PLJEVLJA – Predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović kazao je juče u Pljevljima kako se ne plaši konkurencije, odnosno novoformirane stranke bošnjačkog naroda. Na pitanje novinara da li je, ipak, zbog konkurencije, posjetio Pljevlja, Husović je odgovorio  da to nije razlog njegovog boravka niti u ovom  niti u ostalim gradovima sjevera.
Rafet Husović

Rafet Husović

- Danas sam ovdje kao potpredsjednik Vlade za praćenje politike regionalnog razvoja. Što se tiče konkurencije, ovo nije prvi slučaj, mi nekih sličnih partija poput novoformiranih imamo od postanka Bošnjačke stranke. Znamo da sada ima više registrovanih bošnjačkih partija, ali one su za nas partije lokalnog karaktera i apsolutno nijesu naši konkurenti. Možda treba da se zabrinu druge stranke koje, vjerovatno, pomažu osnivanje takvih partija – kazao je Husović u Pljevljima. On je naglasio da Bošnjačka stranka, iz izbora u izbore ima trend rasta i podršku bošnjačkog, muslimanskog, ali i pripadnika drugih naroda. - Rezultati pokazuju da je naša stranka duboko utemeljena u bošnjačkom korpusu i nećemo zadugo imati konkurenta – rekao je Husović.  (Pobjeda)

9 Responses

  1. BS

    Pitanje za gospodina Husovica kako reaguje na BDZ ukoliko kaze da je lokalna stranka ci ni mi se da sam nesto citao da su imali sastanak skoro u Bijelom Polju i planiraju da otvore odbor i u Plavu i Petnjici.
    Mozda bi bilo isto i prikladno da gospodin Husovic napravi svoju facebook stranicu mislim ne profil vec stranicu i da tu moze isto da komunicira sa pristalicama i sa gradjanima tako bi brze dolazilo do pitanja i odgovora. Mene brine da ovo neko iz vlasti ne radi jer su primjetili rast Bosnjacke stranke a to nije u interesu vladajucim partijama.

    Komentariši
  2. bosnjak a stranac

    sellam menebsebcinibdabbi bilo boljebda se te 2 stranke spoje daa izadju zajedno na izbore a ne da BS pokupi glasace pa dade milu ?makar da mi bosnjaci drzimo tozaje petnicu plav itd.

    Komentariši
  3. Sajmon

    Prvo treba da naučimo da čitamo, pa da pišemo, pa da onda vodimo politiku…. A dok počnemo da vodimo politiku, prvo da čitamo, čitamo, čitamo, da nešto naučimo, pa da razmišljamo svojom glavom, e tek onda da se uključimo… NAPRIJED BS, HRABRO, JASNO, GLASNO

    Komentariši
  4. Hajro

    Lijepa covjeka lijepog osmijeha ovog Husovica
    nebilo mu uroka. Ovakvi nama trebaju.

    Komentariši
  5. Neka Rafet objasni ovaj eksces njegovog prijatelja Mila

    MILO ĐUKANOVIĆ SE NIJE ODREKAO GENOCIDNE POLITIKE ČIJA JE IDEOLOŠKA OSNOVA POHRANJENA U „GORSKOM VIJENCU“
    Autor: BINA

    Objavljeno: 20. October 2013. 23:10:36

    Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a zahtjeva od primijera Crne Gore, Mila Đukanovića, da se javno izvini svim Bošnjacima zbog nanesenog duševnog bola, te da će se u suprotnom smatrati da se nije odrekao genocidne politike čija je ideološka osnova pohranjena u „Gorskom vijencu“, i shodno tome, u buduće, zauzimati stav prema samom Đukanoviću i politici koju on predstavlja.
    Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a najoštrije osuđuje slavljenje počinalaca i ideologa genocida, kao i negiranje genocida od strane premijera Crne Gore Mila Đukanovića u povodu obilježavanja 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, crnogorskog vladike i vladara iz 19. vijeka.

