Poštovani ministre, postovane koleginice i kolege, uvaženi gradjani, Raspravljamo o novom predlogu  Zakona o maslinarstvu kojim se, prema zamisli zakonodavaca, pokušava unaprijediti  stanje u ovoj oblasti, prvenstveno u proizvodnji i stavljanju u promet maslinovog ulja. Razumijemo namjere ministarstva, potpuno opravdane, da se unaprijede neka rješenja i uvede više  reda u ovu oblast, kao uostalom i u cjelokupnoj poljoprivredi. Razumijemo, svakako i potrebu uskladjivanja sa veoma visokim standardima Evropske unije u oblasti poljoprivrede, jer je to jedna od važnijih segmenata pregovaračkog procesa. suljo-mustafic U svemu ovome veoma je važno uspostaviti dobre odnose nadležnih institucija sa proizvodjačima, sa samim poljoprivrednicima i, naravno, uzeti u obzir njihova vidjenja i stavove, jer će se ti standardi i njihova primjena upravo odraziti na njih i njihovu proizvodnju. Mislimo da je  veoma važno približiti našem poljoprivredniku, šta se od njega očekuje i koje su njegove obaveze ukoliko želi unaprijediti proizvodnju i sa svojim viškovima biti na tržištu. Imamo li mi uslova, u današnjoj proizvodnji u maslinarstvu za primjenu ovako striktnih zakonskih rješenja, prepisanih iz zakonodavstva država koje su daleko ispred Crne Gore i , po obimu proizvodnje, i po kvalitetu, kada je maslinovo ulje u pitanju ? Koliko je država do sada pomogla maslinarima, recimo u odnosu na susjednu Hrvatsku, koja je nekako naš uzor u ovoj oblasti, jer smo na istoj jadranskoj obali gdje se uzgaja maslina? Naši maslinovi zasadi, prema nekim približnim  podacima broje oko 400 hiljada stabala ili korijena kako se to kaže na primorju.Od toga nekih 350 hiljada starih , sačuvanih i oko 50 hiljada novih maslinovih zasada. Da ne govorimo o tome koliko je starih impresivnih, prekrasnih , hiljadugodišnjjh zasada uništeno, devastirano i nestalo, prvenstveno divljom gradnjom, gdje je država ostala nijema da ih zaštiti, ili makar učini primjerenim tu gradnju ambijentu maslinjaka. No, o tome ćemo nekom drugom prilkom. Godišnja proizvodnja, kada su rodne godine, a dvije uzastopne sada nijesu, iznosi nekih -600 tona ulja u Crnoj Gori. Godišnja potrpošnja u našoj državi je nekih 1100 tona. Znači oko polovine maslinovog ulja je iz uvoza. Koliko je taj uvoz kontrolisan, takodje, posebna je tema. Način proizvodnje maslina je uglavnom ekstenzivan, Samo pola maslinjaka je revitalizovano, obnovljeno, malo je pristupnih puteva, nema povoljnih uslova za kupovinu mašina za branje, većina maslina se i dalje kupi sa zemlje.  Agrobudžet za maslinarstvo za ovu godinu 100 hiljada eura za čitavo maslinarstvo- Bar, Ulcinj, Budvu, i čitavu Boku. U susjednoj Hrvatskoj , poredjenja radi, agrobudžet je 30 puta, po stablu, veći nego u Crnoj Gori. Tamo se maslinari  pomažu subvencijama  po tri osnova- po posadjenom stablu, ubranom plodu i proizvedenom ulju. Tu su još i povoljni krediti, zatim ustupanje državnog zemljišta na koncesiju itd. I to nije od juče, od ulaska Hrvatske u EU, to je od 1991. godine, od osamostaljenja te države. Napori Društava maslinara u našim opštinama, da obnove i revitalizuju maslinjake, još uvijek se zasnivaju na entuzijazmu pojedinaca. Uglavnom su više uložili nego što su dobili, to će vam reći svi koji se bave ovom proizvodnjom. Ministarstvo poljoprivrede i opštine su pomagali, ali je to bilo, ipak nedovoljno, ako se uzmu problemi koji su prisutni i u odnosu na neke druge poljoprivredne grane gdje se mnogo više ulagalo.  