Iskazujemo puno poštovanje obilježavanju Dana Parlamenta, kao važnom datumu iz historije naše države, ali smatramo da nije primjereno da se taj jubilej slavi naknadno, na  sjednici sazvanoj, povodom obilježavanja  datuma rodjenja Petra II Petrovića Njegoša. Smatramo da je obilježavanje važnog datuma parlamentarne tradicije, nesumnjivo pozitivna tekovina državne historije Crne Gore, iskazane kroz njenu  društvenu realnost, multikulturno i multivjersko  nasljedje, koje se i danas, kao i u prošlosti, najbolje iskazuje kroz naš Parlament, kao neposredno predstavničko tijelo gradjana. Medjutim, namjera da se, na  mala vrata, uvede da Parlament, kao svoj datum, obilježava i datum Njegoševog rodjenja, smatramo da  nije u skladu ni sa tom tradicijom, niti sa konceptom gradjanske i multinacionalne Crne Gore. Uvažavamo  književnu dimenziju i značaj Njegoševog djela, zbog koje je ustanovljena i najvažnija južnoslovenska književna nagrada, ali isto tako znamo da su neke  ideje Njegoševog  djela  bile koncept u ime kojeg su počinjeni teški zločini nad islamskim stanovništvom u 19. I 20.vijeku. Ponovo ukazujemo da je obilježavanje  dva stoljeća Njegoševog rodjenja trebao biti dobar povod da se, sa kritičke distance,sagleda njegovo djelo i, makar iz školskih udžbenika uklone oni fragmenti koji imaju antislamsku poruku, vrijedjaju muslimanei i nose  vjersku i etničku netrpeljivost. Svjesni  da je savremena Crna Gora, sazdana na temeljima snažne podrške i doprinosa  gradjana islamske vjeroispovijesti  obnovi njene nezavisnosti,  očekivali smo  više senzibiliteta prema toj populaciji, a ne da se dodatnim svečarskim manifestacijama, izazivaju negativni osjećaji  i nepotrebno  obnavljaju antagonizmi i razlike koje su evidentni  kada je u pitanju doživljaj, tumačenje i interpretacija dijelova Njegoševog stvaralaštva. Znamo  da je Njegoševo djelo, nastalo sredinom 19.vijeka u specifičnim historijskim okolnostima, te da se ne može bukvalno tumačiti  u našem vremenu i tu nam nije potrebna  dodatna naobrazba, kojom su nas ovih dana obasipali razni dušebrižnici. Mi jako dobro znamo šta znači historijski kontekst, i to je razlog zbog kojeg tražimo da se, konačno, započne sa izmjenom školskih sadržaja, u kojima se  na negativan, vulgaran i ponižavajući  način govori o islamskoj civilizaciji. Takodje, smatramo da  niko nama ne treba objašnjavati naša osjećanja prema bilo kojoj društvenoj pojavi, jer  mi kao predstavnici manjinskih naroda jako dobro znamo da politički definišemo i artikulišemo osjećanje naroda koji nam je ukazao povjerenje da  ga zastupamo . Naša odluka da ne učestvujemo na ovako organizovanoj i koncipiranoj svečanoj sjednici Parlamenta, jeste utemeljena na istoj argumentaciji  zbog koje nećemo podržati da se dan Njegoševog rodjenja proglasi državnim praznikom.    

Poslanicki klub BS Predsjednik Almer Kalač

12 Responses

  1. Bosnjak

    Napokon da ste pokazali da se neke stvari ne mogu tolerisati. Bosnjacka stranka treba da stane iza inicijative reisa Fejzica jer je to u interesu svih pripadnika Islamske vjeroispovjesti bez obzira na politicku pripadnost.

    Jos jedno pitanje zasto se gore u rubrikama ne ukazuje rad naprimjer opstinski odbora? Stice se dojam da se malo radi i da nema mnogo aktivnosti. Gospodin Orhan Sahmanovic je isto predsjednik opstine Plav i dobro bilo napisati i po nesto iz Plava i njegovih aktivnosti jer je on ipak jed od osnivaca BS-a.

    Komentariši
  2. Rahman

    Svaka čast… još kad bi isto uradili i oni ostali koji su dobili povjerenje od Bošnjačkog naroda, koji skoro rekoše, “pa i mi smo predstavnici Bošnjaka u Crnoj Gori”… ja im poručujem, NE, NIJESTE, a ako mislite da jeste, uradite isto što i poslanici Bošnjačke stranke…

    Komentariši
  3. Esko

    Jeftini trik BS. Tresla se macka, rodio se mis.
    Sve je to unaprijed dogovoreno. Crnogorci dobijaju Njegosa, pojedinci iz BS ostaju na pozicijama, samo je narodu Bosnjacima dostojanstvo i dalje u cenefi.

