Jasmin Ćorović

Jasmin Ćorović

Ovih dana se intezivira stara priča o tome kako Bošnjaci treba da se pišu na predstojećem popisu u BiH. I nakon dvije decenije priče i dalje se vrtimo u istom krugu. I dalje postoje Bošnjaci u BiH i dijaspori koji nijesu načisto sa tim ko su, šta su, odakle su, kojim jezikom govore, kako treba da se izjasne na popisu čije su pripreme u toku. Ovako stanje u narodu predstavlja svojevrstan šamar intelektualnoj i političkoj eliti Bosne i Hercegovine, koja za 20 godina nije bila u stanju da pomjeri sa mrtve tačke kada se radi o identitetskim pitanjima. Ovo je veoma važno pitanje, ne samo u identiteskom već i u političkom smislu, zato je potrebno o njemu stalno govoriti, pisati, informisati javnost i podizati nivo svijesti. Najveće zabune nastaju iz nerazumijevanja osnovnih identitetskih pojmova. Nacija je pojam koji se često zloupotrebljava i samim tim proizvodi zbunjenost kod ljudi. Slučajno ili ne ovaj pojam postaje tabu tema i idealna podloga za manipulaciju. Zato se javlja potreba ka stalnom pisanju i polemisanju kako bi javnost mogla na pravim informacijama i zdravim osnovama da donosi odluke.

Šta je to nacija?

Pojam nacije predstavlja kompleksno pitanje. Ne postoji jedan odgovor na pitanje šta je nacija, zapravo danas postoje dva relevantna shvatanja ovog pojma: političko i etničko shvatanje nacije. Političko shvatanje nacije: Naciju u ovom smislu predstavlja sav narod u jednoj državi, tj. postoji samo jedna nacija u državi. Nacija u političkom smislu se uzima kao jedna grupa koja obuhvata najrazličitije etničke, vjerske i rasne grupe ujedinjene u jedan narod, odnosno jednu naciju. Najbolji primjer država koje naciju poimaju u političkom smislu su Amerika, Francuska i Švajcarska. Svi oni koji dobiju američki pasoš i prebivalište u toj zemlji su u nacionalnom smislu Amerikanci, bez obzira na njihovo porijeklo, vjeru, boju kože itd. Građanin Amerike je Amerikanac i pored toga što je musliman, katolik,  pravoslavac, budista, ateista itd. Ako su mu korijeni evropski ili azijski ili afrički itd. on je isto Amerikanac kao i onaj čiji korijeni potiču sa tla same Amerike. Ukoliko ste građanin Amerike vi ste Amerikanac bez obzira da li ste bijele boje puti, crnac, melez ili neko četvrti. U svijetu koji broji oko 200 država ima svega desetak jednonacionalnih država u kojima živi svega 0,5% svjetskog stanovništva. Dakle, mnogo je više onih država gdje se pojam nacije shvata u etničkom smislu. Etničko shvatanje nacije: Nacija u ovom smislu predstavlja zajednicu ljudi istog pretpostavljenog porijekla, jezika, religije, kulture i tradicije, istorije itd. Ovako shvatanje dozvoljava postojanje više nacija u jednoj državi. U nekim državama postoji više ravnopravnih nacija a u drugim opet jedna vodeća, većinska dok su ostalo manjinske nacije koje podrazumijevaju i određena manjinska prava. Višeetničke, višenacionalne države, višekonfesionalna društva, multikulturalizam – predstavljaju pravilo, a ne izuzetak u svijetu. Najbolji primjer ovakve države bila je ruska federacija u kojoj je postojalo oko 160 narodnosti, etničkih grupa i nacija. Na prostorima Istočne evrope, Azije i Afrike, gdje je većina država kasnije nastala, a i one ranije u velikoj mjeri su utemeljene na etničkom poimanju nacije. Pojam nacije u Istočnoj Evropi, odnosno Evroaziji i Africi etnički je obojen i određen. Kod Njemaca je takođe zastupljeno etničko shvatanje nacije, čak Austrijanci koji imaju iste korijene kao Njemci ne pripadaju Njemačkoj naciji već imaju svoju Austrijku naciju. U najvećem broju slučajeva isti korijeni, jezik, vjera itd. ako se uzmu samostalno nisu određujući momenat jedne nacije, odnosno ne pretstavljaju dovoljan razlog da se dvije nacije uzimaju kao jedna. Sa druge strane, postoje nacije koje imaju veliki broj zajedničkih crta, karakteristika a razdvojile su samo na osnovu jedne karakteristike koja im nije zajednička, a koja se ispostavila kao suštinski problem koji onemogućava skladnu funkcionalnost unutar jednog naroda. Negdje su iz širih etničkih zajednica samo na osnovu religije nastale različite nacije, o tome govori i Maks Veber, jedan od najčuvenijh sociologa našeg doba. Najbolji primjer su narodi sa naših prostora Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Svi potiču od Južnih Slovena koji su sa Karpata na ove prostore došli u 6. vijeku. Jedan dio prima pravoslavlje i polako se javlja srpska nacija, drugi dio prima katoličanstvo i rađa se hrvatska nacija, treći dio prihvata bogumilsku vjeru a sa dolaskom Turaka na prostore Balkana masovno prihvataju Islam i postepeno se stvara bošnjačka nacija. Dakle, vjera je jedan od najznačajnijih i određujućih faktora nacije poimane u etničkom smislu, bar kad su u pitanju narodi koji žive na ovom prostoru. Religija danas igra veoma značajan, ako ne i odlučujući izvor etniciteta i nacionaliteta, obzirom da su neki izvori kao sto je porijeklo, genetika, rasa isl. odbačeni kao irelevantni elementi za određivanje naconliteta. Nacija se danas shvata kao stanje duha jednog naroda, u tom smislu religija (konfesija) kao glavni stvaralac i izvor pomenutog duha naroda, u šta se ubraja cio spektar običaja, navika, vjerovanja, vaspitanja i stremljenja, specifičnost kulture i tradicije itd. igra veoma značajnu ulogu u kreiranju obrasca življenja jednog naroda do te mjere da ga takvim duhom, načinom življenja tj. stanjem svijesti izdvaja i razlikuje od drugih, dajući mu onaj originalni specifikum koji nužno za sobom povlači stvaranje zasebne nacionalnosti na temeljima samo jedne religije, tj konfesije. Potonjih decenija se širom svijeta, a naročito na Balkanu i u zemljama bivše Jugoslavije odvija proces oživljavnja etniciteta i dolazi do eksplozije identiteta. Uzrok ovog procesa je implozija komunizma u svijetu i oživljavanje nacionalizma, te orijentacije sad već bivših komunističkih država ka izgradnji nezavisnih nacionalnih država.  