Medjutim,  ipak stvari su donekle pomjerene. Za nekih desetak godina, uspjelo se da četvrtina proizvedenog ulja u Baru i Ulcinju, zadovoljava standard manje od 2% slobodnih masnih kilselina. Medjutim , tri četvrtine ulja je još uvijek ne zadovljava te standarde, a ako bi usvojili ovaj prijedlog zakona , kakav je dat u ovoj verziji,  ta proizvodnja  ne bi mogla izaći na tržište. Prosto, stotine porodica koje, uglavnom žive od ovih prihoda, ne bi mogli prodati svoe , jer ne zadovoljava standard od 2%, a nijesu im obezbijedjeni uslovi da proizvode ulje kako od njh traže predloženi  standardi i kriterijumi. Dakle, razumijemo potrebu prilagodjavanja evropskim standardima, ali  rješenja koja donosimo moraju imati svoju izvodljivost, održivost i primjenjivost u sadašnjim uslovima. Mislim da je interes maslinara- ljudi koji žive ili uglavnom žive od ovoga posla, važniji od trenutnih štrikova u analitičkim izvještajima.  Stvarajmo uslove za proizvodnju po evropskim mjerilima, pa ćemo on da primjeniivati te standarde. Zbog toga smo moje kolege i ja, podnijeli amandmane o kojima ćemo više govoriti na odborima i u proceduri ,a sada ukratko o bitnim mjerama koje predlažu ti amandmani. Prvo. Obavezno donošenje strategije razvoja maslinarstva u kojoj će se definisati zaštita maslina, i onih srećom još očuvanih zona, zatim podsticaji države prema proizvodjačima , odnosno udruženjima,  izgradnja infrastrukture, puteva itd. Drugo. Tražimo primjenu standarda „Medjunarodnog odbora za masline.- „International Olive council“ iz Madrida, u kojima je  zadržan standard do 3,3% kiselosti, za stavljanje u promet u državama koje to regulišu svojoom legislativom.. Treće. Tražimo kontrolu, a ne zabranu uvoza i prodaje, odnosno da ne dolazi do miješanja kojekakvih uvezenih i nekvalitetnh ulja sa domaćim uljem, kao i šverca koji je bio intezivan, pogotovo sa susjednom Albanijom. Četvrto i po nama možda i najvažnije, tražimo odloženu primjenu ovog zakona, na minimalni rok od četiri godine, s obzirom na svu njegovu zahtjevnost o kojoj sam govorio. I, na kraju, nije riječ ni o kakvom politikanstvu, ovo su uglavnom amandmani koje je kreiralo Društvo maslinara iz Bara i Ulcinja, koje je konačno započelo proces stvaranja Nacionalnog udruženja sa kolegama iz Budve i Boke. Dužan sam kako jedan od utemljivača, barskog udruženja i Maslinijade, kao čovjek koji ima odredjena iskustva, jer sam iz porodice koje se , u nevelikoj proizvodnji, bavim ovim poslom stotinama godina, predočiti ove stavove. Barsko Udruženje je okupilo više od 700 porodica koje se bave ovim poslom, kao jedinim ili dopunskim zanimanjem. Vjerovatno ih ima još najmanje toliko u Ulcinju, Budvi i Boki. Mislim da je važno, kao što ste podržavali dosadašnje aktivnosti, kao  i manifestaciju Maslinijada, koju primpremamo i ove godine, da i ovdje usaglasimo ova zakonska rješenja , kako bi zadovoljili i ono što su zahtjevni evropski standardi, ali i svorili uslove da održimo i unaprijedimo postojeću proizvodnju, u ovoj nekada prestižnoj poljoprivrednoj grani, koja je posebno u Baru jedan od obilježja tradicije i brendova  našeg grada.