Poštovani potpredsjedniče Skupštine, potpredsjedniče Vlade, dame i gospodo, koleginice i kolege, uvaženi gradjani!
Suljo Mustafić

Suljo Mustafić

Ova skupština je, prije nepunih dva mjeseca, uz visok stepen političke saglasnosti, kroz izmjene Ustava, stvorila neophodne pretpostavke za osnaživanje našeg pravosudnog sistema u svim njegovim oblastima- sudstvu, ustavnom pravosudju i tužilaštvu. Time smo pokazali svoje demokratsko sazrijevanje, kroz odlučnost da snažno nastavimo sa aktivnostima na planu pridruživanja EU i što je važnije  sa reformama na planu vladavine prava. Više puta je naglašeno da su ustavne promjene ključne za uspostavljanje nezavisnog, profesionalnog i odgovornog sudstva i tužilaštva bez  kojeg  nema vladavine prava i  smanjenja  političkog uticaja na pravosuđe u cjelini. Nakon usvojenih amandmana na Ustav, bilo je neophodno, u propisanom roku, uskladiti zakone iz oblasti sudstva, ustavnog suda i tužilaštva sa najvišim pravnim aktom. Danas, su pred nama izmjene i dopune tih zakona, koje svojim sadržajem, donose neophodni obim  izmjena zakonodavstva u cilju njegovog uskladjivanja sa potrebama postizanja djelotovornijeg, odgovornijeg i profesionalnijeg pravnog poretka. Pošto je riječ o objedinjenoj i ograničenoj  raspravi, ukratko ću se osvrnuti na prijedloge Izmjena i dopuna zakona o sudovima i Izmjena i dopuna zakona o Sudskom savjetu. Najprije treba naglasiti da se , nijednom od ovih izmjena,  ne mijenja osnovni koncept ova dva zakona, već se, kroz nova rješenja oni upodobljavaju sa ustavnim amandmanima. Tako se, u Zakonu o sudovima, proširuje nadležnost Opšte sjednice Vrhovnog suda.  Ona sada predlaže kandidata za predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore i upućuje prijedlog za utvrdjivanje prestanka funkcije, displinsku odgovornost i razrješenje predsjednika Vrhovnog suda i daje mišljenje o kandidatima za sudije Vrhovnog suda. Tu opštu sjednicu saziva i njome rukovodi sudija  koji ima najviše radnog iskustva u Vrhovnom sudu. Predvidjeno je i da se odluke Opšte sjednice donose većinom glasova ukupnog broja sudija Vrhovnog suda. Kroz neophodne izmjene Zakona o Sudskom savjetu, i njegovom uskladjivanju sa ustavnim amandmanom VII,  precizira se način izbora predsjednika Vrhovnog suda. Sudski savjet javno oglašava slobodno mjesto za predsjednika Vrhovnog suda i listu prijavljenih kandidata, koji ispunjavaju zakonom propisane uslove, dostavlja Opštoj sjednici Vrhovnog suda. U roku od osam dana, Opšta sjednica Vrhovnog suda, podnosi Sudskom savjetu, obrazloženi prijedlog kandidata. Kada je riječ o sastavu  samog Sudskog savjeta, njegova struktura i način izbora uskladjuje se sa amandmanom VIII Ustava I, u tom smislu,  su i predložena zakonska rješenja. Naime, za člana Sudskog savjeta iz redova sudija , predloženo je da mora imati najmanje pet godina sudijskog iskustva, dok je za člana koji se bira iz reda uglednih pravnika, precizirano da mora biti diplomirani pravnik sa najmanje deset godina radnog iskustva , uz lični i profesionalni ugled. Naravno, kao i u svemu drugom, čuli smo da se i ovdje postavlja pitanje – ko i na koji način određuje koje su to reference i kvaliteti  da bi neko nosio epitet  “ugledni” pravnik. Koja je to mjera  i kakva je to skala manjeg ili većeg društvenog ugleda i profesionalizma?  