Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić, u intervjuu portalu CdM tvrdi da penzioneri nemaju raloga za strah-penzije su redovne i sigurne i tako će i ostati. Prosječna penzija je 289,41 eura, i najveća je u regionu, odmah nakon Hrvatske.
Purišić za CdM kaže da je u februaru ove godine 52.834 korisnika primalo je jedno ili više materijalnih davanja iz oblasti socijalne i dječje zaštite, za šta je utrošeno 7.173.499 eura.
Ministar iznosi podatak da je u 2018. godini u centrima za socijalni rad evidentirano 429 žrtava nasilja. Od toga -385 žena, 10 muškaraca i 34 djece.
CdM: Koliko u Crnoj Gori ima penzionera, te kolika je prosječna penzija u državi?
Purišić: Broj penzionera i korsinika drugih prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja na kraju februara ove godine bio je 130.161. Prosječna penzija iznosi 289,41 euro, a ukupna sredstva potrebna za isplatu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja na mjesečnom nivou 35,56 miliona eura. Za finansiranje penzijskog sistema u 2019. godini, Zakonom o budžetu planirano je 435,38 miliona eura. Prosječna penzija u Crnoj Gori je najveća u regionu, poslije Hrvatske, gdje iznosi nešto više od 300 eura.
CdM: Je li redovna isplata penzija u Crnoj Gori sigurna? Imaju li penzioneri razloga da budu zabrinuti?
Purišić: Prioritet penzijskog sistema i u proteklom periodu je bio redovna isplata penzija i održavanje likvidnosti Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja. Penzije u Crnoj Gori su sigurne i redovne i tako će biti i ubuduće. Penzioni sistem je jedan od najstabilnijih sistema i država čak i u vremenu krize uskače i pokriva deficit u penzionom fondu. Takođe, penzije se redovno usklađuju na Zakonom predviđen način.
Oko 11.092 zaposlena primalo minimalnu zaradu
CdM: Koliko je zaposlenih u državi, a koliko njih je osigurano na minimalac?
Purišić: Crna Gora bilježi pozitivne trendove kod svih pokazatelja tržišta rada. Podaci pokazuju da je u prošloj godini otvoreno 7.000 novih radnih mjesta, što je obezbijedilo rast stope zaposlenosti od 6,8 odsto. Sve to je rezultat privrednog rasta i očekujemo da ovakav trend ostane do kraja godine, što će pozitivno uticati na ukupnu crnogorsku ekonomiju. Sve to je smanjilo stopu nezaposlenosti u odnosu na godinu ranije za nekih 4,2 odsto, odnosno ona je smanjena na 17, 8 odsto i brojčano ona je smanjena za blizu 10.000 nezaposlenih na tržištu rada.
To je naravno unaprijedilo i životni standard stanovništva. Takođe, to je i rezultat većeg ulaganja u mjere aktivne politike zapošljavanja koje sprovodi Zavod za zapošljavanje, kao i direktnih ulaganja u nova zapošljavanja i projekte samozapošljavanja i shodno tome povećane konkurentnosti radne snage na tržištu rada. Prema posljednjim administrativnim podacima Monstata u februaru 2019. godine bilo je oko 194.589 zaposlenih. Raspolažemo podatkom da je oko 11.092 zaposlena primalo minimalnu zaradu, a precizne podatke ima Poreska uprava.
CdM: Koliko je korisnika socijalne pomoći i da li je u funkciji socijalni karton?
Purišić: U februaru ove godine 52.834 korisnika primalo je jedno ili više materijalnih davanja iz oblasti socijalne i dječje zaštite, za šta je utrošeno 7.173.499 eura.
Na godišnjem nivou za prava iz socijalne i dječije zaštite izdvaja se 74.970.000 eura. Informacioni sistem socijalni karton je u funkciji od 2015. godine. Omogućio je sproveđenje reforme sistema socijalne zaštite sa ciljem da se siromašnima i socijalno ugroženima obazbijedi kvalitetna socijalna i porodična zaštita, kako u dijelu materijalnih davanja, tako i s aspekta socijalnih usluga. Uvidom u precizne imovinske podatke, podatke o prihodovnom stanju podnosioca zahtjeva i članova njegove porodice, njihovom radnom statusu i druge podatke, omogućava se pravičnost i ciljana pomoć, odnosno obezbjeđuje se da pomoć ide onima kojima je najpotrebnija.
