Sigurno ste bezbroj puta do sad slušali i čitali o tome koliko je obrazovanje bitno za svakog od nas i kako nam veći nivo obrazovanja pruža šansu za ugodniji i lagodniji život. Ipak, nije na odmet da opet čitate o istom, sa naglaskom na važnost obrazovanja i radnog angažmana žena.  
Almina Bučan

Almina Bučan

Ono što me podstaklo na razmišljanje o ovoj temi jeste nedavno sprovedeno istraživanje nevladine organizacije “Rame uz Rame”, podržano od strane Fonda za manjine, o stavu Bošnjakinja u pogledu ostvarivanja prava žena iz radnog odnosa. Dobijeni rezultati, svakako ne odražavaju očekivanja, tim prije što pokazuju da su obrazovanje i naročito zasnivanje radnog odnosa, manje prioritetni u odnosu na brak, odnosno zasnivanje porodice.  OK, cijenim da je zanivanje porodice bitno, u prirodi je svakog insana da teži ka tome, ali poželjno je da se žena što više obrazuje prije braka, jer sa stupanjem u brak dolaze nove obaveze koje često mogu biti preče od sticanja znanja, a samim tim veći nivo obrazovanja se javlja kao odgovor na izazove sa kojima se svakodnevno susrijećemo i kao takvo ima ključnu ulogu u životu svakog pojedinca. Osim toga, naučnici tvrde da oni koji se cijelog života obrazuju žive duže, kvalitetnije i srećnije. Drugi, vrlo bitan rezultat analize, pokazuje da bi, nipošto zanemarljiv broj ispitanica, radije stupile u brak nego li zasnovale radni odnos. Pokušavajući da odgonetnem razlog koji ispitanice navodi na ovakvo razmišljanje, dolazim do onog svima dobro poznatog, što je na moje veliko razočaranje dio naše tradicije: “Muškarac je taj koji obezbijeđuje egzistenciju porodice, a žena je ta koja vodi brigu o domaćinstu”. To je priča koju sam slušala kroz djetinjstvo, a i danas je čujem u određenim krugovima, iako sam bila ubijeđena da je takvo shvatanje prevaziđeno…Ono što dodatno zabrinjava jeste podatak da ovakvo mišljenje dijeli i određeni, ne mali, procenat žena sa visokim obrazovanjem. U prilog ovoj priči ide i podatak da najveći broj nezaposlenih žena živi u Rožajama, a poslije Rožaja, najviše domaćica ima u Plavu. Ipak, posebno ističem činjenicu da su žena koje se vode na evidenciji Zavoda za zapošljavanja uglavnom pasivne u traženju posla iz razloga što ima bračni drugovi ne dozvoljavaju da rade. Gdje treba tražiti korijene ovog problema? Pa naravno, u nama samima. Uvjerena sam da postavljajući sebi jasan cilj, možemo postići zadovoljavajuće rezultate i dovesti do pozitivnih promjena. Dakle, ravnopravnost prije svega! Ubijeđena sam da žene mogu stati rame uz rame sa muškarcima, da su jednako sposobne da rade i poslove koji se uglavnom smatraju “muškim”, od sječe drva do vođenja države. Žena ne treba da ostaje u kući i vodi pokućanstvo, samo zato što se neko dosjetio da je to naša obaveza. Ona treba i da privređuje, ima svoje prihode, platu…jer žena, može sve!!! Ne mogu a da ne pomenem pozitivne rezultate dobijne istraživanjem. Raduje činjenica da je sve vise mladih Bošnjakinja koje upisuju i završavaju fakultete. Na taj način uvećavaju svoju vrijednost, ujedno čineći svoju zajednicu bogatijom znanjem. To je potencijal koji treba iskoristiti na najbolji mogući način u svrhu postizanja rodne ravnopravnosti. Jer, upravo žene treba da se izbore za svoja prava, koristeći vještine i znanje kojeg imaju sasvim dovoljno. Ja sam se za svoju ravnopravnost izborila…a Vi, šta čekate?  

Almina Bučan Član GO BS