Hvala potpredsjedniče Mustafiću, koleginice i kolege, poštovani Zaštitniče ljudskih prava i sloboda Bakoviću, g-đo Stanković, poštovani građani, Što se tiče Izvještaja o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za 2013. godinu, moram istaći da je i ovog puta Izvještaj sadržajno kvalitetno urađen, pregledan i sveobuhvatan, što samo govori o stepenu ozbiljnosti rada institucije Zaštitnika. kemal-zoronjic Analizom statističkih podataka koji su dati u Izvještaju, uočava se da je u 2013. godini,  Zaštitnik  primio 611 pritužbi, dok su iz 2012. godine prenešene 94, što je približno isti broj pritužbi kao i 2012. godine. U ovom Izvještaju je, po prvi put, dat prikaz pritužbi i po polnoj strukturi podnosilaca pritužbi, tako da je Zaštitnik, institucija koja je ispoštovala normu Zakona o rodnoj ravnopravnosti. Na osnovu postupanja po pritužbama može se zaključiti da je u 2013. godini u oblasti ljudskih prava ostvaren određeni napredak, što su konstatovale i međunarodne organizacije, ali ne u mjeri potrebnoj da bi se stanje moglo ocijeniti kao zadovoljavajuće. Na rad javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja u 2013. godini podnijete su 93 pritužbe, a građani, kao i u 2012. godini, uglavnom su se žalili na dugo trajanje upravnih postupaka, odnosno na kršenje zakonom utvrđenih rokova. Nastavlja se i u 2013. godini tzv. “ćutanje administracije”, kao posebnog vida nezakonitog rada javne uprave. Zatoje neophodno nastaviti dalje reformejavneupravenanjenojboljojorganizaciji, kakobiseobezbijedilodagrađanisvojapravamoguostvaritiizaštititibrzoiefikasno. Takođe jepotrebno uspostaviti i sistem odgovornosti za eventualno nepoštovanje zakona i rokova od strane službenika javne uprave. Broj pritužbi na rad sudova, u odnosu na prethodnu godinu, značajno je smanjen i to za 27,5 %, što je posledica ažurnosti sudova. Međutim, u radu sudova još uvijek ima predmeta u kojima postupci traju više godina, što nije u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava. Zato je potrebno da se tim predmetima posveti dodatna pažnja, kako bi se postupci u što kraćem roku pravosnažno okončali. U Izvještaju je navedeno da su stvorene normativne i institucionalne pretpostavke za zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Međutim, i pored ostvarenog napretka, manjinski narodi se i dalje suočavaju sa problemima koji se odnose na nedovoljnu zastupljenost u organima državne uprave i javnim službama. Ovog puta želim posebno istaći slabu zastupljenost manjinskih naroda u sektoru bezbijednosti i javnog informisanja, posebno na mjestima odlučivanja. Na ovom polju zaštite manjinskih prava značajnu pomoć državnim organima trebali su dati i Nacionalni savjeti. Međutim, moram istaći da su sredstva koja se opredjeljuju za rad nacionalnih savjeta zaista minimalna, te da savjeti, kao krovne institucije majinskih naroda u CG, ne mogu ni približno odgovoriti svom zadatku. Takvo jedno stanje je neodrživo i siguran sam da će se brzo mijenjati njihov trenutni položaj, možda već kroz nove izmjene i dopuna Zakona o manjinskim pravima i slobodama koje su u proceduri. Poštovani Zaštitniče, vjerovao sam i da smo kroz izgradnju multietničkog i multikonfesionalnog društva ostavili iza sebe vjersku ili nacionalnu netrpeljivost. Međutim, svjedoci smo da i dalje imamo recizive prošlosti kod pojedinaca koji još ne mogu da se pomire sa činjenicom da žive sa nekim ko je drugačiji. Prema tome moramo zajedno nastaviti aktivnosti na jačanju međusobnog povjerenja ali i nastaviti jačanje institucijalne zaštite koje se odnose na poštovanje ljudskih i manjinskih prava i sloboda. Iz dostavljenih pritužbi i opštih pokazatelja o situaciji u društvu proizilazi da je stanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u Crnoj Gori, kao i mjere koje se preduzimaju od strane nadležnih organa u cilju njihovog obezbjeđivanja još uvijek ispod standarda koje propisuju međunarodni dokumenti. Veliki broj građana i dalje živi na granici siromaštva i u stanju je stalne socijalne potrebe. Posebno ovakvo stanje  je karakteristično za opštine na sjeveru, kod kojih je svakog dana sve veći broj siromašnih i sve veći broj onih koji se odlučuju na odlazak. Imamo region sa najvećim resursima, ali područije gdje nema značajnijih ulaganja koje bi obezbjeđivalo nova radna mjesta. Najugroženija je populacija mladih koja je uglavnom nezaposlena, ali i zaposleni kojima se neredovno isplaćuju zarade, kao i oni koji rade kod privatnih poslodavaca koji krše propise i uskraćuju prava radnicima. I danas imamo primjere da pojedini radnici, posebno oni iz sektora trgovine, nemaju niti jedan slobodan dan u nedelji, za godišnji odmor obično dobiju jednu sedmicu, i to se sve odvija pred očima državnih organa koje ne preduzimaju ili pak rijetko preduzimaju zakonske mjere da se ovako nešto spriječi. Na kraju, moram priznati da je malo vremena predviđeno da se razgovara o ovom veoma važnom  Izvještaju, u kojem je obuhvaćeno više tema iz djelokruga vašeg rada, a koji su jako važni za sve građane u CG. Međutim,  želio bih još jednom da pohvalim Vaš rad, te objektivnost koju ste dali u ovom Izvještaju. Jasno ste istakli da poštovanje ljudskih prava od strane organa javne uprave i njen odnos prema građanima još nije na zadovoljavajućem nivou, a što i nije karakteristično samo za 2013. godinu. Hvala, Kemal Zoronjić.

Leave a Reply

Your email address will not be published.