Etnički ili politički nacionalni identitet?

  Bilo je pokušaja na Balkanu da se stvore nacije i države po političkom modelu shvatanja nacije. Nažalost, ovakvi pokušaji brzo su propadali. Bivša Jugoslavija je najbolji primjer za to. Ta država je brojala više konfesija i šest naroda sa potajnom željom da se od tih šest stvori samo jedna nacija – jugoslovenska. Međutim, ovaj projekat nije uspio, najviše onih koji su se izašnjavali kao Jugosloveni činili su muslimani (Bošnjaci), to ih je i najskuplje koštalo. Postoji bojazan da će Bošnjaci izjašnjavajući se kao Bosanci i Hercegovci u BiH napraviti istu grešku koju su činili na predhodnim popisima izjašnjavajući se kao Jugosloveni. Na prostorima gdje se nacionalnost shvata u etničkom smislu potpuno je pogubno izgrađivati političko nacionalno ime. Zašto bi to činili Bošnjaci ako to već nijesu uradili ni Srbi ni Hrvati ni Crnogorci, ni Makedonci ni Slovenci? Jedino kod Albanaca nailazimo na nešto što liči na politički model nacije, gdje se i muslimani i katolici izjašnjavaju kao Albanci. Ali Albanci ne pripadaju južnoslovenskim narodima, nikad sebe nisu vidjeli ni u kakvim Jugoslavijama i sličnim tvorevinama. Bošnjaci se moraju okrenuti etničkom shvatanju nacije, što znači da je njihovo nacionalno ime, bez obzira u kojoj državi žive – Bošnjak ( ne Bosanac i Hercegovac, ne Musliman, ne Muhamedanac, ne Srbin islamske vjeroispovijesti, ne Crnogorac islamske vjeroispovijesti, ne Hrvat islamske vjeroispovijeti, ne Makedonac islamske vjeroispovijesti, ne Slovenac islamske vjeroispovijesti, ne Njemac islamske vjeroispovijesti, ne Luksaburžanin islamske vjeroispovijesti itd. već Bošnjak islamske vjeroispovijest ), naša vjera je Islam. Naš jezik je bosanski jezik. Ako se Bošnjaci ovako ne budu pisali na predstojećem popisu u BiH, onda dolazeći popis prijeti da bude otpis a ne popis.  

 Zašto je pogrešno izjasniti se u nacionalnom smislu kao Bosanac i Hercegovac?

