Poštovani predsjedniče Vlade,

Amer Halilović

Kada će Vlada Crne Gore preduzeti  aktivnosti u vezi sa obezbjedjivanjem dodatnih sredstava za  realizaciju projekta rekonstrukcije glavnog gradskog vodovoda u Rožajama? Ovaj projekat je već duže vrijeme u zastoju zbog nedostatka sredstava,   jer opština Rožaje nije bila u mogućnosti da učestvuje u finansiranju svojih preuzetih obaveza. Turska agencija za medjunarodnu saradnju TIKA  finansirala je ovaj projekat sa oko milion eura,  a nedostajuća sredstva koje su bila participacija Opštine Rožaje, preuzela je da obedzbijedi Vlada Crne Gore iz kredita Svjetske banke. Kroz odgovor na poslaničko pitanje kluba Bošnjačke stranke,  još u oktobru 2010. godine, tadašnji predsjednik Vlade g-din Milo Đukanović,  je nagovijestio da će ova investicija biti realizovana tokom 2011.godine, što se nije desilo.

Obrazloženje:   

Glavna gradska vodovodna mreža  u rožajskoj opštini izgradjena je prije preko četiri decenije od azbestnih cijevi koje su,  zbog dokazanog sastava opasnih kancerogenih materija,  koji sadrže u sebi, već izbačene iz upotrebe u većini razvijenih zemalja.

Projekat zamjene vodovodnih cijevi na glavnom gradskom vodovodu planiran je u dužini od oko 15 kilometara. Najvećim dijelom finansiran je od Turske agencije za medjunarodnu saradnju i razvoj- TIKA koja je donirala vodovodne cijevi . Da bi se nastavilo sa realizacijom ovog projekta koji je od vitalnog interesa za gradjane rožajske opštine bila  su  potrebna značajna finansijska sredstva koje Opština  nije u mogućnosti da obezbijedi. Ukoliko se, u skorije vrijeme, ne nastavi sa realizacijom ovog projekta, prijeti opasnost da dodje do propadanja vodovodnih cijevi , a koje trenutno leže zapuštene i zarasle na skladištima lokalnih fabrika.

Smatramo da  je realizacija ovog projekta prvenstveno u interesu gradjana Rožaja, koji godinama trpe zbog neadekvatne vodovodne mreže. Naime, sada se već i statistički može iskazati koliki je porast broja oboljelih u Rožajama, od bolesti koja se direktno dovode u vezu sa lošim kvalitetom vode za piće.

Isto tako, koliko je nam poznato,  ovo je za sada jedini projekat vladine agencije TIKA koji je započet i za koji su obezbijedjena sredstva, a nije realizovan. Podsjećamo da je preko ove organizacije turska Vlada donirala više miliona eura kroz razne infrastrukturne, poljoprivredne, zanatske,  kulturno-prosvjetne i sportske projekte u gotovo svim dijelovima Crne Gore.

 Poslanik,
Amer Halilović

Članovi kabineta Predsjednika BS sa Egemen Bağışom

Osim predstavnika Bošnjačke stranke, na Kongresu su prisustvovale i delegacije iz preko 45 država širom svijeta, koje su prijatelji AK partije, i koje dobijaju poziv svake godine radi ušvršćivanja saradnje. Kongresu su prisustvovali i potpredsjednici AK partije, kao i poslanici i ministri Republike Turske ispred AK partije.

Članovi kabineta Predsjednika BS na 3. kongresu mladih AK Partije

Dan ranije, 28. aprila 2012. godine, u centrali AK partije organizovan je radni doručak sa ministrom za evropske integracije i glavnim pregovaračem Turske Egemen Bağışom, gdje se govorilo o uspjehu AK partije i gdje su razmijenjena razna iskustva. U večernjim satima organizovan je susret sa gradonačelnikom Ankare Melih Gökçekom u Parku Mladih, gdje je upriličen veličanstven spektakl na pod nazivom “Vodeni Ples”, šou sa vodom, muzikom i svjetlom.

