Keml Purišić

Keml Purišić

Poslanici Bošnjačke stranke misle da politika dodjele državne pomoći nije vođena u najboljem državnom interesu i da je češće bila politika loših plasmana, nego što je pomogla da se ostvare neki od ciljeva tekuće ekonomske politike. Mislimo da politika državne pomoći nije bila dostupna svim korisnicima, nije bila dovoljno razvojna i sinhronizovana, nije bila efektivna i naročito nije bila pravedna kada se ima regionalni aspekt u vidu. Najprije ću podsjetiti da već nekoliko godina Parlament daje jasne signale da se vodi neadekvatna politika državne pomoći a prošle godine je povodom usvajanja godišnjeg Izvještaja o dodijeljenoj državoj pomoći dao i jasne sugestije u kom pravcu treba mijenjati neadekvatnu višegodišnju praksu. I mi iz BS smo zadnjih nekoliko godina kritikovali određene slabosti u vođenju ove politike i nijesmo glasali za usvajanje Izvještaja za 2009 godinu. I Izvještaj koji se odnosi na 2010 godinu je pokazao da se preporuke nijesu poštovale, čak su se pokazale još drastičnije slabosti, i većina od njih se ponavlja. Postavlja se logično pitanje zašto se ignorišu razmišljanja, primjedbe i sugestije Parlamenta kao organa koji utvrđuje ključne smjernice ove politike i koji kroz usvajanje godišnjih izvještaja vrši nadzor nad njenim sprovođenjem i u osnovi stoji pitanje da li je to pametno činiti? Činjenica je da je to bio dominantni stav parlamenta i da je ignorisanje toga stava parlamenta uticalo da se sprovede kontrolno saslušanje nadležnih ministara o dosadašnjem sprovođenju politike državne pomoći kako bi se efektnije uticalo na buduće aktivnosti u ovoj oblasti. Neke od pominjanih slabosti je uočila i EK i naglasila ih u svom izvještaju o napretku CG u 2011 za prijem u članstvo EU, te izrazila zabrinutost zbog tih pojava. U raspravi na Odboru za finansije smo od predstavnika Vlade čuli da je nepovoljna struktura dodijeljene pomoći u velikoj mjeri uslovljena krizom i najavu i očekivanje da će se ona popraviti. Međutim, uočavamo i različito gledanje na pojedina pitanja i ja želim da neka od njih dodatno komentarišem. Dakle mi ne podržavamo da se iz godine u godinu u okviru tzv. horizontalne državne pomoći odobrava najveći dio za sanaciju i restrukturiranje koja se u zadnje dvije godine kretala između 93-97% odobrene horizontalne državne pomoći, kao vrsti pomoći koja najviše podriva zdravu konkurenciju na tržištu, ne samo zbog te činjenice nego i zbog toga što preostaje samo simbolični dio od svega par procenata za tzv.dobre vrste državnih pomoći, kakve su one za zapošljavanje, razvoj MSP, za istraživanje i razvoj, zaštitu životne sredine, supstituciju i podsticanje izvoza i td... Naročito, nam nije prihvatljivo da se ogromni dio dodijeljene pomoći za sve godine od kada se odobrava i prati, usmjerava u dva- tri grada i tri-četiri preduzeća, koja uzgred rečeno, ostvaruju loše poslovne rezultate. Radi se o Podgorici, Nikšiću i Cetinju, odnosno o KAP-u , Željezari i Boksitima, Obodu, Pobjedi... Teza koju smo čuli i od predstavnika Vlade i nekih članova Odbora da se moraju pomagati ova sistemski važna preduzeća zbog Podgorice i Nikšića je potvrda gore izrečene ocjene da je politika državne pomoći vrlo selektivna i usmjerena na vrlo uski krug korisnika, bez obzira što daje slabe rezultate. Postavlja se pitanje zašto se nije jednako tako vodilo računa i o interesima drugih sredina, naročito onih manje razvijenih, kojima je pomoć i bila najpotrebnija i zašto se npr. Nije dala pomoć za restruktuiranje drvoprerađivačkog kompleksa u sjevernom regionu koji takođe učestvuje značajno u izvoznim poslovima države i bitno je uticao na socijalni status tamošnjeg stanovništva. Posebno je sporno neograničeno upumpavanje zajedničkog novca u firme koje iskazuju neefikasnost i gubitke, jer se tako gubi mogućnost pomoći i nekim drugim firmama kojima je takođe potrebna bar jedna podrška ove vrste u procesu restrukturiranja. Podsjećam da Zakon i Metodologija za dodjelu državne pomoći predviđaju u pravilu samo po jednu državnu pomoć, a ne kontinuiranu. Mi mislimo da je bilo puno racionalnije da su ovako značajna sredstva uložena u novo preduzetništvo i izgradnju poslovne infrastrukture i da bi efektivnost ulaganja bila neuporedivo veća. Umjesto što se sprečava ili odlaže gubitak oko 2.000 radnih mjesta u