Poštovani potredsjedniče Raduloviću koleginice i kolege poslanici, uvaženi ministre Radunoviću, pomoćnice ministra Savović, poštovani građani, Presađivanje ili transplantacija organa danas je u svijetu prihvaćen i uspješan način liječenja bolesnika, kod kojih je iz bilo kojih razloga došlo do nepovratnog zakazivanja funkcije pojedinog, za život potrebnog organa.
Kemal Zoronjić

Kemal Zoronjić

Darivanje organa znak je velihe humanosti, kojom jedna osoba iskazuje svoju želju i namjeru da u toku svog života ili nakon smrti daruje svoje organe radi presađivanja, kako bi se pomoglo drugim licima. Zakon o uzimanju i presađivanju djelova ljudskog tijela u svrhu liječenja koji je Skupština Crne Gore usvojila 2009. godine predstavlja normativni okvir za postupke presađivanja kako organa, tako i tkiva i ćelija.  U međuvremenu je došlo do izmjena u evropskom zakonodavstvu u ovoj oblasti, donošenjem dvije nove direktive 2010. godine, što je uslovilo da se stvara poseban normativni okvir za organe, a poseban za tkiva i ćelije. Ovim Prijedlogom zakona propisana je neophodna saglasnost primaoca i davaoca organa, propisana je zabrana trgovine organima, a značajan dio odredbi posvećen je obavezi Ministarstva zdravlja i drugih državnim organa kao i medija u promociji davanja ljudskih organa u svrhu liječenja, kako bi svi postali svjesni da je transplantacija jedna od metoda koja će se sve više primjenjivati u budućnosti. Obzirom da se Direktivom Evropskog parlamenta i Savjeta o standardima kvaliteta i bezbjednosti ljudskih organa namijenjenih presađivanju iz 2010. godine propisuju standardi kvaliteta i bezbjednosti, Prijedlogom zakona su takođe propisani standardi tokom cijelog postupka, od odabira do samog čina presađivanja organa, a zasnovani su na primjeni visokih standarda kvaliteta. Takođe, propisana je obaveza zdravstvenih ustanova da razvijaju sistem kvaliteta na način što će svi postupci morati da se odvijaju u skladu sa pisanim standardima i procedurama, prateći razvoj medicinske nauke. Prijedlogom zakona poseban akcenat je stavljen i na listu čekanja koja treba da bude transparentna i da se redovno ažurira. Evropa je zvanično prihvatila potpisivanje Sporazuma između Hrvatske i Crne Gore, te je tako Crna Gora u oktobru postala dio Eurotransplanta, pa crnogorski građani mogu da dobijaju organe iz Evrope. Stoga je ovim Prijedlogom zakona propisan i način razmjene organa među državama. Takođe, Prijedlogom zakona utvrđena je promjena u načinu davanja saglasnosti za uzimanje organa, jer sada svako punoljetno lice može da da izjavu kod izabranog doktora da se njegovi organi poslije smrti mogu koristiti. Ovim Prijedlogom zakona značajno je propisivanje saglasnosti za uzimanje organa od umrlog davaoca, uz saglasnost članova porodice, ukoliko to lice za života nije dalo izjavu kod izabranog doktora, čime će se obezbijediti veći broj organa za presađivanje licima kojima je to jedini način liječenja. Ovom prilikom povodom ovog dijela Prijedloga zakona iskazujem određenu nedoumicu, zbog mogućih problema i eventualnih zloupotreba. Čitav postupak presađivanja ljudskih organa u svrhu liječenja je anoniman, dobrovoljan i zasnovan na čistom altruizmu. Što se tiče različitih naučno-vjerskih istraživanja po ovom pitanju imamo približno iste rezultate širom svijeta. Većina savremenih učenjaka islamskog prava smatra dozvoljenim doniranje organa, sve jedno da li se radi o donaciji, ili se radi o zavještanju organa. Pri tom, ako se radi o donaciji živog donatora, davanje organa ne smije ugroziti vitalne životne funkcije donatora, jer se time narušava islamski princip „ne smije se nanositi šteta sebi niti drugom“.  Zatim, u svim slučajevima, doniranje organa ni pod kojim uslovima ne smije prerasti u trgovinu organima, što je težak zločin, ali i da nije dozvoljeno donirati organe iz reproduktivnog sistema organa. Dakle,  darivanjem organa da bi se nekome produžio ili spasio život spada u jednu od ključnih intencija islamskog prava, a to je „očuvanje života“. Onaj ko je donirao organe da bi spasio drugome život, pripada nagrada kao da je spasio cijelo čovječanstvo, jer nam je poznat Kur’anski ajet ” a onaj ko spasi jednog čovjeka, kao da je spasao čitavo čovječanstvo”. Prema tome, vjernik i nakon smrti ima priliku da ima nagradu od Boga, sve dok se neko koristi njegovim organima. Prema tome, i islam smatra plemenitim djelom i velikim dobročinstvom  doniranje organa radi spašavanja života ljudi, ili očuvanja njihova zdravlja. Zahvaljujem, Kemal Zoronjić

Leave a Reply

Your email address will not be published.