Podgorica - Poštovani predsjedavajući, uvažene koleginice i kolege, uvaženi gradjani! Školstvo i uopšte obrazovanje u Crnoj Gori, nije na zadovoljavajućem nivou. U obrazovanju je mnogo naslijedjenih problema, neki novi se pojavljuju, a do sada nije bilo dovoljno spremnosti za njihovo cjelovito rješavanje, što bi podrazumjevalo sistemski drugačiji pristup od dosadašnjeg Proklamovana reforma sadržana i oličena u Knjizi promjena, zvučno je započela još 2001.godine. Medjutim, do danas nije objašnjeno koji su ciljevi reforme, koliko ona treba da traje i koji su rezultati do sada postignuti. Postavlja se pitanje koja je to reforma kojoj se ne zna ni početak ni kraj i koja traje već deceniju, a nemamo nikavih vidljivih i mjerljivih pokazatelja njenih rezultata. Čak suprotno. Koristim podatke iz Prosvjetnog rada, koje je objavio i dnevni list „Pobjeda“, a koji jasno govore da se na PISA testiranju, učenici srednjih skola iz Crne Gore našli na začelju 2006. godine.(na 49.mjestu od 56), a isto tako na novom PISA testiranju iz 2009. godine, nezvanični rezultati koji su se mogli pročitati u medijima, a dali su ih predstavnici Ministarstva, govore da smo na začelju.Daleko ispred nas su srednjoškolci iz Srbije i Hrvatske. Postavlja se pitanje zbog čega su nam ovakvi rezultati? Znamo da se obrazovanje izdvaja oko 20% iz državnog budžeta, što čini oko 5% učešća u GDP. To je veoma visoki procentat izdvajanja iz budžeta, po čemu se naalzimo daleko iznad zemlja u regionu, primjer Srbije i Hrvatske, što je dobro naravno. Medjutim, nije dobro i predstavlja ozbiljan razlog za zabrinutost, da su, po rezultatima sa testiranja, zemlje u regionu, značajno ispred Crne Gore? Priča o reformi, koja je započela prije skoro deset godina, nije opravdjane.Bilo bi dobro kada bi znali do kada ta reforma treba da traje? Kakvi su njeni rezlutati? Zašto su bolji rezultati učenika iz Srbije i Hrvatske, gdje te reforme nije bilo? Kada će i kako zaustaviti ovaj negativana trend koji pokazuju egzaktni rezultati istraživanja ? Uspješnost procesa obrazovanja je jedna od mjera uspješnosti čitavog društva. Upravljanje procesom obrazovanja, izgleda nije se moglo ocijeniti prelaznom ocjenom. Da se tu nije dovoljno uradilo i da imamo očigledan primjer ovih dana da se odustalo od „Eksternog maturskog ispita“. Znamo da je ta generacija vršila dva pilot testa, ali Ministarstvo nije bilo spremno da isprati sav ovaj proces i maturatni su oslobodjeni polaganna ovog ispita. Pitamo se kako će generacija koja dolazi sledeće godine, koja nije imala ni jednom tu provjeru znanja, polagati eksternu maturu. Nadalje, smatram, da naš sistem obrazovanja nije obezbijeđen adekvatnom opremom i tehnikom, nastavnim učilima i sredstvima. U mnogim školama nijesu opremljeni kabineti kompjuterskom opremom, ne postoje posebni kabineti za svaki nastavni predmet. Dosta školskih objekata je oronulo ili nije rekonstruisano, uglavnom se njihovo održavanje zasniva na entuzijazmu direktora i njegove posvećenosti da rješava i te probleme uz svoje svakodnevne obaveze..Imamo slučajeve gradskih škola koje su pretrpane učenicima, gdje i broj odjeljenja i učenika u u odjeljenju je više od standarda i gdje nema uslova za normalno odvijanje nastave. Treba posebno istaknuti da imamo veliki broj škola koje nijesu ni ograđenje kako treba, pa nam se dešava da se prolazi autima kroz školska dvorišta, da