Crna Gora dočekuje 1. maj 2020. bez radnika na
radnim mjestima. Pandemija COVID 19 učinila je položaj radničke klaser još
težim. Epidemija je bitno promijenila dosadašnje obrasce ponašanja i generalno
način života građana u svim oblastima, pa dakle i u svijetu rada. To je razlog
što se Međunarodni praznik rada u mnogim državama svijeta obilježava u
atmosferi straha od zaraze, gubitka radnog mjesta, smanjenja zarada i generalno
brige za socijalnu egzistenciju. S druge strane, poslodavci su zabrinuti i za
svoje kompanije i perspektivu biznisa. Ministar rada i socijalnog staranja i
potpredsjednik Bošnjačke stranke Kemal
Purišić je u razgovoru za Standard rekao da ne smijemo izgubiti iz vida
razloge zbog kojih su mnogi radnici u svojim domovima, a ne na radnim mjestima.
Koliko
i na koji način Ministarstvo može pomoći u ovoj situaciji?
“Pandemija je svijet rada natjerala da bira između
brige o zdravlju i brige o biznisu i sredstvima za egzistenciju. Logično je da
se u tim okolnostima i naša država opredijelila da najprije zaštiti zdravlje i
živote građana, ograničavajući kretanje stanovništva i poslovanje nekih
privrednih subjekata, a nakon toga da pomogne privredi i građanima da smanje
posljedice nastale krize.
Dakle, ja mislim da se ispravno postupilo, da smo se
kao društvo dobro nosili sa ovim izazovom,
da su brojne institucije opravdale očekivanje, a neke i više od
toga.
Vlada i Ministarstvo rada i socijalnog staranja su i
prije pojave zaraze u Crnoj Gori preduzeli brojne aktivnosti da se olakša funkcionisanje privrede i umanje
posljedice epidemije s jedne strane i očuva elementarni nivo životnog standarda
radnika i socijalno ugroženih građana s druge strane.
U okviru Socijalnog savjeta, sa socijalnim
partnerima smo postigli dogovor da zajedno apelujemo na poslodavce da očuvaju
svako radno mjesto, prije svega da produže sve ugovore o radu na određeno
vrijeme koji ističu u periodu trajanja mjera Vlade za suzbijanje
pandemije.
Vlada Crne Gore je blagovremeno pripremila dva
paketa ekonomskih mjera, kako bi na adekvatan nacin pomogla privredi da se
izbori sa novim okolnostima na tržištu zbog smanjene aktivnosti, prekinutih
lanaca snabdijevanja i drugih izazova, a samim tim pomogla da se očuvaju
postojeća radna mjesta i postojeći nivo životnog standarda zaposlenih i
građana.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja je izdalo
više stotina tumačenja i preporuka koja su bila u toj funkciji i aktivno
učestvovalo u koncipiranju oba paketa mjera pomoći privredi i građanima”.
Kako
zaštiti radnike od otpuštanja, a evidentno je da će ih biti, jer je pandemija
zaustavila sve i ugrozila likvidnost preduzeća?
“U ovim okolnostima najvažniji su međusobno
razumijevanje i solidarnost između
socijalnih partnera, posebno poslodavaca i zaposlenih. Oni zavise jedni od
drugih i trebaju u ovoj situaciji razumjeti potrebe i poteškoće onih drugih,
kako bi zajednički umanjili štete od pandemije COVID 19.
Već sam kazao da su Vlada i Socijalni savjet
apelovali na poslodavce da sačuvaju
svako radno mjesto i svoje zaposlene. To je u najboljem interesu poslodavaca, s
obzirom na to da našem tržištu rada nedostaje veliki broj adekvatne radne
snage, koja u ovim okolnostima neće moći da se uveze iz okolnih država. Sa
svoje strane, Vlada je pripremila drugi paket pomoći privredi kroz subvencije
zarada za oko 100.000 radnika, koji rade u kompanijama kojima je odlukom
državnog organa zabranjen rad ili su zbog ograničene tražnje imali bitno
smanjen promet. Država će za te namjene angažovati značajni dio budžetskih
sredstava, a poslodavcima su obezbijeđene i brojne druge povoljnosti u
poslovanju, kako bi se izborili sa nelikvidnošću, zadržali postojeće radnike i
sačuvali svoj biznis.
Nadamo se da će poslodavci iskoristiti sve svoje
unutrašnje rezerve da očuvaju radna mjesta i dosadašnji nivo zarada, a da će
zaposleni u vremenima koja slijede, nadoknaditi to svojim poslodavcima.
Institucije države treba da zaštite zaposlene od
samovolje onih drugačijih poslodavaca, za šta imaju brojne pravne institute i
mogućnosti na raspolaganju”.
Da
li je Crna Gora dovoljno uradila na zakonskim rješenjima koja štite prava
radnika?
