Podgorica - Uvaženi predsjedniče Krivokapić, poštovani gospodine ministre, uvažene koleginice i kolege, poštovani gradjani! Pred nama se nalazi veoma važan zakonski tekst koji treba, dugoročno, cjelovito i trajno da uredi oblast vodjenja spoljne politike, odnosno da je institucionalizuje u svim njenim segmentima. Ovaj zakonski tekst, Odbor za medjunarodnu saradnju razmatrao je u dva navrata, i najveći dio primjedaba i sugestija koje smo dali, ugradjen je u tekst zakonskih rješenja. Ono što je veoma važno jeste da je tekst zakona harmonizovan sa evropskim zakonodavstvom, medjunarodnim dokumentima, zakonskim rješenjima nekih zemlja u okruženju, te da predstavlja kvalitativan pomak, u ovoj oblasti, i doprinos u cilju integracija Crne Gore u Evropsku uniju i NATO-alijansu. Mislimo da, na ovakav način, Crna Gora nastavlja veoma dobrim putem, saradnje i dobrosusjedskih odnosa, regionalne stabilnosti, posebno kada je riječ o državama u okruženju. Isto tako, mislimo da će ovakvim stremljenjima, naša država još više učvrstiti saradnju sa svim značajnijim medjunardnim adresama, kako u Evropi, tako i prema SAD-u, ali i sa državama Bliskog i Dalekog istoka. Mislimo da je to dobra politika i dobra praksa, koju jedna mala država mora da slijedi ukoliko želi da bude uvažavana u medjunarodnoj zajednici. U pitanju cjeloviti, jasan i prilično konzitentan zakonski tekst, sa dosta inovacija, kako u instucionalnom oblikovanju, tako i u definisanju odnosa u vodjenju spoljnih poslova i jasne definicije nadležnosti samog Ministrastva, i diplomatsko-konzularnih predstavništvima, njihova unutrašnja struktura, zatim jasna je nadležnost i Skupštinskog odbora za medjunardnu saradnju, što dosada nije bio slučaj. Sve ovo upućuje da će ovim zakonom biti otvorena mogućnost depolitizacije ili bar ograničavanja političkog uticaja na oblast vodjenja spoljnih poslova i, u krajnjem otvorena vrata za upošljavanje mladih, kompetentnih i obrazovanih kadrova, čiji će rad moderno artikulisati diplomatiju države Crne Gore. Ovaj zakon se poziva i na ustavna utemeljenja, a mi iz BS posebno potcrtavamo institut srazmjeren zastupljenosti, kao i odredbe zakona o državnim službenicima i namještenicima, na koje se ovaj Zakon,takodje, poziva.Naime, smatramo da je veoma značajno da se, konačno, i u MIP-u i diplomatsko-konzularnim predstavnišvima nadje veći broj pripadnika manjinskih naroda, znajući da je njihov broj dosada bio nedopustivo mali i nije ni izbliza odgovarao brojnosti ove populacije. Znamo za čuveno opravdanje da se posebno u MIP-u vodi računa o kadrovskoj osposobljenosti i kompetennosti za obavljanje složenih poslova vodnjea spoljne politike.. Medjutim, ta argumentacija nije baš najbolja, ako se ima u vidu da i pripadnici manjiskih naroda itekako imaju i kadrovskog i profisionaolnog potencijala.A posebno ako se ima u vidu, da su neki visoki kadrovi diplomatije, istina već ražalovani, bili,recimo, i ljudi koji su predstavnicima bošnjačko-muslimanske dijaspore porijeklom iz Crne Gore, na njihovo pitanje zašto nema u Njujorku nijednog Bošnjaka u diplomatskom predstavništvu, odgovorio da su oni dobri za pilote, aludirajući, valjda, na priču o napadu na Njujorške solitere... Nadamo se i to, iskreno, da je to vrijeme iza nas i da će se i u vanjskoj politici odslikavati stručnost kadrova, ali i multietnička stvarnost Crne Gore. Mi iz BS, posebno naglasavamo da je ovim zakonom utemeljen i potpuno drugačiji vid saradnje sa našom brojnom dijasporom, njihovim udurženjima i organizacijama i da će država CG pomagati očuvanje njihovih