Novoizabrani predsjednik mladih AK partije je Zafer Çubukçu, i u narednih nekoliko dana će biti izabrano novo rukovodstvo mladih AK partije

On je, u intervjuu magazinu “Fokus”, koji štampaju iseljenici iz Crne Gore u SAD, kazao da država treba da popiše crnogorsku dijasporu u svijetu, napominjući da samo u Njujorku ima 30.000 Bošnjaka iz Crne Gore.

Rafet Husović

“Zašto, recimo, ne omogućiti našim iseljenicima, koji imaju biračko pravo u Crnoj Gori, da glasaju na izborima u zemljama u kojima žive? Zar ne bi bilo prirodno da i u našem parlamentu bude poslanik koji bi bio predstavnik dijaspore i koji bi najbolje znao da, u njihovo ime govori o njihovim potrebama? Crna Gora ima ne samo potrebe već i interesa da, mnogo više nego do sada, posveti pažnje dijaspori”, kazao je Husović.

On je ocijenio da država treba da animira dijasporu da ulaže u Crnu Goru, ali i da radi na promociji države u inostranstvu. Među iseljenicima iz Crne Gore, istakao je Husović, stvaraju se veoma uticajne grupe lobista koje su spremne da pomognu jačanju međunarodnog ugleda Crne Gore.

Komentarišući položaj manjina u Crnoj Gori, Husović je ocijenio da je nakon referenduma u državnoj administraciji porastao broj bošnjačko-muslimanskih kadrova, iako bi taj broj trebalo da bude veći.

Predsjednik BS je kazao i da njegova stranka vidi velike mogućnosti u prekograničnoj regiji Sandžak, navodeći kao primjer saradnju opština na tom prostoru, zaštitu i očuvanja životne sredine, izgradnju infrastrukture… On je pojasnio da BS tretira pitanje Sandžaka isključivo kao prekograničnu regiju sa transparentnom granicom i slobodnim protokom ljudi, robe i kapitala.

“Ovu regiju smo nedavno promovisali i u Briselu, ministar Sulejman Ugljanin i ja, uz saglasnost obje vlade – Crne Gore i Srbije. Očekujemo da turistička Strategija prekogranične regije Sandžak bude završena krajem marta i promovisana u Briselu. Tako ćemo približiti preko 400 pristupnih evropskih fondova”, najavio je Husović.

(vijesti.me)

ČESTITKA RUKOMETAŠICAMA BUDUĆNOSTI

Osvajanje Lige šampiona veliki je uspjeh za grad Podgoricu, ali i za Crnu Goru, a prikazana igra, borbenost i zalaganje rukometašica “Budućnosti” zaslužuju poštovanje i sve čestitke.

Izuzetnom igrom i upornošću, ali i srčanošću i sportskim ponašanjem, rukometašice su došle do velikog uspjeha i izuzetnog trofeja i dali doprinos medjunarodnoj afirmaciji države Crne Gore.

Rafet Husović, predsjednik BS

PRVOMAJSKI PRAZNICI U ISTANBULU

Prva stanica u Turskoj bio je grad Jedrene, dugogodišnja prijestonica Osmanlijske države. Tom prilikom članovi BS su posjetili džamiju Selimiju, srednjevjekovnu bogomolju visoku preko 70 metara. Nakon kraće pauze, put je nastavljen prema Istanbulu, gdje je i planiran ostatak odmora.