    Komentariši
    • Daltonista

      Poštovani inteligentni Esko,

      Kako te nije sramota? Za ovo treba svi da skočimo i da se zahvalimo, a ne da ćutimo i da kritikujemo… MRŠ

      Svaka čast BS

      Komentariši
  4. anonimus

    Ma ne tupite, prvo dobro proucite da li su njegova djela zaista u nekim svojim djelovima uperena protiv muslimana ili protiv bilo koje druge religije. A ne da ovako neutemeljeno iznosite činjenice, očito da vama u stranci fale valjani pravnici i istoričari, koji bi vas podučili nekim osnovni stvarima, jer sigurno ovakvih izjava nebi bilo. Ne treba da vas podsjećam, kada ste prije izvjesnog vremena govorili da zastava i grb posjeduju monarhistička obilježja, a tim prevashodno aludirajući na krunu koja se nalazi na dvoglavom orlu. Da ste konsultovali heraldiku-a za vašu informaciju to je nauka koja se bavi grbovima, zastavama i obolježjima koja se nalaze na njima, znali bi da hermelinska kruna predstavlja oznaku suverenosti a ne monarhističnosti, simbol monarhije je hermelinski ogrtač. Tako da i ovo dobro proučite da se nebi ponovo obrukali, ne branim nikoga, ali sam za to da se stvari utvrde onakve kakve zaista jesu. Preporučujem da se konsultuje struka.

    Komentariši
  5. Bosnjacka Stranka je za svaku pohvalu

    Saopćenje Svjetskog bošnjačkog kongresa povodom slavljenja Njegoša, počinalaca i ideologa genocida u Crnoj Gori
    SUPROSTAVITI SE POLITICI VELIČANJA FAŠISTIČKIH GENOCIDNIH DJELA I POLITICI GENOCIDA U KONTINUITETU NAD BOŠNJACIMA
    Autor: BINA

    Objavljeno: 16. November 2013. 15:11:16

    Povodom najnovijih primjera slavljenja počinalaca i ideologa genocida, kao i negiranja genocida od strane najviših predstavnika vlasti u Crnoj Gori, ali pojedinih učesnika naučnog skupa na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a obraća se javnosti sljedećim saopćenjem za javnost:

    Na svečanosti organiziranoj povodom „Dva vijeka Njegoša“, održanoj 13.11.2013. godine, u Crnogorskom narodnom pozorištu, u Podgorici, crnogorski predsjednik Filip Vujanović izjavio je da je „Njegoš dosegao mjesto u samom vrhu Crne Gore koje se nikada neće uprazniti i na kome ga niko nikada neće zamijeniti“. Praveći usporedbu Njegoša sa carom Konstantinom i Milanskim ediktom, Vujanović je utvrdio da je i Njegoš promicao ideju o slobodi hrišćana, ali i svih ljudi, dodajući da „samo sa prostora kosmosa Njegoš je mogao spoznati i pravedno vrednovati značaj slobode čovjeka. Slobode koja omogućava da se ostvari vječno trajanje svakog čovjeka. Ne možemo biti istinski pravedni ako ne uvažavamo slobodu drugoga i ako ne vrednujemo opšte dobro“.

    Također, na naučnom skupu „Njegoš-pjesnik, filozof, državnik“, održanom istog dana, na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, zaključeno je da se Njegoševa pojava može smatrati prekretnicom u crnogorskoj historiji i kulturi. Izvjesni profesor Rade Delibašić otišao je do te mjere da na, najprimitivniji način pravda genocid, kojem je „Gorski vijenac“ ideološka podloga, kazavši da ako je Njegoš i bio genocidan pisac, da su oni koji su bili žrtve „bili tirjani“ a da je Njegošev moto bio „tirjanstvu stati nogom za vrat“.

    Podsjećamo javnost da je prije izvjesnog perioda, tokom skupa ispred Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, premijer Crne Gore, Milo Đukanović, u zanosu romantičarskog pseudonacionalizma, kazao da „su Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode. Njegoš nije bio pjesnik genocida, niti inspirator zločina. On nije pozivao u borbu protiv bilo kojeg naroda, već u borbu za slobodu“. Đukanović je izrazio uvjerenje da je evropski put Crne Gore njegoševski put, te „da ne sumnja da bi Njegoš bio ponosan na današnju Crnu Goru“.