kulturnih, jezičkih i nacionalnih identiteta. Naši iseljenici , decenijama već, bili su u zapećku. Naime, nakon raspada nekadašnje države , iseljenici iz CG prepusteni su sami i sebi, njihova novonastala zavičajna udruženja, u potpunosti zavise od volje i entuzijazma ljudi koji im rukovode i njihovih finasijskih sredstava. Primjera radi, upravo sam se vratio iz Chicaga, gdje se nalazi jedno od najboilje organizovanih udruženja iseljenika,sa više stotina porodica, iz CG, odnosno Bara- Kulturni centar Rumija, čiji i institucionaoni i prostorni kapaciteti, škola jezika, biblioteka, radio, molitveni prostor, sala za kulturna dešavanja, uglavnom oopstaje zahvaljujući donacijama islejnika. Osim protoklarnih posjeta, srdačnosti i verbalno iskazane podrške, ozbiljnija potpora države je izostala. Nećemo ovom prikom o doprinosu dijaspore i obnovi državnosti Crne Gore, ali i raznim humanitarnim, ekonomskim i investicionim ulaganjima, kao i o brjnim problemima sa kojima se ona suočava, kada želi da svoj teško stečeni novac investira u zavičaj. Ovo je ilustracija u kojoj se mogu prepoznati, manje-više, većina udruženja koja okupljaju naše iseljenike, a znamo da ih je više od dvije trećine upravo pripadnika bošnjačko-muslimanskog i albanskog naroda. Nadamo se da će ovim zakonom ta briga države postati stalna , kontinuirana i bez selektivnog pristupa. Pošto , smo veoma često sa dijasporom, što sticajem porodičnih okolnosti, što kroz rad na njegovanju kulturnih vrijednosti i tradicije , mogao bih navesti mnogo razloga zbog čega ovo očekujemo. Ali evo samo nekoliko... To bi,recimo značilo da sedam ili osam hiljada iseljenih Bošnjaka, državljana Crne Gore, dobiju konzulat u Luksemburgu, jer im onaj u Frankfurtu u Njemačkoj ni izbliza ne može servisirati njihove potrebe. To bi,takodje, značilo da neko konačno povede makar malo brige o desetinama hiljadama iseljenih Bošnjaka iz Crne Gore u Turskoj koji uporno pokušavaju da sačuvaju svoj jezik i etničke specifičnosti. To bi, recimo, značilo da u Njujorku, gradu u kome se nalazi,prema evidenciji američkih instiucija, više od trideset hiljada Bošnjaka porijeklom iz Crne Gore ,bude bar jedan diplomatski predstavnik koji pripada ovom narodu. To bi značilo da i već spominjani Kulturni centar Rumija ima neki vid konzularnih aktivnosti, za nekoliko hiljada islejnika iz Bara i Ulcinja koji žive u Čikagu, Indijani, Michigenu... Ako ovo priču izvedemo do krajnjih konsekvenci, mislimo da b to značilo i formiranje Matice iseljnika Crne Gore, koju imaju sve države u regionu, a naša je još uvijek nema, a značilo bi i razmišljanje o formiranju posebnog Ministrstva za dijasporu. Itd.itd... Crna Gora ima ne samo potrebe,već i interesa da mnogo više nego dosada posveti pažnje dijaspori i iseljenicima –ne samo zbog očuvanja kulturnih i tradicionalnih veza, već i zbog toga što se ovih decenija, desetine miliona eura ili dolara, sliva u Crnu Goru, jer su oni najvjerniji turisti u zavičaju, što medju njima ima izuzetno uspješnih preduzetnika i potencijalnih investitora, a posebno što iz njihovih redova već izrastaju veoma uticajne lobi grupe koje su spremne da pomognu jačanju medjunarodnog ugleda i pozicije Crne Gore. No, o tome nekom drugom prilikom, jer je ovo zaista neiscrpna tema koja traži drugačije sagledavanje i suštinski drugačji pristup. Zbog toga, i iz mnogo drugih razloga, mi u ovom zakonu prepoznajemo u solidan osnov za temeljno drugačiju artikulaciju spoljne politike i u tom cilju će BS podržati ovaj zakon.

Leave a Reply

Your email address will not be published.