Niko od 146 posjetilaca nije ostao ravnodušan pred ljepotom grada na dva kontinenta. Iako je posjeta monumentima ovog grada bila organizovana u više slobodnih grupa (zbog brojnosti putnika), svi su posjetili džamije i spomenike po kojima je Istanbul prepoznat u svijetu: jedinstvenu džamiju sa šest minareta u Evropi, Sultanahmet džamiju, šire poznata kao Plava džamija; Topkapi palatu, sjedište brojnih sultana, njihovih porodica i harema; čuvenu Kapali čaršiju na kojoj se mogu kupiti suveniri ovog grada pa sve do zlata, tepiha, svile i drugo; Misiri čaršiju-Egipatski bazar začina, slatkiša i čajeva; vijekovima staru Galata kulu; trg Taksim-centar današnjeg Istanbula;Aja sofiju, ali i mnoga druga obilježja ovog grada. Poseban utisak na posjetioce ovog grada ostavila je vožnja Bosforskim moreuzom.

Sladokusci i gurmani nisu propustili ni priliku da probaju odredjena tradicionalna jela, ali i kolače medju kojima se posebno ističu baklava, hurmašice, kadaif i lokum.

Predsjednik BS Rafet Husović, zajedno sa rukovodstvom stranke, imao je niz susreta sa bošnjačkom dijasporom, tačnije sa privrednicima koji potiču sa ovih prostora.

Bilo je i onih članova BS koji su ovom prilikom posjetili rodbinu, kako u Istanbulu, tako i u okolnim gradovima. Medju putnicima bio je i Emil Šabotić, iz Format produkcije, koji je „okom fotoaparata“ zabilježio boravak u Turskoj.

MEDIA TIM BS

1234567►

Ugovor Vlade Crne Gore jeste ugovor sa Sv. Stolicom, odnosno njenim predstavnicima, ovdje u našoj državi, ali u isto vrijeme to je i Ugovor sa državom Vatikan, u čijem se teokratskm ustrojstvu nalazi Sv.Stolica, kao neprikosnovena vjerska institucija. Imajući u vidu značaj Sv. Stolice i Vatikana, u vjerskom, ekumenskom, ali i političkom smislu u historiji, kao i danas u svijetu, mislimo da je veoma važno da CG i na ovaj način jača i instiutcionalizuje svoje odnose sa ovom značajnom adresom.Podsjetimo na dvije činjenice. Prvo Crna Gora je jos 1886. potpisala Konkordat sa Vatikanom, pa je ovaj ugovor u neku ruku kontinuitet te saradnje,a sjetimo se recimo i da je naša nekadašnja država SFRJ imala veoma dobre odnose sa Sv.Stolicom i da je J.B.Tito, kojeg ovih dana nostalgičari tokiko spominju, bio prvi komunistički lider koji je posjetio Vatikan. Dakle, to je jedan aspekt ovog dokumenta

Za nas iz Bošnjačke stranke, postoji i onaj drugi aspekt, takodje, značajna ili možda i značajniji. Uprvo to je uspostavljanje nove prakse u odnosu države prema vjerskim zajednicama. Naime, ovim Ugovorm, kao i ugovorima koje je država popisala sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori, kao i sa Jevrejskom zajednicom, a najavljeno je da će isto uraditi i sa pravoslavnom crkvom, regulisana su prava vjerskih zajednica, odnosno vjernika, kako u njihovom odnosu prema državnim instiucijama, tako i neka prava koja se tiču specifičnosti ovih vjerskih zajednica.
Ovo vidimo i kao raskid sa jednom decenijskom praksom, proitsteklom iz komunizma, kada se na vjeru gledalo kao na retrogradni, konzervativni fenomen, odnosno proizvod ljudskog duha koji je prevazidjen i koji će, kako je to Marks govorio nestati, sa jačanjem samosvijesti čovjeka. Desilo se, naravno, suprotno, nestao je komunistički poredak, a religija kao najtemeljnija civilizacijska vrijednost i način mišljenja, ne samo da je preživjela, već i doživljava svoju novu renesansu.

Dakle, za vjernike, vjerujuće ljude, kojima i sam pripadam, ali i za one druge koji razumiju kultorolško nasljedje koje vjera, i njene neprolazne duhovne i etičke vrijednosti sa sobom nose, potpissivanje ovih ugovora je značajan datum.

