Potencijal različitosti

ZAŠTO ŽELIM DA BUDEM GRAĐANIN EU?

Danas se nameće mnogo pitanja oko ulaska u EU, ali i oko same EU. Na primjer: Da li će se ulaskom u EU riješiti neki životni ili politički problemi? Kakav će biti moj status kada budem građanin EU sa ostalim građanima zemalja članica EU? Da li će se sačuvati kulturni, etnički i drugi identiteti ulaskom u EU ili će postepeno doći do nevidljive asimilacije?

Asmir PEPIĆ

Pouzdane odgovore na ova pitanja danas niko nema, iako se svaki dan mogu pročitati svakakva proročanstva koja najavljuju skori krah EU. S obzirom na to da se EU nalazi u ekonomskoj i političkoj krizi, jasno je da postoji strah da ne dođe do ekonomskog ili političkog sloma, gdje bi se morali mijenjati neki osnovni postulati na kojima počiva EU. Međutim, treba imati u vidu da je EU iz kriza uvijek izlazila još jača i stabilnija, ali da se temelji na kojima je sazdana nijesu mijenjali: institucije koje su zasnovane na vladavini prava, poštovanja ljudskih prava, demokratije i tržišne privrede ostale su i sigurno će ostati suštinski nepromijenjene.

Osnovni razlozi za članstvo u EU jesu stabilnost i bezbjednost, gdje se kroz razne programe smanjuje i unaprjeđuje socijalna integracija. EU nam donosi ekonomsku sigurnost, poboljšava ekonomsku situaciju u zemlji, gdje nema granica i carina, gdje je jedinstveno tržište jedno od osnovnih ciljeva EU koje se zasniva na osnovnim slobodama koje garantuju slobodan tok roba, lica usluga i kapitala, i time se utiče na stopu nezaposlenosti. Međutim, jedno od velikih pitanja koje se nameće većini građana Crne Gore, a koji podjednako tišti sve njene građane bez obzira na nacionalnost i vjersko oprjedjeljenje, jeste da li se učlanjenjem u EU gubi nacionalni identitet, jezik i kultura? Poznato je da je EU nadnacionalna i multikulturalna zajednica, koja se zasniva na principu “jedinstvo u različitosti“. Svi građani EU se mogu obratiti institucijama EU na sopstvenom jeziku; takođe, EU daje velika sredstva za njegovanje tradicije, kulture i jezika, sve u cilju očuvanja nacionalnog identiteta. Zašto onda bojaznost i dalje postoji?

Nije teško uočiti da bojaznost naših građana u velikoj mjeri počiva na slabijoj informisanosti o pitanjima ljudskih prava i kvalitetu života u EU. Naša predstava o EU bazirana je s jedne strane na dobroj plati, riješenom stambenom pitanju, kupovini dobrog automobila, odnosno laganim utapanjem u dominatnu sredinu ponašanja većine, s druge strane. Takve predrasude danas su posebno poduprte apokaliptičnim vizijama kraja EU, koji je već u najavi. Nedostatak razumnih analiza i zaključaka rezultira masovnim širenjem katastrofalnih ideja.

Nedovoljna informisanost uzrok je ovakvim stavovima. Nedovoljna informisanost – ili nezainteresovanost – uzrok je da većina mojih bliskih prijatelja nikada nije čulo za Evropsku urbanu povelju II, Manifest za novi urnbanitet. Nešto nijesam primijetio da se ovom dokumentu posvećuje pažnja u medijima. Dokument ne brani manje države od većih, niti ima potrebu da to čini. Ovaj dokument opet ponavlja da je EU jedinstvo različitosti, ono što je prije nove ere zagovarao efeški mislilac Heraklit. Navešću nekoliko članova iz pomenutog dokumenta:

-        Naši mali i veliki gradovi su raskršće civilizacija. Oni su idealno okruženje za to da znanje i kultura dođu do izražaja; to su mjesta kontakta i susretanja. Mi, lokalno izabrani evropski predstavnici, posmatramo naše male i velike gradove kao mjesta razmene, kosmopolitska mesta u kojima različitosti mogu slobodno da se miješaju i dođu do izražaja u duhu uzajamnog poštovanja. 

-        Ne tražimo male i velike gradove u kojima se kulturne razlike spajaju u jedinstveni globalni, globalizovani i homogenizovani model. Naši mali i veliki gradovi su kulturno i arhitektonski različiti i raznovrsni, i moraju takvi i ostati. Mi smo svjesni rizika standardizacije zgrada i usluga i odstupanja od modela globalizovanog urbanog razvoja koji samo poštuje pravila globalnog tržišta, ostavljajući svuda svoj uniformni pečat. 

-              Mi takođe podržavamo kulturu naših lokalnih područja i njihovih identiteta. Želimo da promovišemo i širimo svoje lokalne kulture i svoju lokalnu istoriju kao ključno dobro u sve globalizovanijem svetu. Obavezujemo se da nastavimo svoje napore za podršku umetničkim kreacijama i ambicioznim političkim programima kulturnog ponašanja za naše male i velike gradove. 

-              Naši mali i veliki gradovi su uvijek bili otvoreni za snage promjene i inovacije. Oni su šansa za napredak i prilagođavanje promjenama. Mi vjerujemo da su naši mali i veliki gradovi focal point privrede zasnovane na znanju, koja već pokreće razvoj naših zajednica i činiće to još više u budućnosti.

Mislim da nije potrebno previše komentarisati ili kritikovati navedene članove, niti ih, pak,  glorifikovati. Ono što je mene fasciniralo kod njih jeste da otvoreno zastupaju tezu da “mali gradovi” imaju svoju bogatu istoriju koja nije mogla doći do izražaja od sjaja istorije “velikih gradova”. Termin “lokalno” u ovom dokumentu nije nešto čega se treba stidjeti; on je shvaćen kao potencijal.

Crna Gora u ovoj stereotipnoj podjeli na veliko i malo pripada ovoj drugoj grupi, kao i Rožaje, grad u kojem sam rođen, koji, bez obzira na veliki potencijal koji ima, i dalje stagnira i ekonomski i kulturno. Vjerujem da je pitanje vremena kada će zablistati u punom sjaju, iskazati svoj privredni potencijal i duhom tradicije šarmirati “velike gradove” iz okruženja i EU. Držim da će kao grad evropske Crne Gore, kao grad EU, biti prepoznat kao sredina “otvorena za snage promjene i inovacije”, što će mu omogućiti kretanje uzlaznom putanjom. Zajedno sa Crnom Gorom biće ekonomski drugačiji i jači, kulturno i dalje raznovrsan, bogat.

Želim da iskreno doprinesem tom procesu. To je razlog više zašto želim da budem građanin EU.

Asmir PEPIĆ
Šef Kabineta predsjednika Bošnjačke stranke Crne Gore

(Tekst je objavljen u elektronskom mjesečniku “Evropski puls”, broj 76, januar 2012.)