Lani je peko centara za socijalni rad isplaćeno 596.029 eura za 7.483 korisnika
CdM: Koliko ste novca lani potrošili na jednokratne socijalne pomoći, koliko je najmanji, a koliko najveći iznos jednokratne pomoći koju ste isplatili? Koliko ste novca za ovu namjenu opredijelili u ovoj godini?
Purišić: Ukupno za jednokratne novčane pomoći lani je peko centara za socijalni rad isplaćeno 596.029 eura za 7.483 korisnika, što prosječno po korisniku iznosi oko 78 eura.
Iznosi pomoći koje isplaćuju centri za socijalni rad kretali su se od manjih od 10 eura i više kao pomoć za trenutne dnevne potrebe (kupovina vozne karte, ljekova, hrane i sl.) do iznosa od 1.000 eura za potrebe koje su nastale kao posljedica teške bolesti, elementarne nepogode (požari, poplave).Pomoć se prije svega opredjeljuje na zahtjev korisnika materijalnog obezbjeđenja, lica sa teškim zdravstvenim stanjem, penzionerima sa najnižim penzijama i svim drugim licima koja se nađu u stanju socijalne potrebe, a trenutno nijesu u mogućnosti da prevaziđu nastalu situaciju. Prije dodjele jednokratne novčane pomoći centri za socijalni rad sačinjavaju nalaz i mišljenje o osnovanosti zahtjeva.Visina iznosa nije propisana zakonom, već se u skladu sa propisom opredjeljuje u odnosu na materijalne mogućnosti budžeta, imajući u vidu ograničena sredstva iz budžeta i veliki broj zahtjeva za korišćenje navedenog prava. U ovoj godini za isplatu jednokratne socijalne pomoći opredjeljeno je 700.000 eura.
CdM: Koliko samohranih roditelja ima u državi, te da li im i kako država pomaže?
Purišić: Kada su u pitanju statistički podaci o broju samohranih roditelja korisnika prava, ukazujemo da se po tom svojstvu korisnika ne vode statistički podaci, odnosno ne raspolažemo traženom informacijom, već se vode podaci o broju korisnika pojedinih prava.
Samohranost kao status, ne daje osnov, da se ta porodica po automatizmu smatra materijalno ugroženom, već se materijalni status po podnošenju zahtjeva utvrđuje u skladu sa odredbama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, a u vezi sa odredbama Porodičnog zakona. Naime, sporazumni razvod braka i zajedničko roditeljstvo poslije razvoda braka podrazumijevaju obavezu oba roditelja da doprinose izdržavanju djeteta, što se utvrđuje odlukom nadležnog suda.
Porodica sa jednim roditeljem ostvaruje sva prava iz socijalne i dječje zaštite u skladu sa propisanim uslovima, a u pojedinim segmentima samohrani roditelj prilikom ostvarivanja prava ima veće povoljnosti od drugih korisnika prava. S tim u vezi samohrani roditelj u postupku ostvarivanja prava na materijalno obezbjeđenje u skladu sa članom 25 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti može ostvariti navedeno pravo, iako ne ispunjava uslove propisane zakonom u pogledu prihoda, imovine i drugo, pod uslovom da to procijeni komisija centra za socijalni rad. U tom slučaju, pravo se utvrđuje na period od tri mjeseca, uz obavezu preispitivanja po službenoj dužnosti.
Samohranom roditelju sa djetetom do navršene treće godine života može se obezbijediti usluga podrške za život u zajednici ili porodični smještaj ili smještaj u ustanovu.
CdM: Najavili ste da će jedan od zadataka Ministarstva u ovoj godini biti razvoj potrebnih servisa i kapaciteta za suzbijanje nasilja u porodici i nasilja nad djecom. Šta to konkretno znači? Da li u Crnoj Gori postoji sklonište za djecu žrtve nasilja u porodici?
Purišić: U odvojenoj zgradi u krugu Dječjeg doma Mladost u Bijeloj sa dvije stambene jedinice od 21. decembra 2018. godine funkcioniše prvo prihvatilište za djecu -žrtve porodičnog nasilja u Crnoj Gori. Uz taj, u funkciji je i još jedan novi servis – Nacionalna SOS dječja linija. Za adaptaciju, uređenje i opremanje objekta Ministarstvo rada i socijalnog staranja izdvojilo je 88.000 eura, a za Nacionalnu SOS dječju liniju 30.000 eura od čega je UNICEF donirao 10.00 za potrebe obuke zaposlenih. Prihvatilište je predviđeno za šestoro djece- žrtve porodičnog nasilja i to kao privremena zaštita dok se ne riješe porodični problemi.