    Naime, tokom skupa ispred Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, Đukanović je, u zanosu romantičarskog pseudonacionalizma, kazao da „su Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode. Njegoš nije bio pjesnik genocida, niti inspirator zločina. On nije pozivao u borbu protiv bilo kojeg naroda, već u borbu za slobodu“. Danas počast Njegošu odaju država savremenih stremljenja koju smo obnovili mudrošću, demokratski izraženom voljom. Njegoševski rečeno: „Provedrilo je više Gore Crne“. Đukanović je izrazio uvjerenje da je evropski put Crne Gore njegoševski put, te „da ne sumnja da bi Njegoš bio ponosan na današnju Crnu Goru“.

    Ono što je krajnje licemjerno je da se, u sastavu odbora za obilježavanje ovog događaja, nalaze i pojedinci sa bošnjačkim imenima, koji zarad promovisanja vještački održive nacionalne samobitnosti svojih mentora „slave“ dželata svoga naroda.

    Petar II Petrović Njegoš, za života poznat kao vladika Rade (po rođenju Rade Tomov Petrović), živio od 1813. do 1851. godine. Njegovo glavno djelo „Gorski vijenac“ opisuje zbivanja u Crnoj Gori s kraja 17. vijeka.

    Noviji autori smatraju da je u pitanju početak 18. vijeka, te je poznata kao “istraga poturica”. Radi se o masovnim progonima Bošnjaka Crne Gore (tzv. “poturica”), potaknutim slabljenjem Osmanskog carstva u Evropi, tokom Velikog bečkog rata (1683-1699). Ohrabreni vojnim uspesima hrišćanskih zemalja, crnogorski pravoslavci su, predvođeni Njegoševim pretkom vladikom Danilom Ščepćevićem, namjeravali da se oslobode od Turaka tako što bi Bošnjake koji su vijekovima živjeli na tim prostorima pokrstili ili ih istrijebili. Njegoš ove zločine predstavlja kao nužnost radi oslobođenja Crne Gore.

    Nema sumnje da je namjera ovog djela, bila i ostala, veličanje zločina koji su do tada bili počinjeni nad Bošnjacima i ideološka podloga i inspiracija za činjenje novih, zaključno sa posljednjim genocidom u Srebrenici.

    U „Gorskom vijencu“, pored ostalih, nalaze se i ovakve poruke:

    „Ujedno su ovce i kurjaci, združio se Turčin s Crnogorcem, odža riče na ravnom Cetinju“

    „Što će đavo u kršćenu zemlju?“

    „Što gojimo zmiju u njedrima?“

    Genocidno podučavanje: Milo i Njegoš
    „Kakva braća, ako Boga znate, kada gaze obraz crnogorski, kada javno na krst časni pljuju!

    Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu! Sve je pošlo đavoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom! “

    „Udri za krst, za obraz junački, ko gođ paše svijetlo oružje, ko gođ čuje srce u prsima! Hulitelje imena Hristova da krstimo vodom ali krvlju!“

    „Trijebimo gubu iz torine!“

    „Nek propoje pjesna od užasa, oltar pravi na kamen krvavi.“

    „No lomite munar i džamiju, pa badnjake srpske nalagajte i šarajte uskrsova jaja, časne dvoje postah da postite; za ostalo kako vam je drago! Ne šćeste li poslušat Batrića, kunem vi se vjerom Obilića i oružjem, mojijem uzdanjem, u krv će nam vjere zaplivati,- biće bolja koja ne potone!“

    Ovo su samo neke, kao što kazasmo, u nizu fašističkih poruka koje se mogu naći u „Gorskom vijencu“, autora kojeg premijer Crne Gore naziva „ocem moderne Crne Gore“ i kaže da je „dvadeseti vijek za Crnu Goru bio vijek iskušenja, klonuća i katarzi, ali da je ona opstajala u neugasloj Njegoševoj iskri slobode..“

    Da smo u pravu kada tvrdimo da je „Gorski vijenac“ bio i ostao ideološka podloga za genocid nad Bošnjacima svjedoče i riječi Matije Bećkovića, koji u knjizi, Služba „O motivu Gorskog vijenca“ kaže:

    „Jedna od naših istraga počela je istragom poturica. Njene nesagledne dubine i njenih posledica bio je svjesniji Njegoš nego bilo ko poslije njega. I to one istrage prve i najmanje, više nego mi, i nje i svih kasnijih i već…“