se lageruje građevinski materijal, te da je jednostavno sigurnost učenika ugrožena. Smatramo da smo nespremni dočekali reformu i u nastavnom kadru, da je mnogo više trebalo seminara i edukacije za nastavni kadar. Znamo pouzdano da kriterijum ocjenjivanja se razlikuje od škole do škole, od opštine do opštine, i otuda smatramo da je trebalo više raditi na izradi testova znanja odnosno njihovoj jednoobraznosti u svim školama. Imamo slučajeva da pojedini učenici u pojedinim školama imaju na prva tri tromjesečja konstantan broj nedovoljnih ocjena, a da na kraju godine završe i sa dobrim uspjehom, a imamo i obrnut slučajeve da dobri i vrlodobri učenici koji su imali na prva tri tromjesječja po jednu nedovoljnu osjenu ostanu na popravni ispit. Ovo bi bio širi kontekst, a sada ću se fokusirati na problem koji sam više puta potencirao, a tiče se obrazovanja manjina .Znamo da je reforma obrazovanja, u kojoj obrazovanje manjina ima posebno mjesto započela još prije desetak godina. U početku je zaista, uradjeno nekoliko strateški važnih pomaka , kao što je izlazak Knjige promjena i tadašnji kontinuiran I predan rad na izradi novih nastavnih planova I programa. Napravljeni su bitni kvalitativni pomaci u obrazovanju. Tada su I predstavnici manjina veoma aktivno učestvovali u tom procesu. U Savjetu za opšte obrazovanje, kao ključnom tijelu, kroz koje prolaze nastavni planovi i programi, bili su referentni predtstavnici manjinskih naroda, što danas nije slučaj.Taj savjet je tada uradio I najveći dio posla i bio nosilac čitave priče. Formirane su i komisije koje su radile na nastavnim planovima I programima iz maternjeg jezika I historije. I sam sam lično bio jedan od onih koji su radili na planovima iz maternjeg jezika, bilo je i drugih predstavnika manjina i mislim da smo dali doprinos da ti planovi i programi budu bolji i sa aspekta formiranja gradjanske svijesti i sa aspekta uvažavanja etničkih posebnosti i nasljedja i kluture manjina..Nadalje donjeta je strategija manjina koja je kao jedan od ključnih segmenata ispostavila obrazovanje manjina I njihovu uključenost u koncipiranju školskih programa. Medjutim, od tada do danas, nije uradjena niti jedna hrestomatija koja bi obuhvatila pisce, književnike, odlomke iz njihovog opusa, u bibliotekama nijesu nabavljene knjige pisaca iz manjinskih naroda koji se nalaze u programima. Te knjige niko ne štampa, nema ih bibliotekama. Više puta sam postavio pitanje i prethodnom ministru, na koji način djeca mogu da uče i usvajaju te sadržaje, ako nemaju odakle da čitaju. Mislim da je to bio zadatak Ministarstva da, preko zavoda za udžbenike, rješava ova pitanja. Nažalost, nije bilo dovoljno volje da se ovaj , veoma bitan segment obrazovanja manjnskih zajednica, upotpuni i dovede do kraja, odnosno onako kako je to predvidjeno Strategijom za manjine, medjunardnim dokumentima i, nadasve, potrebama gradjanskog društva koje treba da uvažava različitosti i kulturne specifičnosti manjina, posebno u sistemu obrazovanja. Vjerujem da će ovo biti dio zadataka iz djelokruga rada ministra i Ministarstva u cjelini u narednom periodu, kao i da će u toj uinstituciji na odgvornim mjestima biti kompetentni predstavnici manjinskih naroda, i zbog toga će Bošnjačka stranka podržati izbor Miroljuba Stijepovića za minisstra prosvjete u Vladi crne Gore.

Leave a Reply

Your email address will not be published.