grad učine razvijenim, pa da ljudi umjesto da bježe iz njega, jedva čekaju da ga posjede i u njemu ostanu... Alisa Džogović Forum mladih BS