Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani
Rafet Husović, po mom skromnom sudu i uvjerenju najznačajniji bošnjački političar i najznačajnije ime bošnjačkog naroda u Crnoj Gori u njegovoj novijoj istoriji, najavio je juče, nakon 15 godina provedenih na čelu Bošnjačke stranke, povlačenje sa te pozicije i iz političkog života uopšte.
Političar i lider a ne demagog i populista
Postoje dvije vrste političara. Jedni su veliki na riječima a mali na djelima, a drugi su na riječima škrti a na djelima izdašni.
Moj prijatelj Rafet udžbenički je predstavnik ovih drugih političara koji su tiha voda koja dolazi do svog cilja.
Blag i skroman; pošten i častan; inteligentan i harizmatičan; posvećen porodici i prijateljima; visokog nivoa nacionalne svijesti i društvene odgovornosti; jasno postavljenih ciljeva; vizijom kako da ih postigne i hrabrošću da krene da ih ostvaruje; genijalne socijalne inteligencije i osjećaja za strategiju bio je pravi čovjek, na pravom mjestu u pravom trenutku.
Snažno je zagovarao i sigurno predvodio jednu novu, do tada nepostojeću, proaktivnu tendenciju bošnjačke politike u Crnoj Gori – politiku aktivnog učešća u kreiranju političkih procesa, preuzimanja odgovornosti i upravljanja njima te raskid sa politikom tihovanja i pukog pristajanja na ono što se događa po principu “daj šta daš i radi šta god hoćeš samo nas nemoj tući”.
Političko liderstvo nad politički i nacionalno dezorijentisanim Bošnjacima preuzeo je u prelomnim trenucima za Crnu Goru i Bošnjake u Crnoj Gori, kada su se donosile ključne i strateške političke odluke za narod i državu.
Snažno svrstavajući bošnjački narod na, ispostaviće se, pravu stranu raspolućenog društva u Crnoj Gori donio je sa Bošnjacima prevagu državotvornom bloku koji je Crnu Goru poveo putem evroatlantskih integracija i građanskog koncepta države u trenutku kada je druga mogućnost bila totalni gubitak državnosti i vraćanje mračnom srednjevjekovlju i nazadnoj velikosroskoj politici.
(Olako se prenabregava da je u tim danima postojala ozbiljna i snažna kampanja koja je dolazila iz dijela Sandžaka u Republici Srbiji da Bošnjaci podrže ostanak Crne Gore u savez sa Srbijom.)
Ohrabreni i ojačani tim novim državotvornim kapitalom Bošnjaci su, predvođeni Rafetom i BS, jače i otvorenije krenuli u ostvarivanje svojih manjinskih prava i političkih ciljeva i u društvenu i političku degetoizaciju Bošnjaka čije je aktivno političko djelovanje bilo svedeno na par opština u kojima su Bošnjaci apsolutna većina.
Iako svjestan dugogodišnje pozicije “jezička na vagi” odbijao je ponekad i jake unutarstranačke tendencije i očekivanja birača da političku ucjenu i trgovinu afirmiše kao metod ostvarivanja političkih, nacionalnih i ličnih ciljeva dok je insistirao na institucionalnom rješavanju bošnjačkih nacionalnih pitanja afirmišući ozbiljnu nacionalnu politiku i pouzdana politička partnerstva zasnovana na zajedničkim ideološkim temeljima, vrijednosnim sistemima i političko-društvenim ciljevima.
Nikada nije politikantski povlađivao i ponašao se u skladu sa onim sto od njega očekuje javno mišljenje. O njemu je vodio računa, osluškivao ga i analizirao, ali je uvijek gledao i vidio dalje nego što ono gleda i vidi i odlučivao strateški i planski, a ne spontano i refleksno.
U kreiranju nacionalne bošnjačke politike vodio je računa o državnim interesima Crne Gore nalazeći da se ova dva interesa i ove dvije politike savršeno prožimaju u konceptu demokratske, građanske Crne Gore, članice NATO pakta i Evropske unije.
Posvećeno je zagovarao politiku ravnomjerne regionalne razvijenosti i uspio je da fokus razvoja sa juga i centra dobrim dijelom prebaci na nerazvijeni sjever što je rezultiralo ozbiljnim investicijama u infrastrukturu neophodnu za iskorištavanje turističkih i drugih privrednih potencijala sjevera.
Odbijanjem premijerske pozicije koja mu je nuđena 2016. g. i odbijanjem da zarad očuvanja funkcija uđe u aktuelnu vlast sa partijama dijametralno suprotnih političkih filozofija i težnji još je jednom pokazao da su njemu i stranci na čijem je čelu od osnivanja nacionalni i državni interes, program, ideologija i principi iznad ličnih i partijskih interesa.
