Unaprijeđenje zakona u bilo kojoj oblasti, pa tako i u oblasti zaštite prirode je proces koji treba da traje u kontinuitetu. Važaći Zakon o zaštiti prirode je donesen 2008. godine. Zakonskim promjenama u ovoj oblasti ostvariće se sveobuhvatna zaštita prirode. Propisanim mjerama zaštite osiguraće se uslovi za razumno korišćenje prirodnih dobara na principima održivosti, za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.

almer-kalac-poslanicko-brajovic

Izmjenama i dopunama zakona o zaštiti prirode postiže se i postepena harmonizacija u ovoj oblasti sa legislativom Evropske unije.

Očuvanje i svaki vid zaštite kako značajnih lokaliteta, tako i ostalih prirodnih dobara treba da nam bude prioritet. Narušavanje prirodne ravnoteže, može imati dalekosežne posledice, iako, možda, u ovom trenutku ne izgleda tako dramatično. Korišćenje prirodnih resursa mora biti plansko i kontrolisano. U suprotnom, dobijamo negativne efekte koji često puta ne mogu biti sanirani. Jedan od takvih primjera je i nekontrolisana sječa šume, gdje je nakon tog procesa izražena erozija, a često puta i pojava klizišta. U skorijem periodu, nije mi poznato da je vršeno pošumljavanje ovih lokaliteta. Drugi primjer je nekontrolisana eksploatacija šljunka iz riječnih korita koja opet sa sobom donosi negativnosti kao što su poplave, promjena brzine toka i sl. U posljednje vrijeme, građani Crne Gore su sve češće suočeni sa lošim pozicioniranjem lokacija za odlaganje otpada. Najbolji primjer za ovu tvrdnju jeste primjer Vasove vode, zatim deponija pored Mojkovca na obali Tare, deponija pored rijeke Ibar u opštini Rožaje. Postavljanje lokacija na mjestima koje su iznad izvorišta pitke vode, sigurno nijesu rješenja koja će doprinijeti očuvanju prirode i životne sredine. Nešto što se tiče drugih zakona jeste posipanje solju magistralnih puteva u zimskom periodu, što je naročito problematično za veće nadmorske visine. Stalno se pozivamo na evropske propise da nakon što snijeg napada u visini od 12 cm, putevi se čiste. Kod nas je praksa da sačekamo da snijeg prestane da pada, pa tek onda da se čisti i najčešće se ti putevi posipaju solju. Na taj način zagađuju se vodoizvorišta. Još jedan problem koji moramo što prije riješiti jeste problem odlaganja otpada životinjskog porijekla. Kao primjer devastacije spomenika prirode, navešću Bijelo Polje. Radi se o klisuri rijeke Bistrice gdje se nalazi čuvena Đalovića pećina. Tamo je sada već bivši koncensionar koji je trebao da izgradi hidrocentaralu. Probijajući put, devastirao je ovaj prelijepi kanjon do te mjere da je to sada ružno za pogledati, a da ne govorimo o turističkoj valorizaciji. Prema tome, ovdje je neko zakazao, a posljedice su velike. Ono na čemu insistiram je primjena zakona. Na taj način ćemo u startu riješiti veliki broj problema.