Poštovani kolege, poštovani gospodine Deliću,
Kemal Purišić

Kemal Purišić

Izvještaj koji razmatramo je sadržajan i korektno sačinjen, ali nas više zanima njegova suština i stanje i položaj manjinskih naroda. Dakle, suština razmatranja ovog Izvještaja je da skeniramo postojeći normativni okvir i sagledamo efekte i način primjene politike Vlade u ovoj oblasti. Protekle četiri godine od momenta usvajanja Strategije manjinske politike je dovoljno dug period da se sagledaju postignuti rezultati i naročito, da se sagleda volja za njenu implementaciju. Brojne mjere koje su trebale da se realizuju nijesu još realizovane i vrijeme je da se upali crvena lampica i analiziraju razlozi zašto je to tako. S druge strane, Vaše ministarstvo je  ovlašćeno i zaduženo da prati stanje i predlaže mjere i aktivnosti drugim organima i subjektima u cilju realizacije mjera i politika definisanih Strategijom, što ili nijeste radili u potrebnoj mjeri i dovoljno ubjedljivo ili Vas nijesu poslušali a trebali su. Značajni dio odgovornosti pada  i na Parlament kao institucija koja nadzire rad Vlade. Dakle, mi mislimo da se sporo rješavaju neki davno uočeni problemi koji se tiču zaštite manjinskih prava a da je proces unapređenja i razvoja prava usporen. Mislim da se ovaj segment društvenih odnosa gura na margine interesovanja iako će biti vrlo važan element dostizanja standarda i  pregovaranja s EK, što je društveno opasna tendencija i može da uspori proces pristupanja EU. Mislim da je korisno da objektivno ocijenimo stanje u ovoj oblasti i na vrijeme preduzmemo potrebne mjere, jer neće puno pomoći teza da imamo državi lojalne manjine koji strpljivo čekaju bolje dane, niti se treba računati da će one vječito otćutati očiglednu diskriminaciju i svoj nezadovoljavajući položaj. Analizu ovog izvještaja ćemo početi analizom sljedeća četiri važna polja. U normativnom dijelu izraženo je kašnjenje u procesu usaglašavanja zakona sa Ustavom, neke od ustavnih obaveza se relativizuju ili predugo ignorišu a neki predlozi zakona neopradano kasne. Sistemski zakon o manjinskim pravima je zreo za pretresanje i doradu; Kod primjene propisa važno je reći da se neke potpuno jasne ustavne i zakonske norme se prosto ne primjenjuju. -takav je slučaj sa pravom na srazmjernu zastupljenost manjina u organima državne i lokalne  vlasti koja se opstruiše bezmalo 20-tak godina ( u državnoj upravi radi 82 % Crnogoraca i 3,8% Bošnjaka, što je uzurpacija prava na djelotvorni uticaj na proces odlučivanja i uzurpacija dijela uslova za egzistenciju). Potrebno je zakonom definisati rok da se postigne ovaj cilj. -pravo na autentičnu zastupljenost u  lokalnim skupštinama  je blokirano, -pravo na obrazovanje na manjinskom jeziku je, izuzev albanske, još nedostupno za ostale manjinske zajednice zbog toga što je Komisija koja radi na izradi nastavnog plana i programa za predmet Crnogorsi-srpski,bosanski i hrvatski jezik nije dovršila posao koji je trebao da se uradi do kraja 2011 godine a takođe je neimplementirano pravo na kreiranje 1/5 nastavnih planova iz grupe društvenih predmeta sa sadržajima iz tradicije, kulture i jezika lokalne sredine; -pravo na informisanje na maternjem-bosanskom jeziku u javnom servisu- radiu i televiziji nije dostupno zbog toga što nema redakcije koja bi kreirala te programe a vrlo malo se proizvodi i programskih sadržaja koji predstavljaju kulturu, tradiciju, vjerske osobenosti i dr. manjinskih zajednica; -manjinski Savjeti se disciplinuju umjesto da budu uključeni u dogovaranje normativnih rješenja i njihovoj primjeni, -upotreba nacionalnih simbola i praznovanje praznika je ograničeno a njihovo isticanje za dane državnih praznika u opštinama gdje manjina čini većinu iako je propisom omogućeno nije korišćeno itd.; *Kad institucionalnog okvira i finansiranja zapažamo da imamo ministarstvo bez ministra u dugom roku, administrativni kapaciteti su mu ograničeni, jer je popunjeno manje od polovinu radnih mjesta ministarstva a neke od njegovih nadležnosti su date drugim ministarstvima, kapaciteti Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina su takođe oformljeni s pola kapaciteta a za realizaciju manjinskih politika se troši svega 0,2% godišnjeg budžeta i nastoji se obezbijediti dodatno kresanje ovih troškova; .savjeti, zbog ograničenih administrativnih i finansijskih kapaciteta, uglavnom ne vrše zakonom data ovlašćenja i kao organ manjinske samouprave nijesu postali zastupnik manjine i zvanični kanal saradnje s Vladom; Osnovni cilj Strategije koji je definisan kao „ Integracija bez asimilacije“ je zbog ovakve situacije ugrožen, pa se može argumentovano tvrditi da se radi o namjernom odugovlačenju, ucjenjivanju, suptilnom pritisku koji vodi ka tzv.dobrovoljnoj asimilaciji.  To se može vidjeti iz dijela Izvještaja koji pokazuje službene rezultate popisa iz 2011 godine ( pripadnici moga naroda su se iskazali kao pripadnici 6 naroda), koliko je pripadnika manjina uzelo lična dokumenta na jeziku u službenoj upotrebi-dakle na svom maternjem jeziku.Taj broj je jako mali što  je vrlo problematično. Na bosanskom jeziku ličnu kartu je uzelo tek 1.420 lica što govori o tome da im se nije ponudila takva mogućnost. Zato je EK u posebnom izvještaju ocijenila“ Poštovanje i zaštita manjina su uglavnom garantovani. Međutim, treba unaprijediti saradnju između Vlade i Savjeta manjina kao i zastupljenost predstavnika manjinskih naroda u organima državne i lokalne vlasti..“ I na kraju, dobro je što Izvještaj sadrži poglavlje Razvojna i ekonomska politika jer je to ključni preduslov da se ostvare manjinska prava i ostane na svom ognjištu.

Leave a Reply

Your email address will not be published.