Ugovor Vlade Crne Gore jeste ugovor sa Sv. Stolicom, odnosno njenim predstavnicima, ovdje u našoj državi, ali u isto vrijeme to je i Ugovor sa državom Vatikan, u čijem se teokratskm ustrojstvu nalazi Sv.Stolica, kao neprikosnovena vjerska institucija. Imajući u vidu značaj Sv. Stolice i Vatikana, u vjerskom, ekumenskom, ali i političkom smislu u historiji, kao i danas u svijetu, mislimo da je veoma važno da CG i na ovaj način jača i instiutcionalizuje svoje odnose sa ovom značajnom adresom.Podsjetimo na dvije činjenice. Prvo Crna Gora je jos 1886. potpisala Konkordat sa Vatikanom, pa je ovaj ugovor u neku ruku kontinuitet te saradnje,a sjetimo se recimo i da je naša nekadašnja država SFRJ imala veoma dobre odnose sa Sv.Stolicom i da je J.B.Tito, kojeg ovih dana nostalgičari tokiko spominju, bio prvi komunistički lider koji je posjetio Vatikan. Dakle, to je jedan aspekt ovog dokumenta Za nas iz Bošnjačke stranke, postoji i onaj drugi aspekt, takodje, značajna ili možda i značajniji. Uprvo to je uspostavljanje nove prakse u odnosu države prema vjerskim zajednicama. Naime, ovim Ugovorm, kao i ugovorima koje je država popisala sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori, kao i sa Jevrejskom zajednicom, a najavljeno je da će isto uraditi i sa pravoslavnom crkvom, regulisana su prava vjerskih zajednica, odnosno vjernika, kako u njihovom odnosu prema državnim instiucijama, tako i neka prava koja se tiču specifičnosti ovih vjerskih zajednica. Ovo vidimo i kao raskid sa jednom decenijskom praksom, proitsteklom iz komunizma, kada se na vjeru gledalo kao na retrogradni, konzervativni fenomen, odnosno proizvod ljudskog duha koji je prevazidjen i koji će, kako je to Marks govorio nestati, sa jačanjem samosvijesti čovjeka. Desilo se, naravno, suprotno, nestao je komunistički poredak, a religija kao najtemeljnija civilizacijska vrijednost i način mišljenja, ne samo da je preživjela, već i doživljava svoju novu renesansu. Dakle, za vjernike, vjerujuće ljude, kojima i sam pripadam, ali i za one druge koji razumiju kultorolško nasljedje koje vjera, i njene neprolazne duhovne i etičke vrijednosti sa sobom nose, potpissivanje ovih ugovora je značajan datum. Konkretno, Islamska zjednica u Crnoj Gori, čiji je više nego petovijekovni kontinuitet potvrdjen ovim Ugovorm, ima takodje odnose sa državom Crnom Gorom, još od Belinskog kongresa, odnosno neoliko godina nakon njega, kada je tadašnja Knjaževina Crna Gora, zajamčila slobodu vjere muslimanima, na čelu sa Muftijom, te pravo raspolaganja sa vakufskom imovinom, što je i zapisano u odluka Berlinskog kongresa. I to je bila prva na takav način organizovana Islamska zajednica na Balkanu. Dakle, ovim sadasnjim ugovorom sa Islamskom zajednicom, država je nastavila taj kontinuitet, i još jednom ptvrdila da priznaje ovu sadašnju jedinstvenu Islamsku zajednicu koja okuplja više od 20% stanovništva CG. Takodje, Ugovorom su priznata vjerska prava, odnosno prava vjernicima da svetkuju svoje blagdane, odnosno ne rade tih dana, zatim da u vrijeme svoje najvanije molitve petkom, džumme, mogu da napuste radno mjesto, zatim obezbjedjuje se specifičan način ishrane u svim državnim institucijama, u bolnicama, školama, zatovrima, što je dosada bio veliki problem, kao i neke druge potrebe vjernika, vezane za duhovni život i bogoslužje. Značajno ne napomenuti da se i kroz Ugovor sa svtom stolicom, kao i Islamskom zajednicom jemči pravo na raspolaganje vakufskom imovinom, kao i definiše se obaveza države da radi na restituciji, odnosno povraćaju oduzete ili uzurpirane imovine vjerskih zajenica u kominističkom i ranijem periodu. Ovo je bio izuzetan problem, mi smo kao BS više puta ukazivali na njega, pa i u evropskom parlamentu, na zasjedanjima POSP-a, tražili smo da država brže radi na ovim otvorenim pitanjima. Mislimo da je ovaj Ugovor dobar temelj za donošenje tih zakona i ispralvjanja vijekovnih nepravdi koje su nanesene vjerskim zajednicama. Važan dio ovih ugovora svakako je i obaveza države da kroz zakonsku reglutivu, radi na licenciranju odnosno priznavnju vjerskih škola, konkretno za nas je važno pitanje Medrese u Podgoriici, jer smatramo da shodno praksi u drugim državama, od kojih su neke, kao recimo Hrvatska već članice EU i medresa, kao i ostale vjerskw škole koje svoje programe iz opštih predmeta uskalde sa nastavnim planom i programo države moraju imati licencu za rad, a njihovi svršenici mogućnost da upisuju faklutete u Crnoj Gori. I na kraju, da zaključim, da je potpisivanje temeljnog Ugovora države sa Sv. Stolicom, Islamskom zajednicom, pravoslavnom zajednicom, kada se to ostvari i svim drugim tradicionalnim monoteističkim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori,važan civlizacijski i demokrtaski iskorak države viševjerske i višenacionalne Crne Gore. U tom smislu, Bošnjačka stranka u potpunosti podržava usvajanje ovog dokumenta.

Leave a Reply

Your email address will not be published.