    Nema nikakve sumnje da su najnoviji nacionalno-šovinistički ispadi vlasti u Crnoj Gori, primarno u službi vještačkog spašavanja upitne nacionalne samobitnosti, kao i pokušaja da igranjem na kartu pseudonacionalizma održi vladajuća oligarhija na vlasti. No, i pored tih prizemnih interesa nedopustivo je da se oni koji se navodno zalažu za evropske vrijednosti, te tekovine moderne civilizacije identificiraju sa ideologijom genocida.

    Sada je sasvim jasno da su i novim “gospodarima” Crne Gore Bošnjaci trebali da im izglasaju nezavisnost, a danas ih, poput svog “duhovnog i ideološkog oca”, smatraju opasnošću i “gubom koju treba trijebiti iz torine”. Tome svjedoči i činjenica da ih nije “uopće zabrinulo to što su pojedini politički predstavnici Bošnjaka bojkotirali ovaj skup”.

    Tvrdnje predsjednika Crne Gore da je Njegoševa vizija bila multietnična Crna Gora, te da se borio za slobodu hrišćana ali i svih ljudi su netačne. Nije Filip Vujanović jedini Njegošev advokat. Iz iste, ideološko-hermeneutičke advokatske kancelarije, dolazi i Vladimir Ćorović koji, u svojoj Istoriji Srba, u nemogućnosti da ga porekne, čitav pokolj «domaćega vraga» minimizira njegovim svođenjem na «uzak lokalni događaj u čijem izvođenju učestvuje samo osam ljudi; manje, dakle, nego u mnogoj hajdučkoj četi».(Corovic, V.: Ilustrovana istorija Srba, Narodna knjiga, IV, Beograd, 2006., str.121) Pri tom, Ćorović, improvizatorski neuvjerljivo i zarad odbrane a priori zacrtane teze, kao da ne zna, ili neće da zna, za Njegoševog ključnog svjedoka – vojvodu Batrića – koji nas, nasuprot njemu, Ćoroviću, izravno «s terena», izvještava o tome kako je bilo ne «osam ljudi», nego «vojske kao vode».

    Sljedbenici genocidnog Njegoševog pjesništva i srpsko-crnogorske gencoidne politike

    VOJVODA BATRIĆ: Poklasmo se sinoć sa Turcima. U pomoć nam ko god ću priteče, sakupi se vojske kao vode. I što ću ti duljiti pričanje: koliko je ravnoga Cetinja ne uteče oka ni svjedoka, ni da kaže kako im je bilo Kuće turske ognjem izgorjesmo da se ne zna ni stana ni traga od nevjerna domaćega vraga(P. Njegoš: Gorski vijenac, izd. EVRO Beograd, Beograd, 2005. str. 156-157,).

    Vojvoda Batrić je bio jedan od glavnih protagonista ovog genocida, o tome svjedoče i sljedeće činjenice iz samog „Gorskog vijenca“. Kada se poglavice “poturica” (njih sedam-osam), uredno odazovu pozivu vladike Danila na razgovor, vojvoda Batrić ih dočekuje ucjenom, ultimativnim pozivom da se «vrate vjeri prađedovskoj» i šešeljevski prepoznatljivom prijetnjom šta će se dogoditi, ako na njegov, nimalo diplomatski i ponižavajući ultimatum ne pristanu: Kunem vam se vjerom Obilića i oružjem, mojijem uzdanjem u krv će nam vjere zaplivati, Jel’ ovako, braćo Crnogorci? SVI IZ SVEG GLASA: Tako, već nikako!

    Shvativši svu ozbiljnost situacije i bezumlje već raspaljene i osvetnički indoktrinirane gomile («Tako,već nikako»), Mustaj-kadija pokušava razgovor izvesti iz častoljubivih i visoko emotivno pregrijanih, u niže, racionalno hladnije i životno trezvenije sfere razumijevanja kritičnog povijesnog trenutka: Što zborite? Jeste li pri sebi? Trn u zdravu nogu zabadate.

    Njemu se (nakon što osjeti da se situacija uprkos pokušaju smirivanja i dalje «ne hladi» i da, izmičući zdravoj pameti vodi u besmisleni krvavi ponor), jednako pomirljivim tonom pridružuje i Skender-aga htijući, podsjećanjem i pozivanjem na normalne životne odnose uzajamnog ispomaganja u zajedničkoj nevolji («u bojeve jesmo li zajedno / zlo i dobro bratski dijelimo»), ukazati na svu iracionalnost bespotrebnog i već očigledno namjerenog krvavog raspleta koji se jasno naslućuje u tvrdokornoj nepopustljivosti jedne strane: Što je ovo, braćo Crnogorci? ko je ovaj plamen raspalio? otkud dođe ta nesrećna misâ o prevjeri našoj da se zbori? Nijesmo li braća i bez toga, u bojeve jesmo li zajedno? Zlo i dobro bratski dijelimo.