Konkretno, Islamska zjednica u Crnoj Gori, čiji je više nego petovijekovni kontinuitet potvrdjen ovim Ugovorm, ima takodje odnose sa državom Crnom Gorom, još od Belinskog kongresa, odnosno neoliko godina nakon njega, kada je tadašnja Knjaževina Crna Gora, zajamčila slobodu vjere muslimanima, na čelu sa Muftijom, te pravo raspolaganja sa vakufskom imovinom, što je i zapisano u odluka Berlinskog kongresa.
I to je bila prva na takav način organizovana Islamska zajednica na Balkanu. Dakle, ovim sadasnjim ugovorom sa Islamskom zajednicom, država je nastavila taj kontinuitet, i još jednom ptvrdila da priznaje ovu sadašnju jedinstvenu Islamsku zajednicu koja okuplja više od 20% stanovništva CG.
Takodje, Ugovorom su priznata vjerska prava, odnosno prava vjernicima da svetkuju svoje blagdane, odnosno ne rade tih dana, zatim da u vrijeme svoje najvanije molitve petkom, džumme, mogu da napuste radno mjesto, zatim obezbjedjuje se specifičan način ishrane u svim državnim institucijama, u bolnicama, školama, zatovrima, što je dosada bio veliki problem, kao i neke druge potrebe vjernika, vezane za duhovni život i bogoslužje.
Značajno ne napomenuti da se i kroz Ugovor sa svtom stolicom, kao i Islamskom zajednicom jemči pravo na raspolaganje vakufskom imovinom, kao i definiše se obaveza države da radi na restituciji, odnosno povraćaju oduzete ili uzurpirane imovine vjerskih zajenica u kominističkom i ranijem periodu. Ovo je bio izuzetan problem, mi smo kao BS više puta ukazivali na njega, pa i u evropskom parlamentu, na zasjedanjima POSP-a, tražili smo da država brže radi na ovim otvorenim pitanjima. Mislimo da je ovaj Ugovor dobar temelj za donošenje tih zakona i ispralvjanja vijekovnih nepravdi koje su nanesene vjerskim zajednicama.

Važan dio ovih ugovora svakako je i obaveza države da kroz zakonsku reglutivu, radi na licenciranju odnosno priznavnju vjerskih škola, konkretno za nas je važno pitanje Medrese u Podgoriici, jer smatramo da shodno praksi u drugim državama, od kojih su neke, kao recimo Hrvatska već članice EU i medresa, kao i ostale vjerskw škole koje svoje programe iz opštih predmeta uskalde sa nastavnim planom i programo države moraju imati licencu za rad, a njihovi svršenici mogućnost da upisuju faklutete u Crnoj Gori.

I na kraju, da zaključim, da je potpisivanje temeljnog Ugovora države sa Sv. Stolicom, Islamskom zajednicom, pravoslavnom zajednicom, kada se to ostvari i svim drugim tradicionalnim monoteističkim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori,važan civlizacijski i demokrtaski iskorak države viševjerske i višenacionalne Crne Gore.
U tom smislu, Bošnjačka stranka u potpunosti podržava usvajanje ovog dokumenta.

