Edina Dešić

Edina Dešić

I ovog 8. marta ulice su preplavljene prodavcima cvijeća-ruže i karanfili na sve strane. Čini se, da nepostojanjem ove “idile” većina nas ne bi ni znala da se baš danas obilježava Međunarodni dan žena. Međutim, ne samo kod nas, nego i zemljama širom svijeta, ovaj praznik je izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika da muškarci iskažu ljubav i poštovanje prema ženama. Da stvari budu gore, ni znatan broj žena nije upoznat sa istorijom ovog datuma, sem da su “8. marta, tamo neke godine, žene dobile neka prava.” Krenimo redom. Dan žena, prvi put je obilježen 28. februara 1909. godine u SAD deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike, dok je međunarodni okvir, ovaj praznik dobio na Prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji, 1910-e u Kopenhagenu. U tom periodu, žene su protestovale zbog loših uslova rada i niskih plata, ali ono što je specifično za ovu epohu, jeste borba za pravo glasa. Ujedinjene nacije su 1975 godine, 8.mart proglasile Međunarodnim danom žena, od kada se i zvanično obilježava. 100 godina kasnije, žene imaju pravo glasa, ali i dalje vode bitku za ravnopravnost u društvu. Žene se i danas susrijeću sa problemima koje su imale njihove prethodnice: za isti posao, dobijaju manju platu u odnosu na muškarce, žene su u malom broju ili ih uopšte nema na mjestima odlučivanja, u mnogim kulturama (posebno u ruralim predjelima) djevojke se ne školuju, već se obučavaju, isključivo, za ulogu domaćice. Podsjetila bih vas na događaj koji se prije dvije godine desio u Francuskoj. Naime, francuska vlast je zabranila nošenje burke na javnim mjestima, što je izazvalo protivljenje ne samo muslimana u toj državi, već i cijelog islamskog društva. Propisom su se kažnjavale, ne samo žene koje nose burku, već i one osobe koje primoravaju ženu na to. Međutim, postavlja se pitanje šta je sa svim onim ženama koje nisu primorane da nose burku, vec to čine isključivo zbog ličnog uvjerenja? Šta je sa onim ženama koje zbog religijskog uvjerenja žele, odnosno svojevoljno su odlučile da prikriju svoje tijelo? Ako su ovu zabranu uveli, kako bi omogućili veću slobodu ženama, nameće se pitanje, pa zar postoji takva definicija slobode, koja može biti univerzalna za sve žene? Pravo na obrazovanje, pravo na ljekarsku pomoć, radni odnos i slična prava i slobode, zar ne uključuju i pravo na slobodan izbor? Jer, čini mi se da su pravnici Francuske o svemu razmišljali osim o ovom poslednjem, što je i rezultiralo brojnim protestima u Parizu i to organizovanim, isključivo, od strane žena. Možda je ovaj zakon uveden kako bi omogućili veća prava i slobode ženama, a možda je sama burka problem, nego, to je tema kojom ćemo se drugi put baviti. Nego, da se mi pozabavimo malo problemima sa kojima se susrijeću žene u Crnoj Gori. Posljednih godina se postepeno mijenja slika o ulozi koje žene imaju u društvu. Sve je veći broj (i u gradskim, sto je značajnije i u ruralnim sredinama), djevojaka koje upisuju fakultet i time nastoje da steknu znanja koja će im omogućiti i poslovno napredovanje. Međutim, na globalnom nivou, društvo još uvijek nije spremno da im izadje u susret. S jedne strane, imamo znatan broj zaposlenih žena, a sa druge strane, vrlo je mali broj njih koje su napredovale u karijeri i koje se nalaze na mjestima odlučivanja. Činjenica je da na tri najvažnije funkcije u državi ( predsjednik, premijer i predsjednik Skupštine ) nemamo ženu, među sedamnaest ministara se nalazi samo jedna žena, tako da nam je to mjerilo: 1:17. Toliko o ravnopravnosti. Međutim, mnogo važnije činjenice su one oko trudničkog i porodiljskog odsustva. Svaka žena mašta o poslu u državnoj upravi, izmedju ostalog i, zbog ovog problema. Iako je Zakonom o radu, ovo odsustvo predviđeno za sve trudnice, većina žena koje su zaposlene kod privatnika, prvim znakom o trudnoći ostaju bez posla ( a ugovor na određeno vrijeme, poslodavcima omogućava da bez pravnih sankcija, daju tzv „šut kartu“ zaposlenicama). Naravno, sada će neka od vas reći da postoji mogućnost žalbe. Čak i ako, nakon žalbenog postupka se zaposlena vratila na posao, samo ona zna u kakvim se uslovima vratila. O nepristojnim ponudama, samo zato što ste pripadnica ljepšeg pola, neću ni da govorim. U svakom društvu, postoji bar jedna, koja se našla u takvoj situaciji. Koliko god mi pričali kako smo u koraku sa svjetskim trendovima, i da smo kao društvo znatno napredovali, patrijahart i svijest o ženi-domaćici je još uvijek prisutna u našem društvu. Gledano iz ugla žene, ne bježimo ni od kuhinje, ni kuće i daleko od toga da ne želimo biti majke, ali zašto i mi ne bi mogle imati karijeru? Šovinisti bi odgovorili: „Zato što je djetetu potrebna majka kod kuće“. Pa zar, za djetetov zdrav odgoj nisu potrebni i otac i majka. Zašto ne bismo podijelili uloge i dežurstva, a kao pomoć tu su i jaslice i vrtić. Dijete se socijalizuje, druži se sa svojim vršnjacima, a ona teza da neću da moje dijete vaspitava neko drugi, ne drži vodu, jer za šta služe nastavnici u školama? Zar i to nije vaspitno-obrazovna ustanova? Kada već spominjemo probleme sa kojima se žene u našoj državi susrijeću, moram navesti i onaj, o kojem žene nerado (ili ne uopšte) govore, a to je nasilje u porodici. Kao neko ko se lično nije susreo sa ovim problemom, nisam pozvana da držim predavanje i dijelim savjete. Samo ću reći da ovakva situacija u kući, osim na vas kao žene, sa nezdravim posljedicama utiče i na vašu djecu, budući da dijeste raste u sredini koja će u većini slučajeva uticati na to, da dijete, ukoliko je muško, se razvije u model svog oca, a ukoliko je žensko, javljaće se strah i nepovjerenje prema muškom polu. Postoje razne ženske kuće koje se bave ovom problematikom, a tu je i Centar za socijalni rad, pa vam iskreno preporučujem, da porazgovarate sa nekim od stručnjaka koji rade u ovim ustanovama. Da se vratim na početak. Svaka žena voli (hajde da kažem većina, jer će se uvijek jedna javiti i reći „Ja ne volim“) cvijeće. Ali i svakoj ženi je mnogo draža ta ruža kada je dobije bilo kojeg drugog datuma, kada je jedini razlog vaša ljubav prema njoj, nego kada je dobije 8. marta, jer Bože moj „Svi su kupili ženama/djevojkama ružu, pa moram i ja-da se ne ljuti“. I, naravno, to ne mora biti poklon u naturi. Vi je podržite kada želi da nastavi školovanje, da napreduje u karijeri, pomognite joj oko zajedničkog odgoja djeteta. Poklonite joj osmijeh umjesto batine. A onda, zašto da ne-i cvijet. Draga moja, zato što si posebna i jedinstvena, zato što uvijek imamo jedna drugu, zato što u ovoj borbi nisi sama, zato što vrijediš i kada se smiješ ili kada plačeš, zato što možeš još mnogo više, SRETAN TI OSMI MART! Edina Dešić Stručni saradnik u klubu poslanika

