Uvažene koleginice i kolege, uvaženi ministre, uvažena pomoćnice ministra, Danas je pred nama set izmjena i dopuna zakona koji zadiru u sistem obrazovanja, jer se tiču svih nivoa obrazovanja, počev od osnovnog školskog, do gimnazija, i na kraju ćemo raspravljati i Zakon o visokom školskom obrazovanju, njega smo, do duše, odložili ali i on će biti dio ovog seta, što znaći da je ovaj korpus promjena upravo želja Ministarstva da kroz izmjene i dopune ovih zakona unaprijedi kvalitet obrazovanja u svim njegovim segmentima. Mi razumijemo  potrebu i apsolutno je podržavamo, kao što smo i ranije podržavali sva sistemska rješenja koja se tiču unapređenja i školstva na svim nivoima obrazovanja u Crnoj Gori. Međutim, takođe, i ovom prilikom postavljamo pitanje - koliko je istinski dobra zakonska regulativa koju smo usvajali još od 2001. godine,  počev od Knjige promjena na ovamo, od zvanično proklamovane reforme u obrazovanju, koliko je unaprijedila školstvo u Crnoj Gori, odnosno da li su zakonska rješenja doživjela punu implementaciju i kako su se ona odrazila na obrazovanje. Bilo bi zanimljivo pogledati zbog čega ipak naši učenici na PISA testovima zauzimaju začelje u Evropi,  zbog čega su mnoge države u regionu ispred nas. Takođe, potrebno je i sagledati, mada nije tema današnje rasprave, ali u svakom slučaju domete i efekte bolonjskih promjena, odnosno primjene Bolonjske deklaracije u visokom obrazovnom sistemu u Crnoj Gori, i uopšte, da li je kvalitet obrazovanja na višem nivou nego što je bio prije 12 godina, ili je zadržan na istom, ili možda su se čak desili i procesi nazadovanja u nekim segmentima.
Suljo Mustafić

Suljo Mustafić

Govorim kada je u pitanju zakonska regulativa, zakonska norma, tu je izražen napredak i sasvim je jasno da se desila, i da se kroz budžet, naravno u skladu sa mogućnostima naše države, a o tome smo često pričali u prošlim godinama, sredstva koja se izdvajaju nijesu ni blizu dovoljna da pokriju sve  ono što je servisiranje potreba u svim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori, a čuli smo da ih je zaista veliki broj, što zbog konfiguracije terena, što zbog velikog broja područnih odjeljenja, seoskih škola, itd. tako da su nam i školski objekti u prilično zapuštenom i lošem stanju u mnogim mjestima, pogotovu u onim manje razvijenim sredinama i pogotovu u onim pasivnim krajevima na sjeveru Crne Gore, ali ima takvih slučajeva u seoskom području i na primorju i u centralnom dijelu Crne Gore. Takođe, veoma nam je važno da se kroz sistem obrazovanja, ne samo unaprijedi kvalitet obrazovanja onih kojima je ono namijenjeno, već i da oni koji daju to obrazovanje, a to je nastavni kadar, ima odgovarajuću satisfakciju za ono što radi, a činjenica je da je materijalni položaj zaposlenih i kada su plate u pitanju i kada su drugi uslovi u kojima egzistiraju na jako lošem nivou. Naravno imamo puno razumijevanja i za budžetska ograničenja i za sve, što nas prati, naročito od 2009. godine, na ovamo, u ovim kriznim godinama. Dakle, to su vrlo važna pitanja na koja bi htjeli čuti odgovor, ali isto tako veoma nam je bitno, kao predstavnicima manjinskih partija u ovom parlamentu, da  vidimo i koliko je učešće manjinskih sadržaja, odnosno sadržaja koji tretiraju, koji se bave kulturom, istorijom, jezikom manjinskih naroda u Crnoj Gori, kolika je zastupljenost u nastavnim sadržajima, i da li su još uvijek u nastavnim sadržajima prisutni oni segmenti i oni sadržaji koji na podrugljiv način