Poštovani,

Kemal Purišić

Razmatramo jedan veoma značajan zakon iz seta zakona iz oblasti kulture o kome je bilo dosta rasprave i na matičnom odboru. Kolega Mustafić je tada iznio stav Bošnjačke stranke da je donošenje ovog zakona neophodno i da ga kao takvog podržavamo, uz naš utisak da se već poprilično kasni. Naime, i mi dijelimo utisak predlagača zakona da su postojeća zakonska rješenja dosta nejasna, nefunkcionalna i zastarjela u znatnom dijelu normi, a njihovom neprimjenom ili selektivnom primjenom nanijeta je trajna šteta izdavaštvu i kulturi uopšte, te da je krajnje vrijeme da se ova oblast uredi kvalitetnim zakonom.
Mislimo da izdavaštvo, kao i kultura uopšte prolazi kroz veliku krizu, mada je kod nas problem marginalizacije kulture prisutan poodavno. Ukoliko obiđemo Podgorički sajam knjiga, koji je u toku, uvjerićemo se u to koliko je izdavanje knjiga danas neisplativ posao. Knjige nikada nijesu bile jeftinije, ali nikada nije bilo manje interesovanje za njih nego sada. Crna Gora je malo , a i cio prostor Balkana ili nekadašnje Jugoslavije, nije preveliko tržište. Dakle, na tako malom tržištu veoma je teško opstati i naći svoj put do čitalaca. U vrijeme ekonomske krize, kada se novac troši za neophodnije potrebe i kada nas preplavljuju internet izdanja, knjige se sve manje i manje kupuju… Nasuprot tome, kod nas se posljednjih godina dešavala prava inflacija izdavača i knjiga.
Podatak da u CG ima 40-ak izdavača, naravno onih koji se zvanično time bave, mislim da nije precizan. A ako i jeste,dovoljno je pogledati kako to izdavaštvo izgleda. Ovim se poslom bavio ko prije stigne, neko amaterski, neko volonterski, neko dodatno dopunski da popuni kućni budžet, ili da zadovolji svoju skribomansku potrebu, ponamjanje je u tome bilo profesionalizma….
Postojeći zakon je bio zastario, a hiperprodukcija je učinila svoje što je uzrokovalo neporpavljivu štetu. Pojavljivala su se djela bez kataloških zapisa i medjunarodnih standardnih oznaka, bez ugovora sa izdavačima, često i u samostalnoj režiji. O obaveznim primjercima koji se dostavljaju Centralnoj bibiloteci da i ne govorimo. Vjerovatno nećemo nikada ni imati preciznu evidenciju o o tome šta se sve pojavilo u izdavaštvu u proteklih deset-petnaest godina .
Dakle, neprimjenjivanjem zakona , napravljena je značajna šteta našoj kulturi, a relacija pisac-izdavač-tržište nije funkcionisala.
Da ne govorimo o brojnim državnim fondovima koji su nekim izdavačima i bez ikakve kritičke selekcije pomagali, a neki drugi, znatno ozbiljniji ostajali u zapećku. Ovdje posebno želim da potcrtam da je izdavaštvo koje se bavi knjigama i publikacijama manjinskih naroda, imalo značajnih problema da se izbori da uopšte dodje u mogućnost da bude pomagano iz tih fondova. Kada je i dobilo takvu priliku, pojavila se nelojalna konkurencija, pa je država davala podjednaka sredstva i onima koji su objavljivali čitave edicije ozbiljnih izdanja, kao i onima čija je produkcija bila izdavanje političkih saopštenja ili prepisivanje ovih prethodnih. Primjer ozbiljne a zakinute institucije je „Almanah“ a primjer one druge je po nama tzv.„Matica muslimanska“- a obije su dobijale jednaku finansijsku podršku, što je svojevrsni paradoks.
Sve ovo ukazuje da nam je kvalitetan zakon bio potreban a i dosljedna njegova primjena. Sada ću nešto konkretno reći o samom predlogu zakona.
Razumljiva nam je intencija predlagača da probleme koji su bili evidentni, kao i nedostatke ranijih rješenja ispravi ovim zakonom. Dobra zakonska rješenja koja se odnose na oblast izdavaštva , kao i ona koja su u vezi sa zakonom o srodnim i autorskim pravima, mogu fukcionisati samo zajedno, odnosno implemntaciju jednog zakona mora pratiti i primjena drugih rješenja koja su već donešena. Zakon je predvidio preciznu katalogizacijju, izdavanje kataloških zapisa(CIP), kao i medjunaronih standardnih oznaka, bez kojih ubuduće publikacije i knjige neće moći izlaziti…
Jasno je u članu 6 definisan i javni interes u ovoj oblasti, odnosno šta se se sve kroz njega ostvaruje. U stavci 4 govori se o publikacijama koje se tiču jezika pripadnika manjinskih naroda u Crnoj Gori, što je veoma dobro. Ali nije dobro definisana stavka 2 i 3 ovogo člana gdje se govori samo o „crnogorskoj kulturi“ i „crnogorskoj književnosti“. Valjda se misli na književnost i kulturu koja nastaje na prostorima CG koja je kulturna baština svih naroda koji ovdje žive a ne samo crnogorskog naroda, pa bi norme i trebale tako da glase, kako se ne bi zloupotrebljavale ili pogrešno tumačile. Dakle, treba da se u tekst unese odrednica „ kultura, odnosno književnost Crne Gore“ kao krovna odrednica koja obuhvata baštinu i stvaralaštvo različitih etničkih zajednica koje žive u građanskoj Crnoj Gori. U tom smislu ćemo i podržati najavljene amandmanske intervencije koji idu u tom pravcu jer smatramo da ovako dato rješenje treba ispraviti. Takodje, u ovom istom članu treba dodati i izdavaštvo namjenjeno osobama oštećenog sluha i vida, odnosno osobe sa tim hendikepom, a treba izbjeći izraz „invaliditet“(stavka 7 ovog člana)
Isto je s članom 25 gdje se spominje termin “nacionalna kultura“ pa umjesto njega treba staviti odrednicu „kultura Crne Gore“.
Dobro je što je Zakon definisao i set kaznenih odredbi, jer će upravo u implementaciji ovoga zakona biti najviše problema, dok se neki izdavači naviknu da budu istinski izdavači, a ne samo da „štancuju“ knjige i od toga prave pijacu.
BS će, dakle uz podršku određenim, već predloženim amandmanskim intervencijama podržati ovo zakonsko rješenje.