U interpersonalnim odnosima, bilo privatnim ili zvaničnim, on je strpljiv i blag, uvijek naglašeno optimističan, uliva povjerenje, ne arbitrira u mišljenjima premda jasno iznosi svoje kojim, istina, često utiče na ishod rasprave i na tuđe stavove, ali skoro nikada autoritetom funkcije već autoritetom znanja i povjerenja.
A njemu se vjeruje iz jednog veoma prostog razloga – njegova riječ ima moralni kredibilitet i moralno pokriće u njemu samom i njegovom životu.
Više polaže na argumente nego na hijerarhiju i više je zagledan u postizanje svrhe nego u sticanje političkih poena. Zato mu i izlaganja, ponekad, oskudijevaju retorikom, ali u njima nikada nema demagogije i političkog šarlatanstva. Demagogiju i politikanstvo mrzi iz dna svoje duše i smatra da se politički ciljevi postižu radom, a ne parolama.
Posvećeno je radio na kreiranju političkog ambijenta za progresivne promjena istovremeno znajući da one ne nastaju “preko noći” već kao rezultat ljudske borbe onih kojima te promjene donose benefite, kojima su one iznimno važne i čine neophodnost za unapređenje njihovih i života njihovih potomaka.
Donio značajne promjene
Te promjene, doduše, nikada nisu epohalne, one su spore i neosjetne na kratkoročnom nivou, ali danas, kada se okrenemo i pogledamo 15 godina unazad, te promjene su velike i bilo bi nam nezamislivo da do njih nije došlo.
Vjerujem da je Rafet vrlo često davao ključni podsticaj tim promjenama nalazeći uvijek pravi način, vrijeme i mjeru za njih.
Članstvo u NATO-u; afirmativna akcija pri zapošljavanju; podizanje procenta zastupljenosti u državnoj upravi i javnim preduzećima; jača prepoznatljivost Bošnjaka u javnosti; infrastruktura prema i na sjeveru Crne Gore; skijališta na sjeveru među kojima i ono na Hajli i približavanje EU – neki su od postignutih ciljeva na koje može biti izuzetno ponosan.
Popularniji i od same stranke na čijem je čelu bio od njenog osnivanja on je paradigma vrijednosti koje baštine Bošnjaci, Bošnjačka stranka i on sam i istivremeno jak korektivni faktor svim stranačkim devijacijama.
Bošnjačkoj stranci, na čijem je čelu od osnivanja, ali i državnoj politici davao je prepoznatljiv lični pečat tokom cijelog svog političkog djelovanja.
Vjerujem da će pogled sa istorijske distance na njegovu političku ulogu u afirmaciji bošnjačkih nacionalnih i političkih interesa, ali i u Crnoj Gori uopšte pokazati da je ona daleko veća i značajnija nego što iko od nas to danas misli.
Ako bih htio da ga opišem u nekoliko riječi, rekao bih da je on i kao čovjek i kao politicar jedna posebna pojava i izuzetna osobenost, da je prije svega dobar čovjek, a zatim političar i državnik koji je nezamjenjivo učestvovao u stvaranju istorijskih šansi za Bošnjake u Crnoj Gori i Crnu Goru uopšte.
Čvrsto, kao Bošnjak, građanin Crne Gore po rođenju i opredjeljenju, političko biće prilično upućeno u političke procese i neko ko lično poznaje Rafeta Husovića, vjerujem da je njegov izlazak iz politike veliki gubitak za Bošnjake, njihov položaj i njihovu politiku u Crnoj Gori, Bošnjačku stranku ali, istivremeno, i za građansku Crnu Goru uopšte.
Ja, naime, sa potpunom uvjerenošću u ispravnost ovoga što ću reći, kažem da njegovim izlaskom iz politike Bošnjaci postaju politički jetimi (siročad) a da građanska Crna Gora ostaje bez čvrstog oslonca u jednoj ličnosti koja je snažni, dominantni, autentični i legitimni predstavnik većine Bošnjaka u Crnoj Gori.
Ovo je, sasvim sam siguran, najveće postreferendumsko političko iskušenje za Bošnjake u Crnoj Gori i Bošnjačku stranku.
Na kraju, uz iskrenu zahvalnost za sve što je uradio za ovih 15 godina, a uradio je mnogo, želim mu da se što prije oporavi i za to se iskreno i skrušeno molim Bogu.