    Stoga se Đukanovićeve riječi jedino mogu razumjeti isključivo kontekstu činjenica da se za njegova mandata desilo deportiranje bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore koji su predati u ruke ratnim zločincima Mladiću i Karadžiću, otmica iz voza u Štrpcima, ubijanje bošnjačkih civila u Bukovici, paljenje kuća i lokala i protjerivanje Bošnjaka iz Pljevalja, Kaluđerski laz. Ništa do sada vlada na čijem je čelu, preko 20 godina, Milo Đukanović nije učinila kako bi se vinovnici ovih zlodjela adekvatno kaznili.

    Posebno je zabrinjavajuće da ovakvi stavovi crnogorskih zvaničnika dolaze u godini kada se Bošnjaci, posebno oni iz Plava i Gusinja, sjećaju bolnih događaja iz 1912. i 1913. godine, kada su zločinci nošeni „stihovima i književnošću“ iz Njegoševog Gorskog vijenca ubili na Previji preko 800 Bošnjaka Albanaca, a njih oko 13 hiljada nasilnio pokrstili.

    Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a poziva sve relevantne institucije koje okupljaju Bošnjake, ali i sve ljude dobre volje, da se odlučno suprostave politici veličanja fašističkih i genocidnih djela, politici genocida u kontinuitetu. Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a zahtjeva od primijera Crne Gore, Mila Đukanovića, da se javno izvini svim Bošnjacima zbog nanesenog duševnog bola, te da će se u suprotnom smatrati da se nije odrekao genocidne politike čija je ideološka osnova pohranjena u „Gorskom vijencu“, i shodno tome, u buduće, zauzimati stav prema samom Đukanoviću i politici koju on predstavlja, piše u saopćenju.

    Komentariši
  6. rafet

    Ocigledno je da je BSCG rano usla u koaliciju sa DPS-om.Trebalo je jos ojacati pa tek onda uci u koaliciju.Nijedan zahtjev BSCG vladajuca stranka nije ispunila-danas su predlozili da se dan rodjenja Njegosa slavi kao drzavni praznik? Evo idealne prilike za BSCG da izadje iz vlasti i na taj nacin jos vise ojaca jer je ulaskom u vlast samo oslabila-osim pojedinaca koji se se obogatili.

    Komentariši
  7. Dobronamjerni komentar

    ĐUKANOVIĆEVA CRNA GORA KA EUROPI TRASIRA NJEGUŠEV GENOCIDNI PUT
    Autor: Bošnjaci.Net

    Objavljeno: 25. October 2013. 14:10:34
    Saopćenje za javnost Odbora za obilježavanje stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja sa sjedištem u New Yorku u povodu usvajanja prijedloga izmjene zakona o državnim praznicima Vlade Crne Gore da 13. novembar – datum rođenja genocidnog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša bude novi državni praznik „Njegošev dan – Dan crnogorske kulture”, kao i izjave premijera CG Mila Đukanovića na obilježavanju 200 godina od rođenja istog pjesnika na Lovćenu ispred mauzoleja

    Mi, potomci žrtava genocida u plavsko-gusinjskom kraju, najoštrije osuđujemo najnovije slavljenje autora zločinačkog Gorskog vijenca od strane Vlade Crne Gore, premijera Mila Đukanovića i svih njegovih slugana. Predložiti zakon na usvajanje o državnim praznicima kojim će se 13. novembar datum rođenja genocidnog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša proglasiti državnim praznikom je udarac na sve žrtve genocida, na njihovo potomstvo, i konačno se sa tim činom sahranjuje se bilo kakva ideja o multi-kulti Crnoj Gori. Ovim anticivilizacijskim činom ukazuje se muslimanima, Bošnjacima, Albancima, Romima… čija je Crna Gora i da u takvoj Đukanovićevoj privatnoj državi ima mjesta samo za njegove slugane, poslušnike i doušnike. Sa ovim činom aktuelno crnogorsko državno rukovodstvo potvrđuje da sva zla kroz vrijeme, posebno od nastanka zločinačkog Gorskog vijenca pa sve do danas, ustvari da je činjeno planski i organizirano, te da država i državni vrh stoje iza svih pogroma, istrebljenja, pokolja, zločina, GENOCIDA.