Kemal Purišić

Poštovani,
Želim odmah da kažem da u BS podržavamo ovaj, po nama kvalitetan predlog zakona. On sadrži dosta novina koje su nužne da bi se usaglasili naši propisi s desetak evropskih direktiva ali i zbog potrebe da se uredi izuzetno značajna oblast saobraćaja s rastućim brojem učesnika i dosta loših osobina puteva.

Ovaj osvrt na prijedlog zakona ću uglavnom iskoristiti da ukažem na neke probleme koje smo primijetili a koji su bitni za opštu bezbijednost učesnika u saobraćaju.

Na početku želim da potenciram odgovornost države za loš kvalitet puteva i potenciram potrebu da bitno unaprijedi njihov kvalitet jer su uglavnom u lošem stanju, s lošim tehničkim karakteristikama, pa i oni koji su kategorisani kao tzv.državni putevi.

Čudno je da bolje puteve imaju i one susjedne države koje imaju manji BDP/per capita od našeg. One su shvatile kolika je važnost dobrih puteva za veću bezbijednost na putevima i time smanjenje broja nesreća i nezgoda i očuvanje imovine građana i privrede.

Posebno potenciram loš kvalitet puteva na sjeveru, zbog malog obima ulaganja, oštrih klimatskih uslova i lošeg održavanja, što uzrokuje da se svake godine po par mjeseci vozi putevima sa mnoštvom udarnih rupa koje se popravljaju uglavnom pred turističku sezonu i to najprije na jugu pa postupno ka sjeveru pa to bude u junu-julu. Znam nekoliko slučajeva gubitka ljudskih života zbog postojanja udarnih rupa od 20-30 cm dubine na putu.

Član 9 Zakona uređuje nadležnosti opština u regulisanju saobraćaja na svojoj teritoriji koje su uglavnom odnose na režim saobraćaja u gradu. Uočen je problem kontrole parkiranja na neobilježenim mjestima u gradskoj zoni koji policija neadekvatno obavlja. Čini nam se da bi lokalna saobraćajna inspekcija i komunalna policija trebale da dobiju više nadležnosti da vrše njihov nadzor.