dosadašnjim korisnicima državne pomoći moglo se otvoriti 15-20.000 novih radnih mjesta sa znatno većim fiskalnim i ukupnim efektima na ekonomiju CG. Iz Informacije se vidi da je u 2009 godini od 50,6 miliona € državne pomoći čak 71 % sredstava dodijeljeno preduzećima iz Podgorice i Nikšića a da je u 2010 godini od 71,7 miliona € taj udio čak 84% . U prošloj godini je samo 1,6 miliona državne pomoći otišlo u subjekte u 11 nerazvijenih opština na sjeveru što iznosi samo 2,2% opredijeljene pomoći. Slično je bilo svih prethodnih godina odkad ovako pratimo državnu pomoć pa se stiče utisak da Vlada malo brine o državnoj periferiji. U periodu 2007-2010 je kroz državnu pomoć utrošeno ili oprošteno oko 193 miliona € što je veliki novac i zahtijeva vođenje smislene i dogovorene dugoročne politike u njegovoj potrošnji i pitanje koordinacije je ključno jer se politika podsticaja i ravnomjernog regionalnog razvoja vodi vrlo desentralizovano. Inicijativa za doddjelu državne pomoći dolazi od korisnika-preduzeća, ministarstava i predsjednika opština, tako da pada i srazmjerni dio odgovornosti na sve njih za ispoljene slabosti u dosadašnjoj praksi. Posebno me zabrinuo podatak da bukvalno nije bilo odbijenih zahtjeva od strane subjekata iz nerazvijenih područja, što ukazuje na netransparentnost ove politike, slabu inicijativnost korisnika pomoći, ministarstava koja prave šeme pomoći i opština . Želim posebno da komentarisem i iskažem nezadovoljstvo i razočarenje što je vrlo malo sredstava opredijeljeno u regionalnu državnu pomoć, koja po definiciji treba da umanji postojeće regionalne razlike u ekonomskom i ukupnom razvoju. Da podsjetim da u 2007 godini za tu namjenu nije bilo državne pomoći, i da je najveći dio pomoći dodijeljene 2008 godine dodijeljen subjektima južno od Crkvina, da je u 2009 godini za ovu vrstu pomoći opredijeljeno simboličnih 141.000 € a u 2010 nije bilo ove vrste pomoći, jasno je da postoji ozbiljno nerazumijevanje ili ignorisanje potrebe jačanja kohezije svih segmenata crnogorskog društva i posebno crnogorske ekonomije i s tim u vezi ignorisanje potrebe da se nerazvijena područja sjevera CG i njegova privreda pripreme za tržišnu utakmicu i valorizaciju značajnih resursa. Dodjela državne pomoći je po svojoj suštini mjera ekonomske politike i to dosta efikasna, pa bi bilo očekivano da je Vlada koristi u ovom pretpristupnom periodu češće i izdašnije, kako bi u najvažnijim oblastima za razvoj otklonila probleme i pripremila privredu za oštru tržišnu konkurenciju. Mislimo da je bilo potrebe i razloga da se permanentno uvećava iznos i postotak sredstava državne pomoći za horizontalnu i naročito za regionalnu državnu pomoć, unutar ukupne državne pomoći, zbog dobrih efekata koje daju na planu razvoja i posebno zbog postojećih dramatičnih razlika u stepenu razvoja pojedinih područja koje se i dalje povećavaju (raspon u nivou razvijenosti između Budve i Plava je 18:1 ). Dakle mislimo da treba izdvajati više i dijeliti pravo, jer ovo do sada je bilo krivo. Za nas nije logično objašnjenje da je cijela država saglasno SSP svrstana u područje A unutar EU i da cijela država ima pravo na regionalnu državnu pomoć, jer takav metodološki pristup nije korišćen ni prethodne niti ranijih godina, niti je logičan s aspekta propisa u ovoj oblasti posebno s aspekta našeg unutrašnjeg prepoznavanja regiona po ekonomskim parametrima. Članice EU u fondove koji podstiču ravnomjerni regionalni razvoj ulažu oko 40% budžeta EU , stalan je rast ovih sredstava što govori samo za sebe, s uvjerenjem da je takva politika u najboljem interesu građana EU i da od nje niko ne gubi i svi dobijaju. Ostaje pitanje zašto se i u tom pogledu ne ugledamo na njih i ne pokažemo da dijelimo slična razmišljanja i iste ciljeve – ujednačavnaje uslova života i bolju unutrašnju koheziju društva i tržišta. Dakle, ne razumijemo razloge da nema odobrene regionalne pomoći zato što kao imamo neku regionalnu razvojnu politiku, imamo Strategiju i koordinaciona tijela i logično bi bilo da imamo i projekte koje treba podržati i kroz državnu pomoć i tako postići što veće efekte. Zato mi ne možemo podržati ovakvu politiku, pa ni ovaj Izvještaj, bez obzira što sam svjesan da Vi i Komisija na to nijeste uticali. Hvala, Kemal Purišić

Leave a Reply

Your email address will not be published.