U Bošnjačkoj stranci (BS) očekivali su da će obilježavanje dva vijeka od rođenja Njegoša biti dobar povod da se sagleda njegovo djelo i da se, makar iz školskih udžbenika, izbace oni sadržaji koji vrijeđaju muslimane. Neprimjereno je, smatraju u toj partiji, da u građanskoj Crnoj Gori u državnim simbolima dominiraju obilježja samo jedne vjerske civilizacije na ovim prostorima. Najavili su i da će izaći će samostalno na lokalnim izborima, koji će na proljeće biti održani u više crnogorskih gradova.
Suljo Mustavic

Suljo Mustavic

Potpredsjednik crnogorskog parlamenta i funkcioner Bošnjačke stranke (BS) Suljo Mustafić kazao je da mu ne smetaju hrišćanska obilježja na državnim simbolima, jer kao vjernik uvažava i poštuje i hrišćanske i simbole svake druge religije. „Ali smatram da u znamenjima građanske države trebaju svi imati svoju prepoznatljivost. I pripadnici islama su ovdje autohtoni stanovnici, vijekovima su gradili Crnu Goru, oni su dio njene društvene stvarnosti i tražimo da se to iskaže i kroz simbole naše države“, kazao je Mustafić u intervjuu za Portal RTCG. Smatra i da treba još mnogo raditi na tome da se unaprijedi položaj bošnjačko-muslimanskog naroda, kao i drugih manjinskih naroda u Crnoj Gori, kako u njihovoj većoj prisutnosti u institucijama, tako i u pogledu smanjivanja regionalne nerazvijenosti i ekonomskog zaostajanja dijelova Crne Gore u kojima žive manjine. * Nedavno ste bojkotovali svečanu sjednicu Skupštine Crne Gore na Cetinju zbog Njegoša. Mislite li da time dajete doprinos toleranciji i etničkom skladu u zemlji? Da li vi mislite da je Njegoš bio genocidna ličnost? „Mi smo jasno kazali da smatramo da nije potrebno državnim praznikom proglašavati dan rođenja Petra Drugog Petrovića Njegoša. Nijednog trenutka nijesmo željeli to pitanje da politizujemo, a još manje da pokušamo umanjiti ili relativizovati književnu dimenziju i značaj Njegoševog djela. Takođe, niko od nas nije govorio o Njegošu kao genocidnom pjesniku, već o nekim idejama njegovog djela, konkretno 'Gorskog vijenca', čije je bukvalno tumačenje bilo inspiracija nekim kasnijim izvođačima zločina, da ih koriste kao apologiju za svoje projekte etničkih čišćenja, pokrštavanja…Zbilja, smatramo krajnje neprimjerenim da se u građanskoj Crnoj Gori državnim praznikom proglašava  datum njegovog rođenja, ako se zna da su neke ideje tog djela, u bukvalnoj interpretaciji, bile idejni koncept i opravdanje izvođačima zločina nad islamskim stanovništvom i u 19. i u 20. vijeku u Crnoj Gori i okruženju. Savremena Crna Gora, koja i u istorijskoj utemeljenosti i u društvenoj realnosti, počiva na lojalnosti građana islamske vjeroispovijesti, trebala bi imati više senzibiliteta prema toj populaciji. Nametanje dodatnog praznovanja rođendana romantičarskog pjesnika u čijem djelu postoje takve ideje i sadržaji nije doprinos nadgradnji vrijednosti multivjerske Crne Gore, već buđenje nekih ružnih sjećanja. Tim prije što, već pola vijeka, postoji književna nagrada sa Njegoševim imenom, čiju opravdanost niko ne dovodi u pitanje. Zbog toga smo očekivali da će obilježavanje dva stoljeća Njegoša biti dobar povod da se, sa kritičke distance, bez mitomanije i kompleksa, sagleda njegovo djelo i, makar iz školskih udžbenika izbace oni sadržaji koji vrijeđaju muslimane i šalju opasne poruke vjerske i etničke netrpeljivosti. Mislim da bi to bio veliki doprinos daljoj izgradnji međuvjerskog sklada“. * Kakav je vaš stav prema najavljenoj inicijativi reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifata Fejzića, da se 26. april, dan Muhamedovog rođenja, uvede kao praznik za pripadnike islama? „Nijesmo bili u prilici da, osim u medijskim napisima, bilo šta bliže saznamo o toj ideji da bi je mogli objektivno sagledati. Ako bude zvanično