Takođe, postoji dosta regionalnih i važnih lokalnih puteva koji nijesu pokriveni kontrolom saobraćaja a bilo bi neophodno.

Značajni uočeni problem je stoka bez čuvara na putevima, posebno krupna i u noćnim satima. Nijesam siguran da je ovaj zakon adekvatno tretirao ovo pitanje. Mislim da bi vlasnik stoke bez nadzora trebalo da odgovara za posljedice nezgoda ili nesreća, a da ta stoka treba da se javno proda i tako namire pričinjene štete u saobraćaju.

Ovaj prijedlog Zakona bitno pooštrava mjere kontrole saobraćanja na putevima i mislimo da je nužno i prihvatljivo da se vozači i vozila prilagode našoj situaciji na putevima. Dakle i statistika je pokazala da se isplati strožija kontrola dobijanja vozačke dozvole, kontrole bezbijednosti saobraćaja i odgovornija kontrola tehničke ispravnosti vozila. Tako se umanjuju posljedice postojećih konflikata između nekvalitetnih puteva i sve većeg broja učesnika u saobraćaju , moćnijih i slabo održavanih vozila i novih navika vozača da telefoniraju, slušaju muziku, ćaskaju…i oprezno i odgovorno voze.

Mi u Bošnjačkoj stranci podržavamo izvorno rješenje u čl. 182 Predloga zakona, odnosno zalažemo se za sankcionisanje uzimanja bilo koje količine alkohola ili droga prije ili u toku vožnje i nećemo glasati za amandmane koji će predlagati izmjenu ovog člana u ovoj oblasti. Na to nas upućuje iskustvo da je saobraćaj najčešće ugrožavan od strane pijanih vozača. Ako ne možemo zabraniti potpunu upotrebu alkohola, onda se barem zalažemo da vozači ne ugrožavaju druge zbog toga svoga poroka.

Mi mislimo da treba ukazati i na još niz loših iskustava koja su u suštini zloupotrebe propisa i znače diskriminaciju pojedinih grupa građana. Uočili smo značajnu selektivnost u primjeni ovlašćenja i kaznenih mjera, dakle i neposredno u postupku kontrole na putu i kasnije u prekršajnom postupku. Privilegovani su službenici, neki biznismeni i tzv. poznati građani, uticajni članovi vladajućih partija sa državnog ili lokalnog nivoa, pripadnici policije u civilu… Oni ostali moraju da plate za njihov grijeh, odnosno njihov račun.

Posebno vas pozivam da pregledate prijave i osudjujuće presude i uporedite učešće pripadnika pojedinih naroda. Posebno smo primijetili loše trendove u CB Berane gdje po našim saznanjima više od 2/3 kažnjenih su pripadnici bošnjačkog naroda. Radi se o veoma ozbiljnom problemuna čijem rješavanju ćemo insistirati do kraja.

Mi u principu podržavamo oštrije kontrole pa i onu da se u vožnji snima saobraćaj što je uređeno čl. 298 Zakona. Ali smo čuli da je bilo i zloupotreba u smislu da ovlašćeni policajac u neobilježenom vozilu naglo dodaje brzinu, naglo koči i tako inicira vozača ispred i iza sebe da se od njega udalji jer se nelagodno i nebezbijedno osjeća, pa zbog toga ulaze u rizične manevre u vožnji i tako naprave prekršaj koji policija poslije sankcioniše. To svakako nije korektna kontrola i to treba da suzbijete kao i pojavu da neki ljudi mogu a neki ne mogu da vrate dozvolu koja im je u kontroli oduzeta.

Još jednom, mislimo da se radi o oštrom ali potrebnom predlogu zakona koji će stvoriti uslove za povećanu bezbijednost na putevima. Za njegovu primjenu treba da se pripreme i vozači i policija.
Na kraju mi insistiramo da policija u kontroli ne bude teatralna nego ljubazna i profesionalna.
Hvala.