    Sve što je rekao Đukanović pred mauzolejom na Lovćenu u povodu obilježavanja 200 godina od rođenja genocidnog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša, ustvari je ponovni udarac na sve žrtve genocida od nastanka Gorskog vijenca (1846) i prvog štampanja (1847) pa do danas. Uzrokom tog zločinačko-genocidnog djela, koji je krvavom kamom pisao Petar Petrović Njegoš, potekli su potoci nedužne bošnjačke i albanske krvi. Zato Đukanović, kazavši pred mauzolejom ovog krvoloka da su „Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode, da Njegoš nije bio pjesnik genocida, niti inspirator zločina, da nije pozivao u borbu protiv bilo kojeg naroda, već u borbu za slobodu“, ustvari baca prašinu u oči preživjelim žrtvama, potomcima žrtava genocida te cjelokupnoj internacionalnoj javnosti, pokušavajući prekrojiti original sadržaj Njegoševog krvoločnog pjesništva, iako stvarne agresivno genocidne namjere tog nedjela nije moguće sakriti.

    Đukanovićevo hvalisanje krvoloka Njegoša i njegovog zloglasnog djela Gorski vijenac je svojevrstan mirnodopski zločin nad žrtvama genocida, što jeste velika opomena Bošnjacima i Albancima da se na vrijeme zaštite od genocida koji potajno ali naveliko pripremaju “europski” Crnogorci na čelu sa Đukanovićem. Pa, nismo zaboravili: on je 90-tih godina sa Miloševićem, Ćosićem, Karadžićem… trasirao put genocidne tvorevine Republike Srpske koja je nastala na krvi i kostima nedužnih bošnjačkih civila.

    U periodu od 167 godina od nastanka srpsko-crnogorske svete knjige “Gorskog vijenca”, istrijebljena su mnoga mjesta od muslimana. Tako su opustošeni Beograd, Užice, Šabac, Kolašin, Nikšić, Sjenica, Plav, Gusinje, Šahovići, Bihor, Pljevlja, Bukovica, Foča, Višegrad, Zvornik, Bijeljina, Prijedor, Banja Luka, Trebinje, Nevesinje…, pa sve do krvave Srebrenice.

    U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, srpsko-crnogorske razne vojne, policijske i paravojne formacije, vršile su najteže oblike zločina protiv čovječnosti i civilizacije. U vršenju tih zločina bodreni su stihovima genocidnog Gorskog vijenca Petra Petrovića Njegoša. U rukama zločinaca, to štivo nije služilo za kulturno-poetsko uzdizanje, već isključivo kao opijajući izvor za agresiju, genocid, prolijevanje krvi nedužnih i nejači.
    Ovaj srpsko-crnogorski – kako Njegoša nazva Đukanović – “genijalni pjesnik, filozof i državnik” u genocidnom Gorskom vijencu otpjeva:

    Njegoš i genocidna bratija (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

    “Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu! Sve je pošlo đavoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom! “ ili „da se ne zna ni traga, od nevjerna domaćega vraga, od šiljka i turske džamije napravismo prokletu gomilu“ ili „ko ne misli na Koran pljunuti, neka bježi glavom bez obzira“. Ovo ruglo od stihova pjevano je prilikom klanja Bošnjaka. Njegoš i „Gorski vijenac“ je hrana srpsko-crnogorske zločinačke horde u njenom krvavom piru koji su 90-tih trasirali srpsko-crnogorski estabilišment na čelu sa Miloševićem, Ćosićem, Bulatovićem, Đukanovićem, Karadžićem, Raškovićem, Kilibardom… koji su imali (i imaju) za cilj istrebljenje i zatiranje svakog traga bitisanja i bitnosti bošnjačkog nacionalnog bića, ma gdje ono bilo. Zlikovac sa mantijom Njegoš svojim odabranim stihovima poziva na poniženje i uništavanje Bošnjaka, zatiranje njihove nacionalne, vjerske i patriotske svijesti, kako bi svi Srbo-Crnogorci živjeli u jednoj državi.