3 Responses

  1. Muškarac

    Draga Edina,

    Sa dosta toga iznešenog se slažem.
    Napisani tekst vjerujem da je, pored ostalog, imao i za cilj da,
    isprovocira muškarce, pa rekoh hajd neka to prvi budem ja.

    Tekst obuhvata historijski aspekt 8. marta, viđenje problema i trenutnog položaja žena, rješenje, kao i poruku za kraj.
    Reklo bi se da je tekst zaokružen.
    Međutim, kada bi se dodala statistika koliko ima vaspitačica, učiteljica, profesorica, doktorki, zaposlenih u državnim i lokalnim institucijama, a zašto ne i u KAP-u, Željezari, Rudniku uglja. tada bi imali pravu sliku.
    Mislim da nije baš tako crno kao što ste napisali.
    Ne trebamo gledati samo ministre i poslanike (u politici svako ima pravo da bira i bude biran-njih su i žene izabrale).
    Rodna ravnopravnost treba da promovise ideju da se omogući ženama i muškarcima da budu sretni, a da poslove dijele onako kako se oni dogovore (ne upotrebljavajući silu).
    Svjedoci smo da dosta žena ne žele da im se muškarci miješaju u kuhinji, a znamo da su muškaraci odlični kuhari.
    Ne trebamo nametati da je nešto cool, ono što nekima nije (naveli ste problem burki).

    Na kraju želim da Vam čestitam 8. mart, sa željom da imate uspješnu karijeru i kao političarka ali i kao žena i majka.

    Puno pozdrava,

    Simpatizer Bošanjačke stranke.

    Komentariši
  2. Edina

    Uvaženi,
    Daleko od toga da mi je i bila namjera da zaokružim tekst, štaviše, smatram da treba više da pričamo o ovoj temi.
    Slažem se sa Vašim stavom da je poenta biti srećan, kao sa slučajem burki-neka žena želi da ih nosi i ako je to čini srećnom ne vidim razlog zašto bi neko imao pravo da joj to brani. Naravno da postoje i one žene koje ne sanjaju ni o političkoj niti bilo kojoj drugoj, profesionalnoj karijeri. Jednostavno, ih ispunjava uloga majke, supruge i domaćice. I ja takav stav poštujem. Ali, ovim tekstom sam htjela da ukažem u kakvoj se situaciji nalaze one koje, koje pored navedenih uloga, žele da se ostvare i u poslovnom svijetu. I statistika kaže da ima znatan broj žena u svim oblastima koje ste naveli, ali suprotno tome, vrlo je mali broj žena kao rukovidilac nekog posla. One su prisutne, ali ne na mjestima sa kojih se odlucuje (direktorice bolnica, škola i sl).
    S obzirom da je danas Osmi mart, željela sam i da ukažem i na tzv. Praznik cvijeća, jer većina muškaraca, samo na danasnji dan poklone ženi/djevojci cvijet. Mislim, a slučajno dijelim mišljenje sa velikim brojem žena, da žena zaslužuje pažnju i svakog drugog dana i bez poklona u naturi.
    I na kraju,
    Hvala Vam na lijepim željama!

    Komentariši
  3. Muškarac

    Svaki dan je i muški i ženski, neki bi rekli Božiji.

    Hvala na odgovoru!

    Selam,

    Komentariši

Leave a Reply

Your email address will not be published.