  ,Nacionalna odrednica’ Bosanac i Hercegovac je blijedi pokušaj stvaranja političkog nacionalnog imena. Ujedno predstavlja potiranje svega onoga zašta su se Bošnjaci borili devedesetih godina u BiH. Bosanac i Hercegovac bi bio svako onaj ko živi na teritoriji BiH, bio on Bošnjak, Srbin, Hrvat ili neko četvrti, time se uništava bošnjačko etničko biće, uništava se nacionalno ime Bošnjaka. Uništava se onaj duh naroda izgrađen na temeljima Islama. Sa druge strane postavlja se pitanje šta bi bilo sa onim Bošnjacima koji žive van teritorije BiH? Kako bi oni trebali da se izjašnjavaju? To bi značilo samo jedno – asimilicija. Svi oni Bošnjaci koji žive van BiH bili bi vremenom asimilovani u one nacije u čijim državama imaju prebivalište. Potpuno apsurdno bi bilo da se onaj Bošnjak koji živi u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori itd. izjašnjava u nacionalnom pogledu kao Bosanac i Hercegovac. Ovakav model se kroz istoriju pokazao kao neuspješan na ovim prostorima, ma koliko on ideološki bio privlačan. Jedno je ideologija drugo je stvarnost. Bošnjaci treba da se okrenu realnosti i racionalnosti. Ovi pokušaji oživljavanja političkog modela nacionalnosti predstavljaju mamuzanje mrtvog konja. Takva rabota može dovesti to toga da samar sa tog konja završi na leđima jahača. U srednjem vijeku u Bosni bila je prihvaćena neka vrsta političke nacionalnosti. Riječ Bošnjak je označavala svakog pripadnika Bosanskog elajeta bez obzira na narodnost, kulturu, jezik i vjeru. I pravoslavci i katolici su sebe u to doba nazivali Bošnjacima. Danas, u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori idr, postoje ljudi, koji vjerovatno zbog svog porijekla ( imena zemlje iz koje su došli ) nose prezime Bošnjak a koji su pravoslavne ili katoličke vjeroispovijesti. Kasnije, u 19. vijeku kod većine pravoslavaca i katolika u Bosni i Hercegovini pod uticajem susjednih zemalja Srbije i Hrvatske, u kojima je pojam nacionalnosti isključivo shvatan u etničkom smislu, su nadvladala srpska i hrvatska nacionalna imena. Bošnjački narod je od sredine 19. vijeka prošao kroz niz faza nametnutih imena ( Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jugosloveni-muslimani, Muslimani), što je najčešće bilo uzrokovano hegeonističkim i velikodržavnim ambicijama susjednih zemalja i političkom slabošću i malim uticajem Bošnjaka toga doba na društvena zbivanja. U Srbiji i Hrvatskoj i danas je prihvaćeno etničko shvatanje nacije. Postoje pojedinci i određene grupe koje zagovaraju političko shvatanje nacionaliteta ali su oni u manjini, tako da pozivi muslimanima, iz tih država, da se izjašnjavaju kao Srbi muslimaske vjere ili Hrvati muslimanske vjere ne predstavlja poticaj političkom shvatanju nacije već prije izražava asimilatorsku želju i hegemonističke tendencije koje još uvijek nijesu izumrle. Nedavni poziv predsjednika Srbije Tomislava Nikolića Srbima u BiH, da se na popisu izjasne kao Bosanci, dočekan je na nož ne samo od strane Srba koji žive u BiH, već i od Srba iz Srbije, regiona i dijaspore. Ovaj gaf, kako ga mnogi opisuju, žestoko je kritikovan iz redova srpske pravoslavne crkve, akademije i drugih značajnih srpskih institucija. To dovoljno govori da Srbi ne žele nikakvo stvaranje političkog nacionalnog imena, koje će se na predstojećem popisu ponuditi svim građanima BiH. Zapravo, ono što priželjkuju određeni centri moći u Srbiji, tzv. Republici Srpskoj pa i Hrvatskoj, jeste da se Bošnjaci na popisu izjasne kao Bosanci i Hercegovci, a Srbi izjasne kao Srbi i Hrvati kao Hrvati. Ta opcija bi odgovarala pomenutim zagovornicima velikodržavnih ideologija. Tako bi se Bošnjacima opet moglo manipulisati, negirajući njihovo nacionalno ime i pozivajući ih da se ,,vrate u prađedovsku vjeru’’. Krajnje je rizično da Bošnjaci prave političko nacionalno ime ako ga svi u regionu odbacuju i čvrsto se drže svog etniciteta. Tek onda kad se i Srbi i Hrvati i svi ostali u BiH iskreno budu izjašnjavali kao Bosanci, i tek onda kad se Srbi u Srbiji budu izjašnjavali kao Srbijanci (državna a ne nacionalna odrednica) i Hrvati u Hrvatskoj kao Hrvatinci ili Hrvatskanjani, tek tad Bošnjaci mogu da dozvole da se u popisnu listu uvrsti opcija Bosanac i Hercegovac. Obzirom da je taj dan još daleko Bošnjacima ostaje da budu ono što jesu – Bošnjaci, islamske vjeroispovijesti koji govore bosansim jezikom.

 Jasmin Ćorović

2 Responses

  1. Ibrahim bey

    Posto nema komentara na ovaj tekst,ocigledno je da si Jasmine ostavio ljude bez teksta:)
    Svaka cast na napisanom tekstu.Pun je relevantnih informacija i pravih zakljucaka.Vidi se da je pripreman s posebnom paznjom.Samo nastavi dalje.
    Selam.

    Komentariši
  2. bosnjak a stranac

    koliko sam ja moga razumet da su bosnjaci bili pravoslavni jeli?jugosloveni. da smo kasnije uzeli islam.i da su nastali bosnjaci.pa ako je tako netreba bezat od necega sto je nase.danas mi to vise lici da politicare boli k…. sta smo vazno je da oni upravljaju sa nama kao bosnjake a oni uzivancija.ako ste bosnjaci sto se nesastavite sve pattije u cg. isti program imate.za bolje nase. nego je preca fotelja a ovaca ina koliko oces Sellam za svija

    Komentariši

Leave a Reply

Your email address will not be published.