Medjutim, ako imamo u vidu da je Crna Gora malo društvo, da se i u laičkoj javnosti, a posebno u stručnim krugovima, medju ljudima od esnafa, a pravosudje to jeste, veoma lako i brzo, uoče  oni koji svoj posao rade profesionalno, stručno, odgovorno i što je važno- moralno. Mislim da je, upravo, taj sud kolega, kao iskaz stručne javnosti, ali i društvena prepoznatljivost utemeljnosti u profesiji i etici, najbolji pokazatelj nečijeg mjesta na ljestvici profesionalizma i njegova mjera ličnog ugleda. Siguran sam da će to biti i opredjeljuće za širok krug podrške koji u ovom domu , najprije na nadležnom random tijelu, a onda i u plenumu, trebaju dobiti budući članovi Sudskog savjeta. U članu 35a, gdje se govori o načinu donošenja odluka Sudskog savjeta precizirano je da “prilikom donošenja odluka o izboru sudija i predsjednika sudova, Sudski savjet vodi računa o srazmjernoj zastupljenosti maninskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica i o rodnoj izbalansiranosti” Mislimo da je ova odredba jako značajna. Ona je sadržana i u izmjenama i dopunama zakona o Ustavnom sudu i Državnom tužilaštvu  o kojima će se ,takodje, danas raspravljati.  Mislimo da je bilo mjesta za ovu odredbu i kada je riječ o strukturi samog Sudskog savjeta. Pošto nije navedena vjerujemo da se podrazmujeva, jer je ova norma jasno naglašena u članu 8. Ustavnog zakona kojeg smo usvojili zajedno sa ustavnim amadmanima. Podsjećam da je ona unešena na prijedlog manjinskih partija –Bošnjaka, Hrvata i Albanaca, naravno uz podršku i drugih političkih subjekata. Vjerujem, ovim se otvara put da se, uz poštovanje referenci i stručnosti, srazmjerno zastupe, pod jednakim uslovima i  kadrovi iz redova maniinskih naroda za nosioce ovih važnih pravosudnih funkcija.  Mislimo da je to jako važno,  zbog vidljivog odsustva Bošnjaka, Albanaca, Hrvata iz ovih institucija, kao i zbog povratka povjerenja u ove grane vlasti, posebno kada je u pitanju neefikasnost pravosudja i tužilaštva, gdje nemamo pravosnažnih presuda, u slučajevima ratnih zločina i zločin protiv čovječnosti a tiču se nedavne prošlosti i manjjnskih naroda.   Takodje,povjerenje u pravosudne institucije ne mogu imati manjinski narodi, ako u njima  nijesu zastupljeni njihovi stručni i kompetentni nosioci pravosudnih funkcija ili ako služe samo kao dekor, u  simboličnom broju. Takodje, da relakisiramo javnost i dušebrižnike, mi iz Bošnjačke stranke, ovdje niti projektujemo naše partijske kadrove, niti govorimo o njima. Riječ je o iskrenom zalaganjju za  sve one koji pripadaju manjinskim narodima-Bošnjacima, Albancima, Hrvatima, a  stručno, odgovorno i profesionalno rade svoj posao, da pod jednakim uslovima, a poštujući princip srazmjerne zastupljensoti dobiju priliku da  vrše visoke funkcije u pravosudju.   Taj povratak povjerenja u  pravosudne institucije, čini nam se,  jednako je važan, kao i ostali preduslovi, za njiohovo osnaživanje. Bez moći pravosudja, da se suočvaju sa krimnalom , korupcijom , i nasljedjem ratne prošlosti, nema daljeg puta ka Evropi, ali što je važnije, nema ni  povjerenja gradjana u samu državu i njene institucije. Zakoni o kojima odlučujemo, uz moguće amandmanske intervencije, još jedan su korak u pozitivnom smjeru promjena koje tek trebaju zaživjeti u praksi.