Šef poslaničkog kluba Bošnjačke stranke Almer Kalač je na osnovu člana 187. Poslovnika Skupštine Crne Gore, postavio sljedeće pitanje predsjedniku Vlade Crne Gore, gospodinu  Milu Đukanoviću: Poštovani Predsjedniče Vlade, Šta će Vlada Crne Gore učiniti da se vlasnicima imovine u Tuškom polju vrati oduzeto zemljište? Takođe, zanima nas šta će se uraditi da se zaustavi nelegalna prodaja i uzurpacija tog zemljišta koja se desila već u nekoliko slučajeva, a poznato je da se radi o imovini nad kojom se vodi sudski proces pred nadležnim institucijama i nad kojom su izricane mjere kojima se zabranjuje korišćenje i posebno otuđivanje ove imovine? almer-premijerski sat.fw Obrazloženje: Tuško polje je bilo vlasništvo porodica Adžović, Drešević, Decević, Paljević i Tuzović sve do 1950 godine kada je oduzeto vlasnicima i dato tada jedinom pravnom licu Zemljoradničkoj zadruzi "Tuzi". Potomci nekadašnjih vlasnika, a na osnovu dokumentacije koju posjeduju, tvrde da je zemlja odzeta nezakonito, bez ikakvog pravnog postupka. Od tog trenutka, tadašnji vlasnici više nijesu mogli pristupiti svojim imanjima. U kasnijem periodu počela je i prodaja zemlje o kojoj je riječ. Po ovom pitanju vodi se i sudski spor. U dva navrata, u odvojenim predmetima, sudije su donosile mjere zabrane raspolaganja imovinom do okončanja postupka. Međutim, te mjere nijesu poštovane. Navešću dijelove jedne od tih odluka: 1) predmet broj 6224/00 od 24.07.2003 godine: "... kako bi se spriječilo neovlašćeno raspolaganje spornim zemljištem do pravosnažnog okončanja ovog postupka, a obzirom na činjenicu da su tužioci učinili vjerovatnim svoje potraživanje, kao i osnovanim izdavanje tražene privremene mjere, predlažemo da vijeće donese RJEŠENJE Određuje se izdavanje privremene mjere kojom se nužno zabranjuje korišćenje, otuđenje i svako drugo raspolaganje zemljištem..." MILO ĐUKANOVIĆ: Poštovani gospodine Kalač, U upravnom postupku koji se po zahtjevima porodica Adžović, Paljević, Decević, Derešević i Tuzović vodio pred Komisijom za povraćaj i obeštećenje - Podgorica, nesporno je utvrđeno da za predmetnu imovinu ne postoje akti o oduzimanju što je u smislu Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju osnovni preduslov za postupanje po zahtjevu i isti je rješenjem (broj 07-1-01-Up.I-1379/1-2008) od 25.03.2009. godine odbijen. Protiv navedenog rješenja podnosioci zahtjeva su izjavili žalbe, koje su od strane drugostepene Komisije za žalbe za povraćaj i obeštećenje odbijene kao neosnovane rješenjem (broj 08-166/1-2009) od 14.09.2009. godine, i čime je rješenje Komisije za povraćaj i obeštećenje – Podgorica postalo konačno. Presudom Upravnog suda Crne Gore (U.br. 1635/2009) od 13.04.2010. godine odbijena je kao neosnovana i tužba podnosilaca zahtjeva protiv rješenja Komisije za žalbe za povraćaj i obeštećenje. Sud je ocijenio da je tuženi organ, kao i prvostepeni, pravilno zaključio da se bez akta o oduzimanju određene imovine, ne može prihvatiti zahtjev za povraćaj, čime su Rješenja prvostepene i drugostepene komisije postala pravosnažna. Presuda Upravnog suda Crne Gore (U.br. 1635/2009) od 13.04.2010. godine bila je u postupku ocjene po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke pred Vrhovnim sudom Crne Gore koji je presudom (Uvp.br. 120/10) od 17.06.2010. godine zahtjev odbio kao neosnovan i potvrdio sudsku odluku. Gospodine Kalač, Važno je istaći i činjenicu da su Adžović Džemal, Drešević Adem, Paljević Enver, Decević Isaj, Tuzović Šućo, Adžović Redžep, Adžović Mustafa, Adžović Bećir, Drešević Vaid, Drešević Kemal, Drešević Nedžad, Decević Edin, Paljević Ilijas, Tuzović Ibrahima Alija, svi iz Tuzi, pokrenuli i postupak pred Osnovnim sudom u Podgorici radi utvrđenja prava svojine na nepokretnostima u KO Tuzi i KO Vuksanlekići i da je isti zahtjev odbijen presudom Osnovnog suda u Podgorici (P.br. 6224/00) od 08.04.2004. godine, koja je pravosnažna, s obzirom da je ista potvrđena presudom Višeg suda u Podgorici, (Gž.br. 995/04) od 21.12.2004. godine. Takođe, revizija koju su izjavili podnosioci zahtjeva, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava u ovom postupku, odbijena je kao neosnovana presudom Vrhovnog suda Republike Crne Gore (Rev.br. 140/2005) od 15.05.2006. godine. Činjenice koje sam naveo upućuju da su u upravnom i sudskim postupcima, koji su vođeni po zahtjevima porodica Adžović, Paljević, Decević, Derešević i Tuzović iskorišćena sva pravna sredstva i da je o njihovim zahtjevima pravosnažno odlučeno, kao i da te odluke nijesu dovedene u pitanje postupanjem po vanrednim pravnim lijekovima. Kao društvo zasnovano na pravnoj državi i vladavini prava obavezni smo da donesene odluke poštujemo, istovremeno jačajući institucije koje procesuiraju i sankcionišu one koji čine suprotno.

Leave a Reply

Your email address will not be published.