damir_guticPoštovani građani Crne Gore, dragi moji sunarodnici, većina nas stremi tome da Crna Gora postane dio EU. Ustaljeno je mišljenje da ćemo onda nekim čudom, valjda zato jer smo građani EU živjeti bolje. I to je jedina promjena koju svi želimo. Da se ne promijenimo mi, nego da se promijeni sve ostalo. Mi smo postali majstori da sve obesmislimo, pa tako i put ka EU. Krenimo redom. Cilj ulaska u EU jeste da CG usvoji istinske vrijednosti demokratije, pravde, efikasne ekonomije i visokog životnog standarda. Ukoliko sami sebi ne pomognemo na tom putu niko nam neće pomoći. Da li mi treba da promovišemo demokratiju jer nam tako naredjuje EU ili treba da podržimo pravdu zbog nekog tamo a ne nas samih, da li je efikasna javna uprava cilj sam za sebe? Vrlo često se dešava da se Zakoni usvaju radi sebe samih, bez dovoljno sluha kako će ti Zakoni funkcionisati u praksi. Njihova implementacija, slučajno ili namjerno postaje neizvodljiva. Pojedinci ostaju van ili iznad Zakona.  U praksi djeluje da narodu treba EU da natjera našu Vladu, Parlament ili sudstvo da poštuju Zakone koje su sami usvojili ? Jer da je drugačije, da naši stubovi sistema poštuju Zakone koje sami kreiraju, svima bi bilo lakše. Iz EU nam kažu ojačajte administrativne kapacitete, čak su nam davali i nepovratna sredstva za tu svrhu, te mi zapošljavamo i zapošljavamo. 59 000 ljudi u CG prima platu od Države ili 35%. Možemo slobodno reći da je ovo bačen novac. Nasledni sistem zapošljavanja, nevrednovanje rezultata i sistem raznoraznih beneficija, doveo je do potpunog obesmišljavanja državne administracije. Znate li za onaj vic koji kruži u priči o svim našim službenicima, pomoćnicama, ministrima i namještenicima a tema je o čemu pričaju kad se sretnu negdje. Konstantno i samo o tome gdje su putovali zadnjih dana, jer je prioritet svih prioriteta, da dobiju dnevnicu i da iskoriste beneficije koje im “službeno putovanje” nudi. Formalni cilj svih tih seminara je samo pokriće za suštinu a to je besplatan put i ručak do odredjene destinacije uz dnevnice. Ne smeta njima što je ostatak naroda gladan. Ne mislim gladan samo hljeba, već gladan kulture, obrazovanja, progresa i opštecivilizacijskog napretka. Ko je jednom stekao beneficije taj ih se ne odriče po nikakvu cijenu. Daćemo narodu socijalu, njima dobro, nama dobro ko bi se još ljutio. Skoro je 50000 korisnika nekog vida socijalne zaštite u CG. Nirvana. Pravo crnogorski, ništa ne radiš a pare dolaze, lezi lebe da te jedem.. Ima to i drugu stranu, to ojačava poznati Crnogorski ponos, te kad roditelji obezbijede porodici socijalno, dodju kući i ponosno kažu: završio sam socijalno! A djeca ih gledaju sa divljenjem, valjda će takvi roditelji svojoj djeci biti idoli, pa će i djeca njihovim stopama. Da se razumijemo, ja sam za to da stvarno ugroženi, primaju neki vid socijalne zaštite. Mislim da bi primjenom jasnih kriterijuma broj “socijalaca” drastično pao, pa se pitam zašto kasni izrada socijalnih kartona gdje bi se vidjelo kome treba pomoć a kome treba zatvor, jer ja većinu ljudi koji trenutno primaju “socijalno” smatram lopovima. Oni kradu od nas.  Država njima daje naše pare.  Da bi dala njima ili da bi platila svu ovu armiju besposličara uzima od nas ili se zadužuje kod drugih a mi ćemo vraćati. I znate li koliki je trenutni dug? Oko 2 milijarde bez garancija i duga državnih preduzeća, a sa njima još 600 miliona. E to ćemo mi vraćati. A koji mi? Ovo je najvažnija od svih podjela u CG. MI I ONI. Mi smo ti “obični građani” koji će vraćati dugove zato što ONI- ” podobni-patriote-prvoborci”primaju plate. Potpuno je onda tačno da ONI smatraju da je Država njihova jer im daje sve, primaju po nekoliko hiljada eura mjesečno od Države, dok MI moramo prvo da brinemo da platimo da ONI prime platu, zatim  njihove dugove i garancije a za nas ako nešto ostane.. Pa onda možemo li tako i još koliko možemo? Dio problema je i u gradjanima. Kod nas je svaki čovjek (narod) “stvoren” da rešava velike stvari pa nemamo oči kojima bi vidjeli stvarnost.. A u stvarnosti su nam na jednoj strani moćnici a na drugoj poslušnici. Prvi završavaju svoje stvari a drugi gledaju svoja posla, prvi otimaju ono što svima pripada a ostali ćute u nadi da će im nekad (nikad) moćnici dati dio nečega što im i ne pripada, kakvog li paradoksa ?? Očekivati da ONI počnu da mijenjaju sistem je utopija nad utopijama. Možda su glupi ali nisu ludi. Zato MI “obični “ građani moramo otvoriti oči i mijenjati ! Mijenjati sebe i mijenjati sistem.

Damir Gutić

Leave a Reply

Your email address will not be published.