Damir Šabanović

Damir Šabanović

Sjajni sarajevski profesor i zaljubljenik u pečurke Ivan Focht, pisao je da se neka djela ipak mogu nazvati umjetničkim, iako ne spadaju pod kategoriju lijepog, temeljnu kategoriju estetike. Ono što ta djela čini umjetničkim jeste njihova dubina, navodi Focht u svojoj knjizi „Uvod u estetiku“. Film „Innocence of Muslims“ lišen je svake estetske vrijednosti koja bi ga mogla kandidovati kao produkt filmskog umijeća. Rađen kao sirov i surov, nije ni imao drugi cilj sem da nedvosmisleno promoviše mržnju i prljavštinu, i kao takav on je površan i prazan, usmjeren na instinktivno i nagonsko u čovjeku, bez trunke duha. Ovaj uradak jalove inspiracije i produkcije, u svom najvišem određenju jeste neurotičan poziv na mržnju i neprijateljstvo, i više govori o ličnosti autora nego o likovima i ličnostima koje je namjeravao da predstavi. Ako je film takav kakav jeste, postavimo pitanje zašto je naprasno postao enormno popularan? Zašto mu se pridaje toliko pažnje? Bojim se da odgovor neće biti nimalo prijatan- svojom reakcijom, muslimani širom svijeta doprinijeli su vrlo dobroj reklami ovog bednog klipa. Srčanim i dovoljno nepromišljenim potezima muslimana all over the world, ovaj klip (ni kriv ni dužan) postao je tema o kojoj se vehementno raspravlja i diskutuje. I prijeti i ubija. Očito da je nekima kako iz muslimanskog tako i nemuslimanskog svijeta, „Innocence of Muslims“ poslužio – ili će tek poslužiti - kao dobar izgovor za promociju nasilja, a time i stvaranju loše medijske slike o muslimanima. Jedni se ubjeđuju da je Zapad neprijatelj i da je konstantno antagonistički orijentisan prema muslimanima; drugima se servira priča o nasilničkoj prirodi islama koji želi uništiti nemuslimanski ostatak svijeta. Sve to poručuju ideološki indoktrinirani tipovi i vjerske vođe s ove, odnosno s one strane. Okupljaju mase, pozivaju na nemire, na stegnute pesnice, snimaju raznorazne propagandne filmove, ruže i karikiraju vrijednosti sakralnog života. Bljuju vatru i prosipaju mržnju. U ovakvoj delikatnoj situaciji, kada je jasno da motivacioni govori vjerskih vođa ne mogu pomoći, treba postaviti pitanje: gdje je u svemu tome muslimanska inteligencija? Iako su prilično prisutni na intelektualnoj sceni islama, danas je jasno da vjerske vođe ne mogu biti apsolutni predstavnici muslimanske inteligencije. Aktuelni društveni trenutak upućuje na takav zaključak. Upravo je sad potrebna intelektualna reakcija nekog muslimanskog politikologa, sociologa, filozofa, novinara istraživača- naučnika, riječju, koji će se izdići iz obaveza i papirologije svoje struke i vladajućeg mišljenja mase, pobjeći iz kancelarije da bi dao kritički osvrt stanja duha onih koji su s njim u vjeri. Nedoumica takvih intelektualaca jeste sljedeća: da li bi reagovanje bilo u suprotnosti sa stavovima većine vjerskih lidera koji su medijski tako jako prisutni i čija se riječ u narodu poštuje i uvažava? Da li bi jednom reakcijom koja nužno ne mora sadržati poruke osvete ili stavove o inferiornom položaju muslimana u svijetu i slično, takav intelektualac pao u nemilost dominantnog načina mišljenja i njegovih struktura? Postoji li rješenje koje prevazilazi nametnutu dilemu? U jednom ne tako davnom razgovoru na ovu temu, odgovarajući na gore navedeno pitanje, moj prijatelj kaže da na ovo pitanje ne treba odgovoriti, nego se treba začuditi. Jer je iz čuđenja nastala filozofija, kaže. Pa, da! Lupih šakom o čelo: snaga odgovora tog pitanja, odnosno dileme navedene u posljednjim redovima prethodnog pasusa leži upravo u filozofskom tretmanu: treba sve objediniti, i poziciju i opoziciju, i tezu i hipotezu. Sinteza daje rješenje, iskustvo, mudrost. Nauka logike, hegelovska dijalektika. Znao sam, rekoh prijatelju, tačno sam znao da je tu rješenje! Filozofija nas uvijek podsjeća na ono što već znamo, citira on Jaspersa.   Islamska organizacija iz Velike Britanije „Discover Islam UK“, tokom prethodne nedjelje podijelila je 110 000 primjeraka Kur’ana i knjiga koje govore o Poslanikovom životu, čime je na najbolji način predstavila vrline i vrijednosti islama. Vjerovatno da su uvrede filma „Innocence of Muslims“ jednako teško pale kako muslimanima iz Egipta, Libije, Malezije... tako i muslimanima iz Ujedinjenog kraljevstva. Razlika u reakciji koju je nanio bol je očigledna. Jedna reakcija je završila u čistom bijesu i afektu, dok je druga puna strpljenja, mudrosti, duha. Tačnije, puna jedinstva. Iznenada, gledajući na Youtube-u pomenutu akciju organizacije „Discover Islam UK“, kao munja, u meni je zasijala misao misije Božijeg poslanika, ispunivši tijelo moje i moj duh:

Ikre' bismi-Rabbikelezi halek (Čitaj, uči, u ime Gospodara tvoga, koji stvara),

Halekal insane min 'alek (stvara čovjeka od ugruška)!

Ikre' ve Rabbukel ekrem (čitaj, plemenit je Gospodar tvoj),

el-lezi 'alleme bil-kalem (koji poučava peru),

'allemel insane ma lem ja'lem (koji čovjeka poučava onome što ne zna).

                U tim riječima blistala je moja pobjeda nad svakom mržnjom, nad svakim afektom, nervozom, amaterizmom, ruganjem. I oprost nad svakim neznanjem. Damir Šabanović