Podgorica - Ustav Crne Gore sadrži brojne odredbe koje zabranjuju diskriminaciju; osim toga postoje brojne odredbe u krivičnom i građanskom zakonodavstvu koje regulišu diskriminatorno ponašanje. Zakon koji razmatramo je dosta dugo u proceduri donošenja, on je naša realna potreba i u konačnom jedna od obaveza koju imamo i prema našim potrebama i prema evropskom pravnom nasljeđu. Zakon je uskladjen sa Evropskom konvencijom o rasnoj diskriminaciji i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, u kojoj se kaže da će se :“ Svako pravo koje zakon predvidja ostvarivati bez diskriminacije po bilo kom osnovu , kao što su pol ,rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko i drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje rodjenje ili drugi status.“ Jedna od definicija diskriminacije kaže da „Diskriminacija znači nedozvoljeno pravljenje razlike , odnosno zabranjen nejednak tretman koji dolazi od strane fizičkog ili pravnog lica i koji se vrši prema licu ili grupi s obzirom na njihova lična svojstva“. Definicijaove pojave koju predviđa Zakon u čl.2 predloga zakona je na tragu ovih standarda. Zakon je pomenuo i posebne oblike diskriminacije koje su u javnosti bile manje transparentne i predvidio postupak i institucionalni okvir kao i kaznene odredbe za borbu protiv diskriminacije. Mi mislimo da je u našem društvu u dužem periodu vrlo prisutna diskriminacija bez obzira na činjenicu da se o njoj nerado govori i da je taj pojam na specifičan način protjeran iz javne upotrebe. Često se taj termin, odnosno ukazivanje na ovu pojavu, tumačio kao svojevrstan atak na državu ili barem na vlast. Po svojoj prirodi, diskriminacije, kada bolje razmislimo, ima i u porodici i na radnom mjestu i u našem gradu i u državi, odnosno gotovo na svakom mjestu. Naravno, posebno su teške posljedice diskriminacije koje se masovno i u povratu dešavaju prema diskriminisanim grupama zbog njihovih ličnih svojstava. Zbog činjenice da se diskriminacija prikriva i da se država često puta pojavljivala kao diskriminator ili je bila nezainteresovana da je sprečava, imamo paradoks da se u Izvještajima Vladinih organa i Ombudsmana ne govori o diskriminaciji kao raširenoj i zlokobnoj pojavi.Sve su to dobri razlozi da ćemo imati ovaj zakon. Mi želimo da ovom prilikom ukažemo na neke raširene pojave diskriminacije koje su bile vrlo vidljive i do sada, što govori da se mogla i ranije suzbijati. Naime,više je nego jasno, pogotovo pripadnicima bošnjačko-muslimanskog naroda da je duga lista pojava ili oblika diskriminacije kojoj su pripadnici ovog i drugih manjinskih naroda bili izloženi. Ne želim da govorim o ranijim vremenima, i društvenim uredjenjima, jer bi nas ta priča daleko odvela, a lista primjera diskriminacije bi bila mnogo puta uvećala. Dovoljno je da se vratimo na 90-e godine , i prisjetimo se ogoljenih vidovi diskriminacije, koji su rezultirali najprije govorm mržnje, društvenom odioznošću i stvaranjem atmosfere linča prema pripadnicima manjinskih naroda. Znamo koje je to rezultate imalo i šta je sve donijelo ,o tome govore i dovršeni i nedovršeni sudski procesi u Crnoj Gori.... Kasnije, pa sve do naših dana ,diskriminacija je poprimila neke druge forme, mnogo sofisticiranije, skrivenije, koje nije lako uočiti, ali je oni koji su joj izloženi itekako osjećaju. Prisjetimo se koliko je puta ukazivano na pojave kao što su nejednak tretman prilikom zapošljavanja u državnim organima i službama i opštinama , prilikom ostvarivanja različitih prava u institucijama, u školstvu, vaspitanju, stručnom usavršavanju, koliko je njenih elemenata bilo u različitim postupanjima sudova, prema pojedincima koji pripadaju manjinskim narodima. Sintagma „Dobar si, ali ti ime ne valja“, koju su mogli da čuju pripadnici bošnjačko-muslimanskog naroda, kada bi zatražili ostvarivanje nekih svojih prava, najbolje oslikava diskriminaciju koja im se, dosta često, dešavala.. Prisjetimo se koliko smo puta ukazivali na neke drastičnije primjere, kao što je slučaj policijske akademije, odnosno uskraćivanja prava pripadnicima bošnjačko-muslimanskog naroda da, pod istim uslovima sa ostalima, budu primljeni u ovu ustanovu. Prisjetimo se koliko smo puta ukazivali na pojave diskriminacije, kao što su : onemogućavanje posebne i odvojene ishrane u vojsci, policiji ,studentskim domovima, bolnicama... Koliko smo puta ukazivali da se studentima islamske vjere , u vrijeme vjerskih praznika, zakazuju ispiti, kakvo je ponašanje nekih profesora bilo u pojednim školskim instiucijama i sl. Prisjetimo se nejednakog tretmana u ostvarivanju prava obeštećenja u restituciji i dr, sto su primjeri dikriminacije, u manje ili vise, ogoljenoj formi. Iako su brojni drugi zakoni imali antidiskrminacione norme, praksa je pokazali da nam treba i ovaj posebni Zakon koji tretira materiju i nacionalni mehanizam za zaštitu od diskriminacije. Poslanici Bošnjačke stranke će podržati donošenje ovakvog zakona jer će on pojačati instucionalizovati- nacionalne mehanizme borbe protiv diskriminacije, uključujući i ombudsmana. Smatramo da kapacitet Ombudsmana treba ojačati i u okviru nadležnostiu i u smislu jačanja kadrovskih i finansijskih kapaciteta Ombudsmana. Naravno, time će i njegova odgovornost bila znatno veća nego do sada, jer je riječ o instutciji koja mora imati značajniju ulogu u našem društvu nego dosada. Zbog toga i poruka gradjanima da pogledaju oko sebe, registruju svaki nejednaki tretm,an ili bilo koju drugu vrstu diskrminacije, i vise nego dosada, hrabrije i smjelije, zatraze pomoc ombudsmana, koji de duzan da im, u smislu davanja savjeta ili pravne pouke, pomogne i u sudskom procesiranju ovih pojava.

Leave a Reply

Your email address will not be published.