Šef poslaničkog kluba Bošnjačke stranke Almer Kalač je na osnovu člana 187. Poslovnika Skupštine Crne Gore postavio sledeće pitanje Premijeru Crne Gore: Da li će se korisnicima materijalnog obezbjeđenja porodice, nakon završene revizije, isplatiti iznos za koji su uskraćeni? Ovo se odnosi na period od dana ukidanja te pomoći pa do dana kada se utvrdi da i dalje ispunjavaju potrebne uslove da primaju tu vrstu pomoći. OBRAZLOŽENJE: U Crnoj Gori, naročito u sjevernom regionu, veliki broj ljudi su korisnici materijalnog obezbjeđenja porodica. Odlukom da se određenom broju korisnika ukinu socijalna davanja ugrožena je i njihova egzistencija, jer je to njima jedini izvor prihoda. Nasuprot tome, određeni broj korisnika te pomoći ne ispunjava uslove, ali im je to omogućeno, najčešće zbog neažurnosti administracije. Iz tog i sličnih razloga imamo veliki broj fiktivno razvedenih brakova, a sve u cilju ostvarivanja prava na tu vrstu pomoći. Korisnici materijalne pomoći kojima je ona zaista potrebna ostaju bez iste. Uz to, višemjesečni prekid ove pomoći dodatno ugrožava njihovu egzistenciju. Nažalost, danas imamo situaciju da u šali, a koja odražava stvarnost, Centre za socijalno staranje pominjemo kao firme sa najvećim brojem upošljenih. Nekada su ovu i slične vrste pomoći primali ljudi sa margine društva i smatrali su se nesposobnima da prehrane svoje porodice. Nažalost, danas korisnici ove vrste pomoći čine skoro čitav jedan region naše države i to nisu nesposobni ljudi za posao, već nepostojanje bilo kakvih radnih mjesta u njihovom gradu ih je dovelo do toga da im jedini izvor prihoda bude naknada za materijalno obezbjeđenje porodica. MILO ĐUKANOVIĆ: Poštovani poslaniče Kalač, Novi Zakon o socialnoj i dječjoj zaštiti stupio je na snagu 19.06.2013. godine. Članom 176 navedenog zakona, propisano je da korisnici prava socijalne i dječje zaštite koji su ostvarili pravo po propisima koji su bili na snazi do dana stupanja ovog zakona, a ispunjavaju uslove njime propisane nastavljaju sa korišćenjem tog prava. U skladu sa navedenim članom Centri za socijalni rad, kao prvostepeni organi, preispitivali su osnov za ostvarenje prava u skladu sa uslovima propisanim novim zakonom. Utvrđeno je da pojedini korisnici ne ispunjavaju propisane uslove i u tom smuslu prvostepeni organ je donio rješenje o prestanku prava. Prvostepeni organ je u predviđenom postupku po žalbi preispitivao njihovu osnovanost. Ukoliko je utvrdio da je žalba osnovana, stranka je ostvarila pravo na naknadu od dana prestanka prava i nastavila je sa njegovim korišćenjem. U slučajevima odbijanja žalbe stranka je imala pravo da izjavi tužbu Ustavnom sudu Crne Gore. Cijeneći da je pitanje koje ste postavili jedno od značajnijih i na vrhu prioriteta sa aspekta socijalne politike, kratko ću se osvrnuti na neke akcente iz Vašeg obrazloženja. Najprije, saglasio bih se sa konstatacijom da je značajan broj korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice radno sposoban. Shodno tome, prioritetne aktivnosti Vlade treba da budu usmjerene na povećanje zaposlenosti, a ne na olakšavanje procedura za ostvarenje prava raznih socijalnih davanja. Podsjećam da je materijalno obezbjeđenje porodice u junu 2013. godine koji je bio poslednji mjesec korišćenja prava po starom zakonu koristilo 15.478 porodica sa 56.849 pojedinaca, a u februaru 2014. godine ovo pravo koristilo je 13.855 porodica sa 40.853 korisnika što znači manje za 1.633 porodice sa oko 6.000 članova. Kako to izgleda recimo u karakterističnim opštinama sjevernog regiona, pretpostavljam da će Vas zanimati imajući u vidu da dolazite iz tog regiona. Pomenuću karakteristično za par opština. Recimo u Rožajama u junu 2013. godine je bilo 2.119 porodica korisnika materijalnog obezbjeđenja, a u februaru 2014 godine 150 manje. Sada je, dakle, 1.969 porodica. U Beranama je u junu 2013. godine bilo 1.662 porodice, a u februaru ove godine 31 porodica manje, u Bijelom Polju u junu 2013. godine bilo je 1.794 porodice korisnika materijalnog obezbjeđenja, u februaru ove godine 124 porodice manje.Kako se može primijetiti značajan je broj korisnika materijalnog obezbjedjenja porodice u sjevernom regionu, što je derminata slabije socijalne strukture, ali kako ste sami primjetili otvara mogućnosti zloupotrebe od strane onih koji, kako se kaže u obrazloženju, čak fiktivnim razvodima uskraćuju pravo gradjanima kojima je takva pomoć zaista neophodna. Zato ću se i ovaj put saglasiti sa Vama, podsjetiću da sam na ovu temu u više navrata govorio tokom prethodne godine, da moramo kontinuirano raditi na jačanju administrativnih kapaciteta  koji će u sprezi sa unaprijedjenim kontrolnim mehanizmima ovu i sve druge oblasti učiniti