govore o pripadnicima manjinskih naroda, manjinskih vjera, koji kroz te nastavne programe možda šalju neke, još uvijek, opasne i prijeteće poruke kroz nekontekstualizaciju određenih pisaca prema pripadnicima manjinskih naroda, kako u osnovnoj školi, tako i u srednjim školama. Naravno, veoma nam je važno da se poboljšaju sadržaji i broj sadržaja koji je namijenjen  i obrađuje kulturu, prošlost, jezik i istoriju manjinskih naroda i sredina u kojima oni žive. Naravno, poštujući vrijeme osvrnuću se na još jedno, za nas, jako bitno pitanje, a to je ministre pitanje licenciranja vaspitno - obrazovne ustanove koja se zove Medresa u Podgorici. Dakle, potpisivanjem ugovora prošle godine između države i islamske zajednice, država se obavezala, a prisustvo visokih zvaničnika na svim većim skupovima koji su organizovani u Medresi od samog otvaranja na ovamo, takođe je bilo u tom pravcu, da se Medresa  uvede u vaspitno obrazovni sistem države Crne Gore. Nastavni kadar, rukovodstvo Medrese, islamska zajednica su uradili sve što je neophodno u tom pravcu. Sve svoje programe i sadržaje prilagodili su apsolutno sadržajima ostalih srednjih škola u Crnoj Gori u onom dijelu koji se tiče svjetovnih, odnosno sekularnih predmeta. Naravno, očekujući i isčekujući licencu od strane države. Upravo u tom pravcu mi smo i kroz Predlog izmjene i dopune opšteg Zakona o obrazovanju amandmanski djelovali na te izmjene i dopune kroz nekoliko amandmana gdje smo nas trojica, poslanici Bošnjačke stranke i kolega Genci Nimanbegu, zajedno potpisali amandmane koji se upravo tiču otvaranja mogućnosti za licenciranje ove srednje vjerske škole  i naravno drugih srednjih vjerskih škola u koliko se za to ukaže potreba i želja od strane tih škola u Crnoj Gori. Mislimo da je to za nas veoma važno pitanje, jer nikome nije stalo, bar ne ljudima koji su u Islamskoj zajednici da njihova srednja vjerska škola, koja postoji već pet godina, radi mimo programa, odnosno mimo licence nadležne institucije. Očekujemo od vas razumijevanje i za ove amandmane, očekujemo razumijevanje i kolega poslanika naravno, u koliko bude došlo do glasanja u plenumu, ali prvenstveno očekujem od vas da oni postanu sastavni dio predloga ovog zakona. Isto tako očekujemo razumijevanje  za jedan amandman koji se odnosi na ishranu, odnosno na poštovanje specifičnosti ishrane, vjerske specifičnosti pripadnika islamske vjeroispovijesti kada je u pitanju ishrana u domovima učenika tamo gdje oni postoje kao kolektivni sistem ishrane. Vjerujemo da je ipak Crna Gora prevazišla neko vrijeme gdje se na religiju gledalo kao na sistem vrijednosti koji će nestati vremenom, izumrijeti i tako dalje, kako je to Marks govorio, to se na sreću nije desilo. Desilo se obrnuto, religija je nadživjela i prošla sva  moguća iskušenja tih sistema, ona je ostala dio društvene svijesti i vrlo važan, čini mi se dominantan kod pripadnika određenih nacionalnih i vjerskih skupina u Crnoj Gori, i upravo nas zbog toga čudi da ste zadržali član koji govori da je zabranjeno religijsko djelovanje u školama. Dakle, ne vidim razloga da se istorija religije ne izučava u školama, kao što se izučava svuda u okruženju, ne vidim razloga da se ne licenciraju sve srednje vjerske škole i da one ne budu dio obrazovnog sistema u Crnoj Gori. To je za nas, barem za nas pripadnike islamske vjeroispovijesti, krucijalno pitanje i očekujem vjerovatno da će se i ostale kolege po ovom pitanju izjasniti kroz svoje diskusije. Zahvaljujem.