Alisa Džogović

Alisa Džogović

Rožaje je gradić na sjeveru Crne Gore- mala čaršija,  ali sa ljudima velikog srca. Nema toga ko je makar i jednom bio u Rožajama, da ne govori o gostoprimnosti tih ljudi. Puno puta su Rožajci polagali i položili ispit ljudskosti i jedinstva. Svaki put kad izbije neki belaj u regionu, Rožajci su bili jedinstveni - u činjenju dobra; širom su otvarali vrata napaćenim izbjegličkim dušama i nesebično dijelili sa njima i posljednji komad hljeba, ustupajući im i postelju.   Znali su Rožajci priteći  u pomoć svima, kad god to bilo neophodno. Ponovo su bili jedinstveni kad su vidjeli otvorenu opasnost svom gradu od tuđe deponije. Zajedno su ustali i pobunili se kada je trebalo da zaštite Rožaje i Rožajce i spriječe da se istovara nečiji tudji otpad , na, gle ironije, nekada njihovoj teritoriji. Došlo je vrijeme da Rožajci ponovo budu jedinstveni i pomognu ovoga puta sebi, jer im je pomoć neophodnija od njih samih. Moraju biti jedinstveni u naporu da učine dobro sebi i stave tačku na seobu mladih ljudi iz Rožaja, koji su prinuđeni da posao i hljeb traže mimo svog zavičaja. Samo Rožajci mogu zaustaviti plač svojih majki dok ih ispraća sa kućnog praga, jer „ majka plače za svojim čedom“, majka ne mora da krije suze koje u grlu svi osjećamo dok tragamo za boljim životom i sami –za svoju djecu. Da stave tačku na iščekivanje izbora kako bi se nastavio neki davno započeti projekat i koji je isto tako davno trebao biti priveden kraju, godinama unazad; na vjerovanje u prazna obećanja  da će prije nekih sljedećih izbora asfalt vidjeti i pored svojih domova, dok se  u centru grada i po nekoliko puta pravi isti kružni tok. Kao da je to jedino što se može i treba raditi u Rožajama. Kao da je grijeh uraditi neki potrebniji projekat,  razviti gradsku vodovodnu infrastrukturu do kraja, jer ni sva prigradska naselja nisu pokrivena gradskim vodovodom, razviti seosku vodovodnu mrežu, asfaltirati neki seoski put ili se sve svodi na glancanje gradskih ulica, i to samo u specijalnim prilikama, kao što su predizborne aktivnosti. Zaslužili su Rožajci da se ponovo razvija njihova privreda, umjesto što, već treću deceniju, konstantno propada. Da ponovo sa ponosom mogu da kažu da dolaze iz grada čija se ekonomija razvija, umjesto da, sa knedlom u grlu, izazivaju žaljenje čak i svojih zemljaka sa juga. A kako i ne bi, i kako će ih, na primjer, razumjeti građani  Budve gdje je zapošljeno  10963 ljudi, a samo 190 su korisnici socijalne pomoći; dok je u Rožajama situacija vrijedna i žaljenja i zabrinutosti- 2598 je zaposlenih a korisnika socijalne pomoći 6318. Rožajcima treba mnogo  više od socijalne pomoći. Trebaju im preduzeća, trebaju im realizacija projekata za razvoj, trebaju im nova radna mjesta, trebaju im nove ideje, i što je najbitnije-trebaju im novi ljudi koji imaju ideje, koji će pokrenuti  Rožajce, dovesti strane investitore i na najbolji mogući način iskoristiti prirodni potencijal opštine. Treba Rožajcima i njihov Turjak, ski- centar, na kom su srećne generacije provodile „Bijele dane“, zimovanja, i sa sjetom u očima pričaju današnjim mladim generacijama, koje nažalost, u Turjaku ne vide ništa drugo, do ono u šta se pretvorio-oranicu krompira. Duga je lista potreba Rožajaca da se vrate na stanje prije propadanja, a sa željom i ambicijom da unaprijede stanje, lista se, sama po sebi produžava.  Treba im budućnost! Prošlost su protraćili, sadašnost moraju da iskoriste! REG-Rozaje1 Postoje ljudi koji u Rožajama vide još ono malo nade što je ostalo, imaju znanje i energiju neophodnu da se  uhvate u koštac sa problemima i da rade na izbavljenju svog grada. Prepoznali su Rožajci te ljude na prethodnim parlamentarnim izborima, ponovo su bili složni i glasali Bošnjačku stranku. Potreban je još samo jedan mali napor da bi stvari krenule na bolje po Rožajce. Potrebno je samo da i ovoga puta učine sličan napor kao na parlamentarnim izborima, izađu iz svojih domova i podrže novu garnituru ljudi spremnu da se zajedno sa njima bori za svoje Rožaje. Samo takvi ljudi mogu im uliti nadu u bolje sjutra, povratiti povjerenje, uliti optimizam,  da će zajedničkim naporima, malim ali sigurnim i čvrstim koracima, poslije trodecenijskog kolapsa, učiniti ono što drugi nisu, polako oživljavati ovdašnju privredu i vratiti Rožajce- Rožajama.

Alisa Džogović  Murić

One Response

  1. bosnjak a stranac

    Sellam alisa svaka ti cast sa tekstom.istina je to sve.ali taj turijak ski centar i jos mnogo stvari imalo se vremena bosnjacka stranka i dps da radite na tome 20 i nesto godina.nemojte sad dolazit sa tim istim stvarima.datreba da se rade i ovo i ono.to je prica za decu.tebi svaka cast ali nemoj padat onim na sedzdu samo da bi se proslavila.svi mi znamo sta su uradili nusret rafet suljo za taj nas narod.a kad him treba glasova onda pricaju da ce rozaje da postane metropola.sellam tebi i moram da kazem da si zgodna

    Komentariši

Leave a Reply

Your email address will not be published.