Poštovani kolege,
Kemal Purišić

Kemal Purišić

Reći ću najprije da je Izvještaj u tehničkom i sadržajnom smislu značajno unaprijeđen u odnosu na prethodne, posebno time što sadrži neke informacije o efektivnosti dodijeljene državne pomoći. Kada se sagleda iznos i namjena dodijeljene pomoći uočava se da je ona i dalje dosta velika – iznosila je 66,4 mil.€. u prošloj godini, da su nastavljeni  loši trendovi i dodatno pogoršanje strukture, jer se drastično povećalo učešće sektorske pomoći na račun horizontalne, što značajno više remeti konkurenciju na tržištu. Važno je reći i da se iz Izvještaja uočava i napor davalaca državne pomoći da poprave strukturu pomoći, tako što se nešto više pomoći  dodijelilo za tzv.korisne državne pomoći, doduše to je još uvijek skromni pomak. Generalno, poslanici Bošnjačke stranke misle da država nije imala jasnu strategiju kada je politika dodjele državne pomoći u pitanju. Kao državna pomoć se najčešće i   naknadno proglašavao budžetski rashod ili nenaplativi prihod a u mnogo manjem broju slučajeva i obimu sredstava je to bila ranije planirana aktivnost.  To potvrđuje i ovaj Izvještaj iz kojeg se vidi da je samo na ime isplaćene aktivirane garancije za Željezaru Nikšić država platila 32,9 miliona €., što je oko 50 % ukupno dodijeljene državne pomoći u prošloj godini i što svakako nije bilo ni planirano a ni dobrodošlo. Takođe, mislimo i da politika državne pomoći nije bila dostupna svim potencijalnim korisnicima, takođe nije bila efektivna kako je planirano i naročito nije bila pravedna sa regionalnog aspekta. Horizontalna pomoć koja je namijenjena većem broju korisnika i najmanje narušava konkurenciju čini ispod 1/3 (31,52 %) dodijeljene pomoći u prošloj godini i drastično je smaneno njeno učešće u odnosu na prethodne dvije godine kada je iznosila preko 2/3 ukupno dodijeljene pomoći. Sem toga, u njenoj strukturi vrlo male su pomoći za tzv.dobre vrste državne pomoći za zapošljavanje, za sektor MSP, za istraživanje i razvoj... koje bi mogle da daju pozitivne efekte. U ovoj kategoriji pomoći jedino je pozitivno to što je u približno istom procentu smanjena pomoć data za sanaciju i restrukturiranje kompanija. U Izvještaju su dati i podaci o efektivnosti uloženih sredstava iz kojih smo saznali da pomoć nije dala očekivane rezultate, posebno u slučajevima kod kojih je angažovan veliki novac kakvi su KAP, Bega pres, FEP, Javorak, Željezara, Montenegroerlajnz... Za razliku od horizontalne, sektorska pomoć je u prošloj godini porasla s 1/3 na oko 2/3 ukupne pomoći u prošloj godini, što je najviše uslovljeno dodjelom pomoći u saobraćaju date u iznosu od 3,5 mil €.i aktiviranje državne garancije za Željezaru Nikšić u iznosu od oko 33 mil €. U prošloj godini, za razliku od prethodne kada nije uopšte bilo regionalne državne pomoći i za razliku od 2009 godine kada je iznosila svega 0,141 mil €. Dodijeljena je pomoć u iznosu od 2,935 mil €. Ili oko 4,42% ukupno odobrenih sredstava. To je jako malo obzirom na velike potrebe i dodatno potvrđuje tezu da se dodjela pomoći ne planira valjano. Regionalna pomoć ustvari nije ni stigla do najprečih korisnika već je na osnovu Programa Ministarstva kulture odobrena elektronskim medijima u iznosu od 2,148 mil € i AD Kontejnerski terminal Bar u iznosu od 0,787 mil €. Kada se sagleda raspored sredstava pomoći po regionima i opštinama uočava se dosljednost u neprihvatljivom načinu rada koji poprima karakteristike drastične diskriminacije u raspodjeli na štetu južnog i sjevernog regiona i u korist središnjeg koji je dobio čitavih 84% sredstava. Južni region je dobio svega 3% sredstva ali je najrazvijeniji i može se negdje i tolerisati ali je apsolutno nedopustivo da se u sjeverni region uputi samo 4,5 % ukupne pomoći. Dakle, sjever je ostavljen sebi, svome siromaštvu i neaktiviranim resursima kojih ima dosta ali se ne valorizuju. Poređenja radi, članice EU u fondove koji podstiču ravnomjerni regionalni razvoj ulažu oko 40% budžeta EU  i trend je da ova sredstva stalno rastu. Državna pomoć se i dalje koncentriše na centralni region  i opštine Podgoricu i Nikšić koje su dobile oko 83 % ukupne pomoći, odnosno KAP i Željezaru. Tako se opet potvrdila izrečena ocjena da je politika državne pomoći vrlo selektivna i usmjerena na vrlo uski krug korisnika, bez obzira što daje slabe rezultate. Postavlja se pitanje zašto se nije jednako tako vodilo računa i o interesima drugih sredina, naročito onih manje razvijenih, kojima je pomoć i bila najpotrebnija i zašto se npr. nije dala pomoć za restruktuiranje drvoprerađivačkog kompleksa u sjevernom regionu koji takođe učestvuje značajno u izvoznim poslovima države i bitno je uticao na socijalni status tamošnjeg stanovništva. Posebno je sporno neograničeno upumpavanje zajedničkog novca u firme koje iskazuju neefikasnost i gubitke, jer se tako gubi mogućnost pomoći i nekim drugim firmama kojima je takođe potrebna bar jedna podrška ove vrste u procesu restrukturiranja. Podsjećam da Zakon i Metodologija za dodjelu državne pomoći predviđaju u pravilu samo po jednu državnu pomoć, a ne kontinuiranu. Mi mislimo da je bilo puno racionalnije da su ovako značajna sredstva uložena u novo preduzetništvo i izgradnju poslovne infrastrukture i da bi efektivnost ulaganja bila neuporedivo veća. U prošloj godini je od 66 miliona samo oko 3 miliona uloženo u subjekte u 11 nerazvijenih opština u sjevernom regionu države.

U periodu 2007-2010 je kroz državnu pomoć utrošeno ili oprošteno oko 259 miliona € što je veliki novac i zahtijeva vođenje smislene i dogovorene dugoročne politike u njegovoj potrošnji i pitanje koordinacije je ključno jer se politika podsticaja i ravnomjernog regionalnog razvoja vodi vrlo desentralizovano. Posebno zabrinjava podatak da je vrlo slabo interesovanje i malo šema pomoći od strane ministarstava i opština kao inicijatora i davaoca pomoći, što opet potvrđuje početnu tezu da ne postoji vizija kako da se ovim sredstvima naprave najpreče stvari da se riješe neki strukturni problemi i unaprijedi ukupna konkurentnost privrede. U najnerazvijeniju opštinu Plav je kroz državnu pomoć uloženo svega oko 24.000 €., u Šavniku oko 10.000, u Andrijevici oko 29.000, Beranama oko 24.000 €. Što je veoma zabrinjavajuće i ne doprinosi da se ove opštine otrgnu iz kandži siromaštva iako obiluju razvojnim resursima u oblasti turizma, šumarstvu, poljoprivrede, hidropotencijala i dr..

Zato mi ne možemo podržati ovakvu politiku, pa ni ovaj Izvještaj, bez obzira što sam svjesan da Vi i Komisija na to nijeste uticali. Hvala.