procesuirana kroz formu nekog prijedloga, mi ćemo se o tome izjasniti. U svakom slučaju, za nas pripadnike islamske vjere, Božji poslanik Muhamed je najznačajnija ličnost cjelokupne ljudske istorije, ali i ličnost kontinuiteta objave vjere u jednog Boga, kome pripadaju i Isa-Isus, Musa-Mojsije, Ibrahim-Abraham, i svi ostali poslanici monoteizma sve do Adema-Adama“ * Hoćete li aktuelizovati priču oko izmjene državnih simbola, prema kojima imate rezerve i kakav je vaš stav prema simbolima u ovom trenutku? „Razumijem prošlost Crne Gore. Razumijem i potrebu da se neke ranije državno pravne tvorevine i ranija državna uređenja, taj odnos i vezu duhovnog i svjetovnog kroz istoriju, da se sve to iskaže i kroz simbole savremene države Crne Gore. Ali, neprimjereno je, po našem mišljenju, da u građanskoj državi dominiraju obilježja samo jedne vjerske civilizacije na ovim prostorima. Ta obilježja nam, naravno, ne smetaju, daleko od toga. Naprotiv, kao vjernik uvažavam i poštujem i hrišćanske i simbole svake druge religije, ali smatram da u znamenjima građanske države trebaju svi imati svoju prepoznatljivost. U tom smislu smatramo da državni grb treba heraldički upodobiti sa multietničkom slikom Crne Gore. Stoga je ta priča vezana za unapređenje vrijednosti multikulturne i multivjerske Crne Gore za nas stalno aktuelna. Za to je potrebna samo politička volja, izmjena zakona, a onda stvar treba prepustiti heraldičarima koji će simbolički prikazati stvarni društveni sadržaj naše države. Nemamo dileme da grb, zastava, himna, kakvi god da su, da li ih mi emotivno prihvatali ili ne, ili imali rezervu prema njima, treba da budu poštovani sada i takvi kakvi jesu. Apsolutno se mi, a tako će biti i ubuduće, sa najvećim stepenom uvažavanja odnosimo prema tim simolima jer to pokazuje naš odnos prema državi. Ali ćemo se, isto tako, sa istim stepenom odgovornosti, zalagati da se, ono što nas dijeli i stvara rezervu kod pripadnika islamske vjeroispovijesti, promijeni u državnim simbolima. Dakle, i pripadnici islama su ovdje autohtoni stanovnici, vijekovima su gradili Crnu Goru, oni su dio njene društvene stvarnosti i tražimo da se to iskaže i kroz simbole naše države.“ * Nedavno ste podnijeli amandmane na Deklaraciju i preporuke Parlamentarnog odbora EU i Crne Gore, koji se tiču srazmjerne zastupljenosti manjinskih naroda i nacionalnih sloboda. Šta očekujete po tom pitanju? „Naša namjera je bila da, i kroz deklaraciju POSP-a, dakle najvišeg parlamentarnog tijela našeg i Evropskog parlamenta, ukažemo na problem sporog ostvarivanja ustavnih i zakonskih odredbi o srazmjernoj zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda u državnim institucijama i javnim službama, na državnom i lokalnom nivou. Iako smo, ponajviše, zalaganjima Bošnjačke stranke i naših partnera albanskih partija i HGI, donijeli dobra zakonska rješenja, kao što je Zakon o državnim službenicima, ili Zakon o unutrašnjiim poslovima, gdje se na jasan načim propisuje ova odredba, nažalost pomaci su veoma spori i da otvoreno kažemo, ispod očekivanog. Takođe, kao što znate, našim nastojanjima uspjeli smo da kroz ustavni zakon ove odredbe propišemo i kada su u pitanju sudska i tužilačka vlast, kao i pravosuđe, što tek treba primijeniti u narednom periodu. Ako govorimo o opštinskom nivou, javnim službama i institucijama, onda je tamo situacija još lošija i potrebno je uraditi mnogo da bi se stanje popravilo. Zbog toga je bio naš cilj da se, i sa ovog nivoa, jasno ukaže na ovaj problem, te da se pogotovo u svjetlu ispunjavanja evropskih obaveza, kroz poglavlja koja smo upravo otvorili, više radi nego do sada na povećanju srazmjerne zastupljenosti pripadnika bošnjačko-muslimanskog naroda, kao i svih drugih manjinskih zajednica u Crnoj Gori“.  
