Keml Purišić

Keml Purišić

Saopštiću mišljenje poslanika Bošnjačke stranke o ovom vrlo složenom I važnom prijedlogu zakona za finansijski system države. Postojeći Zakon o investicionim fondovima, u periodu njegove primjene od 2004 godine do danas, nije dao dobre rezultate u mnogim važnim aspektima I može se reći da Fondovi I Društva za upravljanje fondovima (DZU)nijesu ispunili svoju osnovnu misiju, da dakle restruktuiraju crnogorsku privredu, što su bili neki ciljevi toga zakona, mada smo od DZU fondovima čuli I to da oni I nijesu imali taj zadatak. Takvu ocjenu dijeli sve važne adrese u državi počev od Vlade, Komisije o hartijama od vrijednosti (KHV), matičnog odbora za finansije Skupštine, udruženja manjinskih akcionara… To su bili razlozi da se predloži ovaj Zakon. Mi mislimo da se s tim dosta kasni i kasnije ću i reći nekoliko razloga zbog čega. Bilo je dogovoreno da Vlada I KHV sačine analizu dosadašnjeg rada fondova I procijene efekte primjene postojećeg zakona, što bi bila korisna informaciona osnova za ovu raspavu. Šteta je što takvu analizu nijesmo dobili, ali smo dosta korisnih informacija saznali na kontrolnom saslušanju obavljenom povodom Nacrta zakona koji razmatramo. Predlog zakona, po našem mišljenju, donosi značajna poboljšanja u regulaciji ove materijeu odnosu na važeći i uređuje jedan dio važnih pitanja koja ranijim zakonom nije bio uređen. Pomenuću najprije najvažnije dobre strane Zakona. Prije svega, Zakon se usklađuje sa evropskim propisima i ključnom Direktivom 2009/65/EZ kao najrelevantnijim standardom u toj oblasti, što otvara mogućnost društvima za upravljanje inv.fondovima da posluju i u inostranstvu - tzv. Evropski pasoš, obezbjeđuje se veća konkurencija među društvima za upravljanje investicionim fondovima što je jako važno za investitore. Zakon reguliše poslovanje inostranih investicionih fondova u CG, povećavaju se ovlašćenja banke-depozitara u kontroli poslovanja investicionih fondova i rada društava za upravljanje, što dodatno štiti akcionare fonda i uvodi još niz drugih korisnih novina. Ključna novina je što Predlog zakona reguliše osnivanje i rad tzv.otvorenih investicionih fondova, kao novih institucionalnih investitora u našem finansijskom sistemu, koji posluju na principu javnog prikupljanja novčanih sredstava privrede i građana putem emitovanja investicionih jedinica. I drugo, zakon uređuje funkcionisanje tzv.zatvorenih investicionih fondova i obezbjeđuje postupak zakonite i kontrolisane transformacije ovih fondova u otvorene ili njihovo dalje funkcionisanje kao zatvorenih fondova, po novim pravilima. Ovo su ozbiljna poboljšanja i ključni razlozi što u načelu podržavamo predloženi zakon. Međutim, čini nam se da pojedina pitanja nijesu najbolje riješena, da su neka nedorečena i izražavam bojazan da neće funkcionisati na planirani način u praksi. Najprije, kao što sam ranije kazao, mislimo da donošenje ovog zakona kasni nekoliko godina, i pomenuću nekoliko razloga: • izostali su očekivani efekti u prikupljanju neophodnih novčanih sredstava i ulazak novih institucionalnih investitora u našu privredu; • nastavljen je proces „tihe egzekucije” preduzeća koja su bila u portfoliju fondova kroz ignorisanje obaveza da njima upravljaju po pravilima domaćinskog gazdovanja i kroz isisavanja likvidnog potencijala tih kolektiva, kroz visoke naknade za upravljanje; • izostala je i mogućnost da se ponovo oživi gotovo potpuno zamrla berza. Po nama, pravi trenutak za donošenje ovog zakona bio je u periodu 2008 ili eventualno 2009 godina, ne samo zbog nastupanja krize već naročito zbog uočenog treda brzog pada prometa berzi. Pomenuću nekoliko podataka koji opravdavaju ovu tezu: trgovina akcijama fondova 1997 godine iznosila oko 139 miliona i ima od tada trend velikog pada, pa je u 2008 iznosila 27 miliona, u prošloj oko 7 mil.€, a za prvih 9 mjeseci je to svega 2,5 mil.