    Naime, uzajamni život je, prema svjedočenju S. Mijuškovića, u to vrijeme bio toliko normaliziran da su ”do kraja XVII vijeka odnosno Bošnjaci, često sa ostalim Crnogorcima učestvovali u borbama protivu turskih odreda. Tako su se 14. jula 1663. nekoliko Bošnjaka iz sela Komana (Osman Jusufov, Husein Muhamedov i drugi), zajedno sa knezom Radunom (Conte Radun da Comani), obavezali pred mletačkim sudom u Kotoru da će suzbiti svaku grupu Turaka iz Podgorice koja ne bi brojala više od 60 ljudi. Dokumenat je potpisao («Za veće potvrđenje»), i cetinjski vladika.( Cf.: Sl. Mijušković, Jedan prilog istoriji Crne Gore; Istorijski zapisi, Cetinje, 1953. VI, sv. 1.)

    Ovdje želimo aktualizirati (pod)sjećanje na onaj Njegošev dijalog koji opservira uzaludno istrajavanje Bošnjaka na miru i uporno insistiranje Crnogoraca (vladičinih jastrebova) na krvi i pokolju. Sam Njegoš, kao što se da vidjeti iz stihova Gorskog vijenca, očito, nije imao potrebe da momenat te kobne jednostranosti ublažava ili bilo čime prikriva.

    Tako, npr. dok serdar Ivan Petrović histerično insistira («Malene su jasli za dva hata»), kavazbaša Ferat Zečir, ga umiruje: Iako je zemlja pouzana, dvije vjere mogu se složiti, kâ u sahan što se čorbe slažu. Mi živimo kao dosad bratski, pa ljubovi više ne trebuje.
    Ali njega, odmah, nasrtljivo i osorno, prepoznatljivom tezom o «nemogućnosti zajedničkog življenja», dočekuje knez Janko: Bismo, Turci, ali se ne može; smiješna je ova naša ljubav: grdno nam se oči susretaju, ne mogu se bratski pogledati, no krvnički i nekako divlje; oči zbore što im veli srce.

    A šta to srce veli? Pa srce, za razliku od razuma, uvijek govori nagonski, instinktivno. Ovdje dolazi do izražaja još i izmišljene i pragmatski promišljene odbojnosti («kako smrde ove poturice»), koja, logikom rasističke nepodnošljivosti prerasta u idejno sračunatu i didaktički induciranu odbojnost i mržnju: KNEZ JANKO: Kako smrde ove poturice! Opažaš li ti štogod, Rogane? KNEZ ROGAN: Kâ u zli čas, kneže, ne opažam! Kad blizu njih sjedim u skupštinu, ja nos držim svagda u rukama; da ne držim bih se izbljuvao. Pa sam stoga na kraj i utekâ, e blizu njih ne bih osvanuo. Evo vidiš kako smo daleko, i opeta ona teška vonja od nekrsti ovde zaudara.

    Istovremeno, dodatnom i snažno forsiranom logikom pitanja prostorne tjeskobe («Malene su jasli za dva hata»), jednostrano zagovarani pokolj do istrebljenja («do istrage vaše ili naše»), prikazuje se kao jedini mogući ishod, koji, uvlačeći se i u same snove idejnih zagovornika krvoprolića, crvotoči nemirom neobuzdane mržnje i ksenofobično njegovane netrpeljivosti:

    KNEZ BAJKO: Ja sam noćas grdan san vidio: sve oružje svoje u komate. Bez zla mi se obići ne može i bez neke bratske pogibije, jer kad god sam takvi san gledao, pripravljâ sam što mrcu trebuje.

    Orgijanje genocidnog pjesnika Njegoša i sljedbenika (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

    Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a stoji na stanovištu da se ovakvi stavovi jedino mogu razumjeti isključivo u kontekstu činjenica da se za mandata, Vujanovića i Đukanovića, desilo deportiranje bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore koji su predati u ruke ratnim zločincima Mladiću i Karadžiću, otmica iz voza u Štrpcima, ubijanje bošnjačkih civila u Bukovici, paljenje kuća i lokala i protjerivanje Bošnjaka iz Pljevalja, Kaluđerski laz. Ništa do sada vlast na čijem sučelu, preko 20 godina, nije učinila kako bi se vinovnici ovih zlodjela adekvatno kaznili.
    Posebno je zabrinjavajuće da ovakvi stavovi crnogorskih zvaničnika dolaze u godini kada se Bošnjaci, posebno oni iz Plava i Gusinja, sjećaju bolnih događaja iz 1912. i 1913. godine, kada su zločinci nošeni „stihovima i književnošću“ iz Njegoševog Gorskog vijenca ubili preko 800 Bošnjaka, a njih oko 13 hiljada nasilnio pokrstili.

    Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a poziva sve relevantne institucije koje okupljaju Bošnjake, ali i sve ljude dobre volje, da se odlučno suprostave politici veličanja fašističkih i genocidnih djela, politici genocida u kontinuitetu.

    Stavljamo na znanje odgovornim u međunarodnoj zajednici da podrškom ovakvim pojedincima u politici rizikuju da se na području Balkana ponovo pojave tmurni vjetrovi koji su, na pragu 21 vijeka, Bošnjake koštali genocidom!

    Odbor za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a smatra da je više bespredmetno tražiti od ovakvih neodgovornih političara da se ograde od veličanja genocida i otvorenih prijetnji koje intelektualci koje oni plaćaju upućuju Bošnjacima.

    S toga pozivamo Bošnjake da nastave putem dokazane opredijeljenosti za suživot sa pripadnicima različitih nacionalnosti i vjeroispovjesti, ali da istovremeno budu svjesni da, nažalost, politika genocida nije poražena, te da nikada više ne dozvole da budu jeftine žrtve svog opredeljenja i vlastitog izbora.

    Komentariši
  6. Bosnjacka Stranka je za svaku pohvalu

    Braćo moja čovjek bi mogao nekako i da podnese tu mržnju Crnogoraca i Srba prema nama Bošnjacima ali da neko omaložava islam ,poslanika Muhammeda ,Kuran časni to je zaista mnogo .Zamisli kakav idiot i neznalica moraš biti da bi napisao ove stihove(gorski vijenac):
    „ko ne misli na Koran pljunuti, neka bježi glavom bez obzira“ ili „Sve je pošlo đavoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom! “.
    Ovo je očito vrijedjanje božjeg poslanika i Allaha gospodara svjetova .Trebalo bi obavijestiti sve islamske institucije na kugli zemaljskoj da se u Crnoj Gori od strane vlade Crne Gore i njenog premijera direktno vrijedjaju na najgori mogući način božji poslanik Muhhamed s.a.w.s i Kuran časni.
    Ne treba im dozvoliti da se šetaju po islamskim zemljama spokojno posle ovakve uvrede islama .

    Komentariši
  7. FM

    Pitam Vas uvazeni gosp. Kalac , koju to

    knjizevnu vrijednost Njegosevog djela vi cijenite.

    Takvim vrijednostima njegovog djela se inspirisu

    kao sto vidite mnogi i u Crnoj Gori i u okrzenju.

    “Lepo je rekao Njegos, neka bude borba neprestana, neka bude sto biti ne moze! ” Te stihove je prije par dana citirao srijanski dnevni list “KURIR”.
    Ko iole poznaje taj način javnog diskursa zna da se tu radi o patološkoj potrebi da se sataniziraju svi oni koji ne pripadaju srpskom nacionalnom korpusu. Pogledajte samo politicke promocije Njegosa u zadnje vrijeme od strane crnogorkog politickog vrha , pa to nije slucajno.

    Zato pozivam Bošnjake u Crnoj Gori da ostanu dostojanstveni, da ne nasjedaju na provokacije onih kojima je mržnja ideologija, a širenje mržnje „lajt motiv“, ali da ne dozvole da bilo ko vrijeđa njihovu vjeru, njihovu čast i njihove žrtve.

    Treba apelirati na međunarodnu javnost da ne zatvara oči pred sve više primjera otvorene mržnje prema Bošnjacima, podsjećajući ih da kada su 90-tih godina to učinili, oni koji mrze i njihovi promoteri počinili su najstrašnije zločine poslije Drugog svjetskog rata, uključujući i genocid

    Komentariši
  8. Optimista

    Vala i da ste otisli ne bi me nista zacudilo, utopiliste se vi u dps, kao kvasac u tijesto. Nego trehnite tom svojom glavom, jednom ste dobili podrsku, ali da preduzmete nesto u cilju resavanja problema siromastva i bijede, ukoliko nastavite isim tempom, jednom sam vas glasao, drugi put necu. I batalite se tih nebitnih stvari, te ovde cu da idem , a onamo necu.Probudite se bosnjaci, jer ako se probudete pred izbore , procicete kao u Petnjici.

    Komentariši

Leave a Reply

Your email address will not be published.