Suljo Mustafic

Suljo Mustafic

* Ukazali ste na potrebu donošenja posebnog Zakon o vjerskim pravima i slobodama. Šta bi on podrazumijevao, konkretno kad su manjinski narodi u pitanju? „Riječ je o sistemskom problemu da u našem pravnom sistemu postoji zakon o vjerskim zajednicama naslijeđen iz doba socijalističkog režima, nekadašnje Jugoslavije, mislim da je iz 1977. Nije potrebno podsjećanje na to kako i na koji način su tada posmatrana vjerska prava i slobode, i u pojedinačnom i u kolektivnom smislu. Današnja Crna Gora u svojim temeljima ima i vjersku i nacionalnu stabilnost, kao  demokratsku i civilizacijsku vrijednost, što treba dalje izgrađivati. U tom smislu, važno je da se podigne stepen poštovanja prava vjerskih zajednica, a pored pojedinačnih ugovora koje je država potpisala sa njima, treba urediti te odnose i na cjelovit način, kroz Zakon o vjerskim pravima i slobodama. Mislim da je to važno i za vjerske institucije, koje su školskog, obrazovnog ili odgojnog karaktera, da budu usklađene sa propisima države. Isto tako, mislim da bi tim zakonom posebno bilo rješavano i pitanje imovine vjerskih zajednica, sadašnjih imovinskih prava, kao i onih koje vjerske zajednice polažu u procesu restitucije, odnosno povraćaja imovinskih prava na imovinu oduzetu ili  uzurpiranu od države, u periodu poslije Drugog svjetskog rata, ali i prije toga“. * Nedavno je u Crnoj Gori osnovana nova bošnjačka partija. Plašite li se da će, tako reći, ući u vaše biraćko tijelo i isključujete li eventualno koaliranje sa njima? „Bošnjačka stranka ima svoj prepoznatljiv program, čvrsto se zalaže za njegovo ostvarivanje i u tom smislu, imamo i iskren i otvoren odnos prema svojim biračima, zbog čega oni u nama vide svog autentičnog predstavnika. Dosta smo radili na stvaranju infrastrukture i, na terenu neposredno sa  našim sunarodnicima, sugrađanima, prijateljima, nastojeći da izađemo u susret njihovim potrebama i, tamo gdje je moguće, zahtjevima. Neke druge stranke koje su, takođe, imale prefiks 'bošnjački' postojale su i do sada, ali su imale veoma slabu podršku, bile su to partije koje nijesu izašle iz porodičnog kruga ili neke lokalne sredine. Neke od njih su i nestale ili se utopile u neke druge političke subjekte, dok je BS dobijala sve veću podršku. Nastavićemo da radimo i dalje, boreći se za svoje programske ciljeve, kao politički predstavnici bošnjačko-muslimanskog naroda, u svim opštinama, u odborima, od Ulcinja i Bara, preko Podgorice do Pljevalja, Bijelog Polja, Petnjice, Berana, Rožaja ili Plava, na jugu kao i na sjeveru, podjednako kao i na državnom nivou. Nema zaista nijednog razloga da razmišljamo o konkurenciji, ni o staroj koja nestaje, niti o novoj koja se ovih dana pojavljuje, pod imenima različitih firmi i filijala“. * Kako ste zadovoljni položajem Bošnjaka u Crnoj Gori? „Mislim da treba još mnogo raditi na tome da se unaprijedi položaj bošnjačko-muslimanskog naroda, kao i drugih manjinskih naroda u Crnoj Gori, kako u njihovoj većoj prisutnosti u institucijama, tako i u pogledu smanjivanja regionalne nerazvijenosti i ekonomskog zaostajanja dijelova Crne Gore u kojima žive manjine. Mislim da je to posebno važno i kada je u pitanju izgradnja infrastrukture, puteva, vodovoda, komunalnog opremanja, razvoja kulturnih i obrazovnih ustanova, ali i zaživljavanja nekih privrednih