Edina Dešić

Edina Dešić

San jednog Baranina ove godine postaće java. Dino Feratović svoje studentske dane započinje na Anadolu Univerzitetu u Turskoj. On je samo jedan od stotinu studenata kojeg je Bošnjačka stranka preporučila Republici Turskoj, odnosno njihovom programu-Stipendiranje stranih studenata. Zahvaljujući ovom programu, trenutno u Turskoj se školuje oko 170 000 inostranih studenata. Bošnjačka stranka godinama unazad  pomaže svojoj omladini da upiše osnovne ili postdiplomske studije u Turskoj. Ove godine stotinu studenata je dobilo ovakvu šansu. Dino će ovu godinu provesti učeći turski jezik, kao pripremu za studije historije koje će sledeće godine pohađati na ovom jeziku. Njegova sunarodnica Mirela Avdić, koja će pohađati master studije političkih nauka posmatra ovu činjenicu isključivo kao na dobit “jer očekujem da ću za godinu dana naučiti da razmišljam na stranom jeziku i da ga tečno govorim. Time će mi biti dostupnija svjetska literatura, obzirom da je naša oskudna, bar što se mog smjera tiče.” Prvomajska ekskurzija koju je Bošnjačka stranka organizovala ove godine znatno je uticala na Mirelinu i Dinovu odluku da se Turskoj vrate kao studenti. Očarani ljepotom turske prijestonice, ali i političkom i ekonomskom moći koju ova država posjeduje, uliva nadu našim studentima da kroz trenutna i najavljena ulaganja u našu državu od strane Turske, nakon završenih studija moći će lakše doći do zaposlenja. Međutim, trnovit je put do zaposlenja. Tome najbolje svjedoči Sara Fetić iz Podgorice koja se na licu mjesta uvjerila s kojim se sve problemima susrijeću studenti kada zakorače na tursko tlo. Ona je proteklu godinu provela u Bursi sa ostatkom studenata iz Crne Gore gdje je učila turski jezik. Svaki početak je sam po sebi težak, ali što zbog razlika u kulturi, što zbog svakodnevne komunikacije na jeziku o kojem prethodne znate ama baš ništa, što zbog nostalgije, nije mali broj onih kojima život u ovoj državi teško pada. Zato, Sara savjetuje studente koji ove godine dolaze u Tursku, da se prije svega “naoružaju” strpljenjem, potisnu nostalgiju, nauče turski jezik i iskoriste sve blagodeti koje im ova zemlja pruža. Mirela je u blagoj prednosti u odnosu na ostale studente, jer u Turskoj joj živi mnogobrojna rodbina koja će joj pomoći da početne probleme prevaziđe, ali fizičko odvajanje od porodice i prijatelja iz rodnih Rožaja ne može dovesti do promijene odnosa s njima, zahvaljujući različitim sredstvima komunikacije. I Selma Dešić svjedoči o neprilagodljivosti nekih studenata koji napuštaju studije na prvoj, drugoj ili čak trećoj godini. Međutim, Selma je uporna  što savjetuje i svim svojim koleginicama i kolegama, jer cilj je jasan, a dobrobiti u istrajnosti k ovom cilju su neopisive. Zato uvijek treba gledati na pozitivno u svemu ovome. Sama činjenica da joj se ukazala prilika da školovanje nastavi u stranoj zemlji, Selmu čini izuzetno srećnom. Ova Plavljanka koristi sve benefite koje kao student dobija. Jedna od njih je i obaveza Vlade Republike Turske da Selmu stipendira tokom cijelog školovanja. Ove godine Selma studira Razvoj djeteta u Ankari i s upornošću i željom koju sada ima, planira da nakon četiri godine upiše i postdiplomske studije. Bošnjačka stranka je ponosna na uspjeh koji bošnjačka omladina ubira isključivo svojom zaslugom, jer preduslov studiranja u inostranstvu je odličan uspjeh u školi i znanje koje ova djeca pokažu na raznim ispitivanjima, prije dobijanja stipendije. Sara ipak ne krije zahvalnost na podršci koja joj je ovom prilikom ukazana. “Kao član i bivši zaposlenik Bošnjačke stranke, dobila sam punu podršku njenog rukovođstva za stipendijsku aplikaciju, što mi je naravno puno značilo kao članu partije, čiji su potencijali  prepoznati i propraćeni podrškom.” Za sada, svi moji sagovornici su usredsređeni na studije, ali na duže staze, svako sebe vidi u svojoj državi, među svojim narodom. Želja im je da stečeno znanje primjenjuju ovdje, u Crnoj Gori, kako bi pomogli svojoj porodici i svom narodu i dali svoj doprinos u razvoju ove države. Ne isključuju mogućnost rada i u tuđini, u slučaju da ovdje ne mogu doći do zaposlenja. Ali, to ne bi uticalo na njihovu odluku da pomognu svom narodu, jer kako kaže Sara “dužnost je svakog Bošnjaka, gdje god otišao, da dio svog uspjeha podijeli sa svojim narodom”. Vjerujem da je Dinova java mnogo ljepša od sna kojeg je usnio. Zato mu savjetujem da ne poklekne pred izazovom koji mu je poslat i istraje u želji koju je zacrtao, da nauči što više može, da upozna ljepote Turske i da se dobro zabavi. Jer ipak studije nisu samo učenje.

Edina Dešić

Stručna saradnica u Klubu poslanika BS

2 Responses

  1. Emil Durakovic

    Dino, sve najbolje ti zelim. Nek te prati sreca i nek ti se ostvare sve zelje. Uzivaj ! Pozdrav iz Hanovera.

    Komentariši

Leave a Reply

Your email address will not be published.