€. Takođe, pomenuo sam da su po nama, Društva za upravljanje fondovima, sa aspekta opštih društvenih interesa, potpuno podbacila. Mislimo da se oni nijesu bavili osnovnim poslom, da s pažnjom dobrog privrednika upravljaju imovinom fondova ( restuktuiraju kompanije). Pokazatelj kako su to radili je činjenica da se samo mali broj preduzeća restruktuirao i osposobio za tržišno privređivanje i na ovom ograničenom tržištu, što se može uočiti i iz ukupne tržišne vrijednosti fondova na kraju 2010 godine, koja je iznosila oko 28% od aktive-imovine fondova. Nije samo ekonomska kriza uticala na ove odnose, jer je taj odnos bio sličan i ranije, doduše nešto povoljniji nego što je sada. Mislimo da će se pojaviti jedan kritični period za sudbinu novonastalih otvorenih investicionih fondova u prve dvije godine nakon što se odobri akt traksformacije postojećeg fonda. Problem će biti kako da se obezbijedi namirivanje akcionara koji odluče da napuste fond i prodaju mu svoje investicione jedinice što je predviđeno članom 183 predloga Zakona, ako otvoreni fondovi koji nastanu transformacijom zatvorenih u otvorene ne obezbijede stalnu likvidnost iz novog priliva akcionara. Čuli smo informaciju da 10 najkrupnijih vlasnika u Fondovima, raspolažu sa akcijama vrijednim oko 64 mil. a tržišna vrijednost akcija svih fondova je na kraju 2010 iznosila samo oko 75 mil. €. Zato nijesmo sigurni da će zakon u ovom dijelu funkcionisati na željeni način i podržat ćemo neke od amandmana koji su podnijeti i koji poboljšavaju tekst zakona. Postojeći zakon nije dovoljno štitio akcionare, posebno manjinske, a njih je trenutno oko 90.000. Činjenica da je samo jedan fond samo jedne godine isplatio dividendu to potvrđuje, akcionari nijesu mogli da utiču na neefikasna DZU, ... Na konsultativnom saslušanju smo saznali važne informacije koje govore o tome da je postojeći zakon omogućavao povlašćenu poziciju Društava za upravljanje fondovima koja su u 2010 godini naplatila neopravdano visoke naknade za upravljanje od oko 7,4 miliona €, i koje su prošle godine bile više od ukupnog prometa svim akcijama iz portfelja svih fondova. Za period od 6 godina, koliko funkcionišu, ova društva su u međuvremenu naplatila oko 55 mil.€, što je veoma mnogo u odnosu na tržišnu vrijednost fondova od nekih 75,6 mil.na kraju 2010 godine. Od toga DZU su oko 5 mil. platili kao proviziju regulatoru-KHV. U prvih 9 mjeseci, promet na berzi je bio 2,54 mil.€ a DZU su naplatila 6,23 mil.€ a KHV dodatnih 0,53 mil.E, pa je jasno da su na gunbitku samo akcionari i preduzeća, od čije imovine su naplaćeni ovi novci bez obzira na nezavidnu poziciju akcija i akcionara. Karakeristična je pojava da krajem mjeseca rastu indeksi akcija na berzi svih fondova, pa tako i tržišna vrijednost imovine fondova, kao osnovica za naplatu provizije za upravljanje fondovima, što se obezbjeđivalo koordinisanim aktivnostima pojedinih brokerskih kuća na berzi. Radi se o vještačkom podizanju cijena akcije nekih preduzeća veće vrijednosti, što obezbjeđuje povećanje vrijednosti ukupne aktive fonda i tako povećavaju osnovicu za naplatu provizije i vraćanju početkom narednog mjeseca na realni nivo, nakon što se naplati taksa na višu, nerealnu osnovicu. Važeći Zakon je ostavljao mogućnost za ovakvo špekulativno ponašanje jer je naplatu provizije vezivao za vrijednost imovine na kraju mjeseca a ne za ostvareni profit. Dobro je što je zakon ograničio naknadu i troškove na max. 3,5% i što je veže za ostvarene rezultate rada DZU-prosječnu godišnju vrijednost akcija fonda. Novine koje uvodi ovaj Predlog zakona su po našem mišljenju korisne i zaslužuju našu podršku, kao i neki amandmani koji su u proceduri razmatranja a na tragu su prevazilaženja nekih od slabosti ovoga teksta koje smo pomenuli, pa najavljujem da ćemo glasati i ovaj zakon i te amandmane. Hvala.. Kemal Purišić

Leave a Reply

Your email address will not be published.