kapaciteta, preduzeća u kojma treba zaposliti ljude. Radili smo dosta u prethodnom periodu i na zakonskoj regulativi, poreskim olakšicama, izgradnji nekih institucija, mislim da je veoma važna uloga sektora regionalnog razvoja koji vodi potpredsjednik Vlade i predsjednik BS, Rafet Husović. U tom smislu se postižu određeni rezlutati kroz sagledavanje potreba tih regiona i , za početak, većeg budžetskog ulaganja, što je i ove godine urađeno kroz sredstva iz kapitalnog Budžeta. Ali, smatramo da je to tek početak, jer postoji mnogo prostora za rad u narednom periodu i kroz neke održive projekte i kroz pretpristupne fondove i kroz privlačenje direktnih investicija iz inostranstva“. * Na parlamentarnim izborima u oktobru 2012. Bošnjačka stranka je ostvarila znatno bolji rezultat u odnosu na izbore 2009. Sada se nagađa da bi naredna godina mogla biti u znaku vanrednih parlamentarnih izbora. Da li imate strategiju nastupa i mislite li da biste osvojili jednako dobar broj glasova? „Na proljeće, zapravo počev od januara, očekuju nas lokalni izbori u značajnom broju opština. Bošnjačka stranka se priprema za te izbore i očekujemo da ćemo najvjerovatnije, kao i do sada, nastupiti svugdje samostalno. I prije četiri godine, gotovo u svim opštinama smo imali samostalan nastup i naše liste su dobile značajnu podršku. Tako smo postali ozbiljan politički subjekat u Rožajama, pojedinačno najjača partija u Plavu, postali parlamentarna partija u Bijelom Polju, Podgorici, Tuzima i Baru. Kasnijim dešavanjima u koaliciji na lokalnom nivou postali smo vlast u Plavu, a sada i dio nove vlasti u Petnjici. Kroz sporazum o vršenju vlasti, postali smo dio predizborne koalicije u Podgorici, a u Tuzima smo takođe dio vlasti. Parlamentarni izbori prošle godine, gdje smo nastupali samostalno, pokazali su sve veću podršku. Mislimo da smo u prethodnom periodu, svojim ozbiljnim radom, ojačali našu partijsku infrastrukturu i da ćemo spremno dočekati lokalne izbore u januaru u Ulcinju, poslije toga u Beranama, a onda na proljeće i u drugim opštinama. U prilog tome da smo stranka koja ima stalni trend jačanja podrške govore i naša iskustva sa terena, jer smo svakodnevno u komunikaciji sa biračima, ali i  istraživanja koja su radile druge parlamentarne partije, koja pokazuju da mi imamo isti nivo podrške sa parlamentarnih izbora prošle godine. Posebno nam je tu značajna podrška mladih ljudi. To nas raduje, jer upravo taj birački potencijal mladih ljudi predstavlja garanciju da stranka ima dobru budućnost. Mislim da je bošnjačko-muslimanski narod prepoznao u nama svog autentičnog predstavnika, koji se zalaže za rješavanje  onih važnih pitanja koja su veoma dugo ostala neriješena-zastupljenosti u institucijama, nerazvijesnosti sredina u kojima žive pripadnici ovog naroda, potrebu većeg ulaganja u infrastrukturu, zaštite vjerskih prava, očuvanja nacionalnog identiteta, kvalitetnijeg odnosa institucija prema našoj dijaspori. Mislim da je suštinski važno da smo se legitimisali svojim iskrenim i odgovornim odnosom i prema državi Crnoj Gori, ali i prema unaprijeđenju položaja bošnjačko-muslimanskog naroda u njenim institucijama“. * Vjerujete li u opstanak vladajuće koalicije, nakon tenzija između DPS-a i SDP-a? „U svakoj koaliciji, pa i u ovoj koja je na vlasti u Crnoj Gori, postoje različita gledanja na određena