- Podjela pojednih radnih tijela zbog velikog obima nadležnosti- novi odbori i pododbori

- Formulisanje modela za prohodnost prijedloga opozicije koji nijesu dobili većinu na radnim tijelima

- Unaprijedjenje modela premijerskog sata i poslaničkih pitanja

- Razrada modela jačanja kontrolne uloga parlamenta kroz saslušanja

U svakoj od ove četiri oblasti iz svih poslaničkih klubova bilo je različitih rješenja, koja su usaglašavana i približvana do onog stepena do kojeg je to bilo moguće, s obzirom na sve političke različitosti

Nakon toga nadležnosti radne grupe u daljem usaglašavanju ponudjenih rješenja preuzeo je Kolegijum. Nakon višemjesečnog rada, uz dosta napora i kompromisa, došlo se do rješenja koja su usvojena koncenzusom. To je sigurno uspjeh i domet parlamentarizma, čime smo pokazali sposobnost da se , bez obzira na različitosti, možemo dogovorati, čak i oko vrlo osjetljivih pitanja. Mislim da ovakav pristup treba afirmisati i da ovo treba biti model rada i pristupa drugim otvorenim pitanjima.

Kada su konkretna rješenja u izmjenama poslovnika u pitanju, mi iz BS mislimo da je nadjen dobar model za prohodnost prijedloga opozicicije na plenarna zasjedanja, što je sigurno značajan iskorak u odnosu na dosadašnju praksu. Takodje, značajno je poboljšan i model premijerskog sata, koji će se održavati jednom mjesečno( umjesto dvomjesečno kao do sada), a i sam način postavljanja pitanja biće dinamičniji.

U pogledu formiranja novih radnih tijela i reorganizacije postojećih uradjene su značajne promjene. Dosadašnji Odbor za evropske integracije i medjunarodnu saradnju biće podjeljen na dva odbora. Ovim su uvažene preporuke naših evropskih partnera, ali i iskustva nekih drugih parlamenata(hrvatskog npr.) koja su prošla kroz ovu fazu pridruživanja i integracija u EU. Time će nadležnosti koje su vezane za proces evropskih integracija biti proširene, ali jasno odredjene i definisane.Ovaj odbor će se baviti zakonskom regulativom i svim ostalim obavezama parlamenta u procesu pridruživanja i posebno u pregovaračkom procesu koji nas očekuje.Takodje, političkim dogovorom ustanovlljeno je da u ovom radnom tijelu budu predstavnici svih političkih partija.

Drugo radno tijelo je Odbor za medjunarodnu saradnju i iseljenike, koji će se baviti pitanjima medjuparlamentarne saradnje, odnosno spoljno-političkom parlamentarnom dimenzijom. Ističemo da je izvorno prijedlog Bošnjačke stranke da se, u okviru ovog odbora, i u naslovu dodaju i iseljenici , uvažen i da će zaživjeti u tekstu novog Poslovnika. Riječ je o odboru koji će se baviti intenziviranjem saradnje sa našom brojnom iseljeničkom populacijom.Ovo je za pripadnike manjinskih naroda, prevashodno, Bosnjake i Albance, jer je njih najviše u dijapori, veoma važno pitanje. Na ovaj način se, i sa parlamentarnog nivoa, institucionalno utemeljuje saradnja sa dijasporom.

Takodje, ovim poslovnikom ustanovljava se i formiranje Odbora za antikorupciju čime se, takodje, na preporuku evropskih zvaničnika i sa ovog nivoa bavimo ovim ozbiljnim problemom našeg društva.

Mislim da će usvajanjem ovog Poslovnika, ovaj parlament odnosno sve partije, iskazati rješenost da odgovorno pristupa jačanju vlastitih kapaciteta, kao i potrebi dijaloga i dogovoranja oko svih otvorenih pitanja.

Mislimo da ovu praksu treba njegovati i stalno unaprijedjivati.