Kada je u pitanju poljoprivreda i ruralni razvoj u Crnoj Gori, analiza stanja je pokazala da postoji potreba za dodatnom podrškom za jačanje administrativnih kapaciteta, koordinaciju i saradnju između relevantnih institucija. Evidentno je da je određeni vid pomoći i do sada postojao. Nepostojanje efikasne administracije i efektivnih kreditnih linija za ruralni razvoj ugrožava konkurentnost poljoprivrednih proizvođača. Određene kreditne linije postoje, ali, očigledno su loši krediti, odnosno procjene banaka u prethodnom periodu i njihovo korišćenje mimo namjene doprinijeli da sada budu otežani i uslovi za dobijanje kredita za poljoprivrednu. O poljoprivredno-prerađivačkoj industriji za sad ne možemo govoriti.
Almer Kalač

Almer Kalač

Do sada je ovim dijelom upravljala Agencija. Sada je to nadležnost Ministarstva. Potrebno je unaprijediti statistiku u oblasti poljoprivrede i poljoprivredni informacioni sistem. Sistemi za registraciju zemlje nijesu usklađeni. Nepostojanje pouzdanih statističkih podataka ugrožava razvoj poljoprivredne politike. Činjenica je da su poljoprivreda i ruralni razvoj među najizazovnijim u procesu evropskih integracija za svaku zemlju koja pristupa EU. S obzirom da je zajednička poljoprivredna politika EU reformisana, glavni cilj je da obezbijede stabilno snadbijevanje poljoprivrednih proizvoda na evropskom tržištu po pristupačnim cijenama, što takođe podrazumijeva zagarantovane adekvatne prihode za poljoprivrednike, i konačnim ishodom da ova oblast postane efikasnija. Poglavlje poljoprivredne politike EU podijeljeno je na dva dijela. Prvi segment se sastoji od direktnih plaćanja i intervencije na tržištu, a drugi se odnosi na politiku ruralnog razvoja. Direktna plaćanja čine najveći dio budžeta, s tim što su ograničena određenim uslovima poput: zaštite životne sredine i ljudskog zdravlja, bezbijednosti hrane, dobrobiti životinja, održavanja zemljišta u dobrom stanju. Kada je reč o direktnim plaćanjima, ona se vrše u vidu subvencija poljoprivrednicima, bez obzira na vrstu proizvoda. Subvencije se finansiraju iz Evropskog poljoprivrednog garancijskog fonda. Ovakvi podsticaji obezbeđuju stabilan prihod za poljoprivrednike i na taj način ih štite od potencijalne tržišne nestabilnosti. Možda bi ovom prilikom bilo potrebno dodatno pojasniti, članom 5 ovog predloga zakona vrši se intervencija na član 32 postojećeg zakona a odnosi se na brisanje stavova 4 i 5. Radi javnosti, pročitaću te stavove a odnosi se na podsticaj: 4) Na rješenje iz stava 3 ovog člana može se izjaviti žalba ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja 5) žalba ne odlaže izvršenje Ukoliko se brišu ovi stavovi, naročito stav 4, kome se može izjaviti žalba? Ovo naglašavam jer se upravo odnosi na postupak za ostvarivanje prava na podsticaj. Intervencija EU na poljoprivrednom tržištu podrazumijeva: otkup proizvoda, povlačenje sa tržišta, podršku za proizvodnju određenih proizvoda, sistem kvota i podršku poljoprivrednim organizacijama. Drugi segment, "ruralni razvoj" obuhvata mjere neophodne za razvoj aktivnosti u ruralnim područjima. Ovakva vrsta aktivnosti doprinosi jačanju konkurentnosti u poljoprivredi i šumarstvu. Takođe, ove politike imaju za cilj unapređenje biodiverziteta u ruralnim sredinama, kvaliteta života u ovim oblastima, kao i mjere za podsticanje diversifikacije ruralne ekonomije. Sredstva neophodna za realizaciju ovih ciljeva su obezbeđena od strane Evropskog fonda za ruralni razvoj. Podsećamo da je poljoprivreda, uz transport, jedino područje koje je regulisano uvođenjem zajedničkih politika u Rimskom sporazumu (1957. godine). Ciljevi poljoprivredne politike predviđeni tim Sporazumom su višestruki, a najvažniji je smanjenje uvoza i zadovoljavanje potreba domaćeg stanovništva. Principi Zajedničke agrarne politike definisani su na konferenciji održanoj u Štresi (Italija) u julu 1958. godine radi postizanja ciljeva zacrtanih u Rimskom sporazumu. Predloženim izmjenama i dopunama Zakona određene su i sankcije za nepostupanje u skladu sa zakonom, odnosno visine kazne koje više nijesu minimalne cijene zarade, već se one kreću od 500 do 5.500 eura za pravna lica, odnosno 50 do 1.000 eura za fizička lica, dok novčana kazna za kršenje ovog Zakona preduzetnicima iznosi od 300 do 5.000 eura. Da li su ovolike novčane kazne primjerene? Tražim još jedno dodatno pojašnjenje: u članu 8 ovog Predloga stoji izmjena: „Poglavlje „XIII. Savjet za poljoprivredu i ruralni razvoj“ i čl.69,70 i 71 brišu se“, dok u poglavlju XIII. Savjet za poljoprivredu i ruralni razvoj u članu 69 stoji da se osniva Savjet za poljoprivredu i ruralni razvoj.

Leave a Reply

Your email address will not be published.