politička dešavanja i odluke u vezi sa njima i to su prirodne razlike. Mislim da je, ipak, ključno strateško opredjeljenje ove koalicije – vladavina prava, evropske integracije i ulazak u NATO, zbog čega su i manjinske partije - BS, FORCA i HGI, koje su sačuvale svoj subjektivitet ušle u postizborni savez sa DPS-om i SDP-om. Vjerujemo u te važne ciljeve i veoma je stalo da doprinesemo njihovom ostvarivanju. Mislim da pojedinačni partijski interesi, moraju biti usklađeni sa tim zacrtanim, za sve nas strateškim ciljevima, ukoliko istinski želimo stabilnost države, ekonomski oporavak i dalji euroatlantski put. U svakom slučaju, vjerovatno će dalja dešavanja, pogotovo nakon lokalnih izbora, biti najbolji pokazatelj da li se te razlike u koaliciji produbljuju i da li je moguće njeno dalje održavanje“. * Jeste li zadovoljni načinom na koji je ispoštovana vaša partija u vlasti? „Pratimo realizaciju koalicinog sporazuma, mislimo da nije na zadovoljavajućem nivou, da se neke obaveze previše sporo ispunjavaju. Imamo razumijevanja i strpljenja i ne ponašamo se ucjenjivački, znamo da nije sve moguće postići za godinu dana mandata. Naravno, i naše strpljenje neće biti bezgranično, vjerujemo da je riječ o ozbiljnim partnerima koji će naći načina da ono što je dogovoreno i potpisano ispune“. * Koja je razlika između Bošnjaka i Muslimana u Crnoj Gori? „Bez ambicije da ulazim u bilo čije lično osjećanje, smatram da je riječ o dva statistička iskaza za isti narod. U svim istorijskim dokumentima taj narod se isključivo nazivao bošnjačkim. U svim turskim defterima se koristi termin Bošnjak, a on se odnosi na sve islamizirane Slovene koji su zadržali svoj jezik. Taj termin se i danas koristi. U Turskoj, recimo, imate milone Bošnjaka, od kojih značajan broj i danas govori naš jezik, a u najvećem broju se iskazuju kao Bošnjaci zbog svog etničkog porijekla. Taj termin koriste i Albanci, kada nas oslovljavaju oni isključivo koriste termin Bošnjak za pripadnike ovog naroda. Nacionalna odrednica Musliman nastala je u komunističko vrijeme, krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, dakle sa velikim “M”, da bi se to razlikovalo od muslimana kao odrednice za vjersku pripadnost islamu. To nije bilo srećno, niti održivo rješenje, ali su se ljudi prosto tako iskazivali jer drugačiji izraz nijesu mogli da koriste. Tek poslije promjena 90-ih godina, uvođenjem pluralizma, kod pripadnika ovog naroda se javlja svijest i potreba za samoidentifikacijom, odnosno vraćanjem na njihovo povijesno ime. Slijedeći primjer Bosne, nakon kongresa u Sarajevu, dijelovi toga naroda koji su se  uvijek iskazivali istim imenom i u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, na Kosovu i u Crnoj Gori, prihvatili su ime Bošnjak. U Crnoj Gori je u većini ove populacije, u skoro dvije trećine, prihvaćen naziv Bošnjak, još 2003. godine. Manji dio je zadržao naziv Musliman. Kroz donošenje novog Ustava Crne Gore 2007. godine, ne baš najboljim rješenjem, oba naziva su postala ustavne kategorije kao nacionalna imena. Lično smatram da je riječ o jednom narodu koji se samo statistički iskazuje kroz dva ili više imena. Ne želim, naravno, kršiti Ustav, niti nekoga želim povrijediti, apsolutno uvažavam stav onih koji se iskazuju i kao Muslimani i kao Crnogorci islamske vjeroispovijesti“. Igor Pejović www.rtcg.me