    U stihu 4. Njegoš Turke poredi sa životinjama koje se kote, a ne rađaju, a u stihu 685. islam naziva đavolom. U 701. stihu islam naziva krvničkom vjerom. U stihu 858. Njegoš poziva na rušenje džamija i munara i četnici su ga poslušali. U stihu 1143. pominje „svečevu kobilu“, a misli na poslanika Muhammeda, a.s., a u 1778. stihu Turke naziva „pasjim narodom“, a onda uzvikuje „…i sve turske kule i džamije, da naš Pazar ne smrdi nekršću…“ U stihovima 2723. do 2784., Njegoš likuje: „sad ti nema u našu nahiju obilježja od turskoga uha do trupine, ali razvaline“.

    Danas Njegoševo djelo pozivanja na poniženje i uništenje Bošnjaka nastavlja vječni premijer Crne Gore Milo Đukanović, koji smatra da su Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode. Tako Đukanović pritvrđuje da je i on već treću deceniju utabao genocidni put na Njegoševom osnovnom motu da sve nesrbe i necernogorce treba protjerati, ubiti, zaklati, zapaliti, raskomadati, silovati… Đukanović sa državnog nivoa i premijerske pozicije to je vršio u periodu krvave agresije na RBiH i genocida nad Bošnjacima, ali i ratnih zločina na tlu CG za koje nije odgovarao. Najnovije Đukanovićeve izjave ukazuju o podržavanju zločina protiv čovječnosti i civilizacije, i time potvrđuje da ljudska prava i slobode Bošnjaka u Crnoj Gori i Sandžaku su jednako ugrožena kao i prije.

    Tvrdimo da zločinački Gorski vjenac ima zadatak da „Načertanije“ dovede u operativnu funkciju, da mobilizira narodne mase kako bi se što više ponizili, protjerali, pobili Bošnjaci. Zato krvolok Njegoš traži da se očisti zemlja od „nekrsti“. A, operativno provođene Gorskog vijenca danas radi Đukanović sa svojim poslušnim establišmentom među kojima je i nekoliko kvazi Bošnjaka koji bi za šaku krvavih eura prodali i svoje članove porodice. Njegošem se kunu Đukanovićevi nacionalisti, pravoslavni jurišnici, a najviše srpski i crnogorski četnici, koji su prije svakog klanja i pohoda na muslimanska sela, govorili: “Njegoš prije, Njegoš poslije”.

    U ime žrtava agresije i genocida, Odbor za obilježavanje stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja sa sjedištem u New Yorku upozorava svjetsku javnost na nastavak politike srpsko-crnogorskog veličanja agresije i genocida. O kontinuiranom negiranju genocida i veličanju zločinaca izvijestiti ćemo sve relevantne institucije i organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

    U ime žrtava agresije, okupacije i genocida od Sandžaka do Bosne, od Plava i Gusinja do Srebrenice, odbacujemo Đukanovićeve riječi promoviranja krvoloka Njegoša i njegovog zločinačkog genocidnog Gorskog vijenca, koji jesu sveto idejno štivo izvršiocima genocida nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima. Pozivamo sve bošnjačke i albanske institucije u cijelom regionu i dijaspori, da javno osude čin Vlade Crne Gore, čije su namjere usvajanje 13. novembra, da dan Njegoševog rođenja bude državni praznik, kao i izjave crnogorskog premijera Mila Đukanovića koje su nijele snažan udarac pravdi i istini i dokazale da Crna Gora ne samo da ne štiti prava i slobode svih svojih građana već sa Njegušem ka Europi trasiraju genocidni put.

    I na kraju, obilježavanje 200 godina od rođenja Njegoša i njegovog zločinačkog djela Gorskog vijenca ustvari je konačno sahranjivanje bilo kakve ideje o multi-kulti Crnoj Gori.

    Odbor za obilježavanje stogodišnjice crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja sa sjedištem u New Yorku

    Komentariši

Leave a Reply

Your email address will not be published.