“U prethodnih nekoliko godina, u cilju harmonizacije
našeg sa evropskim zakonodavstvom,
usvojili smo set zakona koji obezbjeđuju najviše standarde u zastiti prava
zaposlenih. Svi oni su pripremljeni uz pomoć domaće i strane pameti i u
strpljivom socijalnom dijalogu, dakle uz saglasnost reprezentativnih sindikata,
poslodavaca i Vlade. Ove godine ćemo usvojiti još četiri važna zakona iz oblasti radnog
zakonodavstva i tako potpuno usaglasiti naše zakonodavstvo iz ove oblasti sa
evropskim i stvoriti uslove za zatvaranje poglavlja 19- Zapošljavanje i socijalna
politika u dijalogu sa EU. Krajem prošle godine je pripremljen i usvojen i
Zakon o radu, najvažniji zakon iz oblasti radnih odnosa. On je i primjeren
našim potrebama, s obzirom na to da je rezultat saglasnosti sva tri socijalna
partnera i na nivou je evropskih standarda, jer je usaglašen sa svim
relevantnim direktivama EU i konvencijama MOR-a”.
Da
li je Zakon o radu postigao ono što je bila intencija – zaštita prava radnika
na većem nivou?
“Jedan od značajnih dometa novog Zakona o radu je
bolja zaštita prava zaposlenih, kroz aktivniju ulogu Uprave za inspekcijske
poslove – Inspekciju rada, Agencije za mirno rješavanje radnih sporova, kao i
nadležnih sudova.
Zaposleni koji smatra da su mu povrijeđena prava iz
radnog odnosa ima pravo da se obrati poslodavcu, s tim što nezavisno od toga
može se obratiti i Inspekciji rada u cilju dodatne zaštite prava zaposlenih.
Novim zakonom ojačana je uloga Agencije za mirno rješavanje radnih sporova, na
način da zaposleni prije pokretanja postupka pred nadležnim sudom, dužan je
pokrene postupak pred agencijom u kom slučaju je i poslodavac dužan prihvati
postupak mirnog rješavanja radnog spora. Navedeno sve iz razloga što su
postupci pred agencijom brži, efikasni i ekonomični.
Dodatna zaštita prava zaposlenih postignuta je i
kroz rad sudova, kojima je data posebna uloga kroz novi zakon, kojim je
predviđena mogućnost donošenja privremene mjere odlaganje od izvršenja odluke o
prestanku radnog odnosa do pravosnažnosti sudske odluke u slučaju da je
očigledno povrijeđen zakon. Ovo je vrlo značajna novina Zakona o radu, jer
omogućava sudovima da ako ocijene da je očigledno povrijeđen zakon, odnosno da
je otkaz zaposlenom nezakonit, mogu da donesu privremenu mjeru – da zaposlenog
vrate na posao, do pravosnažnosti sudske odluke.
Smatramo da će novi
Zakon o radu odgovoriti svim aktuelnim izazovima i da će na adekvatan
način zaštiti prava zaposlenih”.
Kritičari
kažu da je Zakon o radu po ukusu poslodavaca, budući da oni sada puno lakše mogu
otpustiti zaposlenog? Da li će zbog ovog zakona doći do još većeg odliva radne
snage?
Naravno, čuo sam takve ocjene i mislim da ne stoje.
Takođe, mislim da ovaj zakon neće podsticati veći odliv radne snage. Važno je
napomenuti da, u principu, fleksibilniji odnosi na tržištu rada povećavaju
mobilnost i zapošljivost radne snage, što je suštinski interes upravo
zaposlenih. To opet omogućava brže prilagođavanje kompanija promjenljivim
odnosima na tržištu i time omogućava njihov rast i razvoj, što vodi otvaranju
više i bolje plaćenih radnih mjesta, što je opet zajednički interes poslodavaca
i zaposlenih. Dakle, ovaj zakon bi trebao da podstakne zapošljavanje i tako
smanji odliv domaće radne snage iz države. I konačno, da je ovaj zakon štetan
za zaposlene, zašto bi ga preporučila EU, MOR i podržali oba reprezentativna
sindikata.
S druge strane, neki poslodavci smatraju da zakon
nije dovoljno fleksibilan i da im to stvara probleme u poslovanju.
Međutim, dominantno je mišljenje da je zakon
primjeren aktuelnim potrebama i odnosima u našoj ekonomiji, upravo jer je našao
održivu ravnotežu različitih interesa
socijalnih partnera, ali i otvorio dodatni prostor za razvoj ekonomije, novo
zapošljavanje i obezbijedio bolje mehanizme suzbijanja sivog tržišta i
efikasniju kontrolu primjene zakona.
Podsjećam da je jedan od osnovnih ciljeva Zakona o
radu bio da obezbijedi više fleksibilnosti na tržistu rada u postupku
zasnivanja, trajanja i prekida radnog odnosa, ali i u omogućavanju novih oblika
rada, fleksibilnijeg uređenja pitanja zarada i nizu drugih pitanja važnih za
razvoj biznisa. Instituti rada od kuće, raspoređivanja na drugo radno mjesto,
obračun i isplata zarada i brojni drugi instituti su pokazali korisnost u vremenu ove krize.
Isto tako, u pogledu prekida radnog odnosa zakon
propisuje kada poslodavac može zaposlenom dati otkaz ugovora o radu, bez
obaveze vođenja postupka za utvrđivanje odgovornosti. U slučaju spora oko
prestanka radnog odnosa, teret dokazivanja opravdanosti razloga za otkaz je na
poslodavcu, što je povoljnost za zaposlenog.
Bitno je napomenuti da u svim drugim slučajevima
poslodavac ne može dati otkaz ugovora o radu zaposlenom, bez zakonom propisane
procedure.
Dakle, Zakon o radu podržava interese dobrih radnika
i odgovornih poslodavaca”, zaključuje Purišić.