transparetnim, samim tim pravičnim, prema svim našim gradjanima. Planom rada Ministarstva rada i socijalnog staranja predvidjeno je da se do kraja godine završi izrada socijalnog kartona informacionog sistema socijalnog staranja, čime će se stvoriti mogućnost bržeg i efikasnijeg uvodjenja evidencije, prikupljanje podataka po službenoj dužnosti od strane relevantnih organa u cilju punog i pravednog ostvarivanja prava gradjana Crne Gore iz oblasti socijalne i dječije zaštite. Da još jednom ponovim, suštinsko rješavanje ovog problema vidimo kroz ažurnu realizaciju razvojnih projekata i dinamiziranje ekonomskih aktivnosti,kojima će se omogućiti radno-sposobnom stanovništvu da svoju egzistenciju zasniva na radu, a ne na socijalno-zaštitnim mjerama države. ALMER KALAČ: Brojni su problemi u ovoj oblasti i lijepo je čuti da ima želje da se ti problemi riješe. Medjutim, ono na šta ja želim dati akcenat jesu kriterijumi za odredjivanje ko je primalac te vrste pomoći. Tih kriterijuma ima dosta. Ja sam malo prije pomenuo fiktivno razvedene brakove, ali imamo i fiktivne ugovore o stanovanju što sve doprinosi pravednoj podjeli ovakve vrste pomoći. Jedan od tih kriterijuma je da  primalac takve vrste pomoći ne može na svoje ime imati automobil, odnosno ne može biti vlasnik  automobila. Automobili su bili luksuz možda prije 20 ili 30 godina, medjutim, danas su potreba, kao i mnoge druge, jer je to jedini način da žitelji pojedinih udaljenih mjesta dodju do bilo kakve institucije, jer drugi prevoz ne postoji. Danas imamo situaciju da je cijena registracije automobila znatno veća od cijene samog automobila. Mnogi od tih automobila i nijesu u voznom stanju ali, opet ono na šta želim dati akcenat jeste neažurnost administracije, da se ovakvi slučajevi brišu iz evidencije. Da se ovaj problem uredi imali bismo uredne dokumente i na osnovu toga pokazatelje da li neko može ostavariti tu vrstu pomoći. Još nešto želim napomenuti, a to je da su odredjene političke strukture u predizbornim procesima koji su iza nas upravo na ovaj način i kroz ove vidove vršili pritisak na birače, prijeteći ukidanjem ove pomoći. Na taj način je opet pritisak izvršen na jednu od najranjivijih grupa. Ukoliko ovu oblast uredimo mjerama koje ste malo prije pomenuli računam da će se steći uslovi da oni kojima ta pomoć pripada je dobiju, a da se, nasuprot tome, spriječe zloupotrebe ovakve vrste pomoći. MILO ĐUKANOVIĆ: Gospodin Kalač je ukazao na važne dimenzije ovog pitanja, usaglašavajući se sa njim želim samo da  skrenem pažnju na još jednu dimenziju. Slažem se, prije svega, sa tim da bi boljom evidencijom i vjerovatno dodatnim radom na kriterijumima, socijalnu politiku ili politiku korišćenja socijalno-zaštitnih prava učinili pravednijom. I to je jako važna dimenzija. Druga dimenzija je ta o kojoj ste govorili, da bi, da kažem, tim boljim evidencijama isključili, da kažem, one koji su podobniji za onu vrstu političkih ucjena. To su manipulanti. Teško ćete Vi lako manipulisati sa čovjekom koji je stvarno u stanju socijalne potrebe. Plašim se da su mnogo podobniji oni koji su tamo i onako da bi pravili metež i haos i da bi zloupotrebljavali odredjena socijalno-zaštitna prava. I treće, o njemu smo jako puno razgovarali na nedavnoj sjednici Vlade u Kolašinu, nakon čega smo imali prilike da se sretnemo i sa poslaničkim klubovima vladajuće koalicije. Ovo pitanje vidimo, takodje kao, da kažem, vrlo važno pitanje stvaranja stimulativnog ambijenta za ekonomski rast i razvoj. Mi se, nažalost, u našoj ekonomiji suočavamo sa problemom, da nam raste broj nezaposlenih i da paralelno sa tim raste uvoz radne snage. Ne raste uvoz radne snage koji su informatičari ili ne znam ko drugi, nego najčešće sa prvim i drugim stepenom obrazovanja. Dakle, mi te uvozimo. To nas mora uputiti na zaključak, da mi očigledno smo negdje promašili i sa politikom socijalne zaštite i da smo previše razudili prava i stvorili uslove da mnogo ljudi se radije oslanja na mjere socijalne zaštite, nego što traži za sebe posao, na bazi koga bi kvalitetnije zasnovali egzistenciju o sebi i o svojoj porodici, jer je teško drugačije objasniti zašto neko ne želi da koristi mogućnost da radi, kada  već problem kvalifikacije ne postoji. Tako da mislim, da imamo jako važan ekonomski razvojni motiv da ovu politiku dodatno preispitujemo na tragu toga o čemu ste govorili i vjerujemo da će nam tu zaista socijalni karton o kojima mnogo pričamo, ali konačno smo ga UNDP-om priveli kraju i ubijedjen sam da ćemo ga na kraju 2014 godine imati, da će to biti ta pouzdana baza koja će nam obezbijediti da vodimo precizniju i pravedniju politiku socijalne zaštite.

Leave a Reply

Your email address will not be published.