CdM: Da li je u Crnoj Gori i dalje prisutna tolerancija na nasilje u porodici, te u kojoj je to mjeri danas prisutno u odnosu na raniji period?
Purišić: Na postavljeno pitanje može se dati odgovor samo na osnovu detaljnog istraživanja te pojave. Radi se pojavi koja je problem čitavog društva a u oblasti socijalnu i dječje zaštite se po pravilu javlja u svojoj posljednoj fazi,odnosno tek pošto se manifestuje u raznim pojavnim oblicima, često vezano za postupke koji se vode kod drugih nadležnih organa.
Kada su u pitanju konkretne aktivnosti vezane za nadležnosti centara za socijalnu rad, shodno Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici formirani su multidisciplinarni operativni timovi u svim centrima za socijalni rad. U 2018. godini u centrima za socijalni rad evidentirano je 429 žrtava nasilja. Od toga su 385 žene, 10 muškaraca i 34 djece. Centri za socijalni rad reagovali su savjetodavno u navedenim slučajevima; pružena je psihološka podrška velikom broju njih, urađena je procjena rizika, izrađeni su individualni planovi za žrtvu, pružena je pravna pomoć žrtvama, kao i određivanje povjerljivog lica iz centra za socijalni rad.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja je shodno preuzetim obavezama iz Akcionog plana za pregovaračkog poglavlja 23 sprovelo aktivnosti na uspostavljanju jedinstvene i besplatne SOS linije za žrtve nasilja u porodici, a u partnerstvu sa kancelarijom UNDP-a u Crnoj Gori i NVO SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja u porodici iz Nikšića. Za proteklih dvanaest mjeseci realizacije projekta pozivi su upućivani iz 23 opštine u Crnoj Gori. Najveći broj poziva tokom prethodnih godinu dana upućen je iz Nikšića 1971 poziva i Podgorice 715 poziva.
Treba naglasti da se u ovu borbu mora uključiti cjelokupno društvo kako više nijedna porodica ne bi bila žrtva nasilnika. Zajedničkom cilj nam je postizanje nulte tolerancije u društvu prema nasilju u porodici. To je nešto što moramo da postignemo i zato je važno da uvijek javno i otvoreno govorimo o ovom problemu.
Deset porodica želi da usvoji dijete
CdM: Prema Vašim podacima, koliko porodica u Crnoj Gori trenutno želi da usvoji dijete?
Purišić: U Crnoj Gori, prema podacima Ministarstva rada isocijalnog staranja 10 porodica želi da usvoji dijete. Shodno odredbama Porodičnog zakona, centri za socijalni rad kao organi starateljstva su nadležni organi koji utvrđuju podobnost lica koja su zainteresovana za usvojenje i koji sprovode postupak zasnivanja usvojenja. U Ministarstvu rada i socijalnog staranja nalazi se centralna evidencija potencijalih usvojitelja, kao i djece podobne za usvojenje. Usvojenje zasniva organ starateljstva mjesta prebivališta, odnosno boravišta djeteta, odnosno organ starateljstva koji je sproveo postupak smještaja djeteta u ustanovu ili u drugu porodicu.
CdM: Da li u Crnoj Gori ima dovoljno kapaciteta da se zbrinu socijalno ugrožena lica?
Purišić: Ukoliko se misli na smještaj u odgovarajuću ustanovu socijalne i dječje zaštite, kada su u pitanju odrasla i starija lica organizovane su 4 ustanove za smještaj tih lica i to: Dom za stara lica Grabovac u Risnu, Dom za stara lica Bijelo Polje u Bijelom Polju, Dom za stara lica Pljevlja u Pljevljima i JU Zavod Komanski most u Podgorici.
U pojedinim lokalnim samoupravama, vode se aktivnosti na povećanju smještajnih kapaciteta za starija lica imajući u vidu na sve veću zainteresovanost za tim vidom zaštite, kao i potrebu da ostanu u mjestu življenja ili u bližoj okolinini mjesta življenja. Neke od planiranih aktivnosti su nastavak izgradnje domova za stare u Podgorici, Nikšiću, Plavu i Rožajama. Jedan broj starijih lica nalazi se i na porodičnom smještaju.
Takođe, da bi starija lica ostala što duži period u svom okruženju, vode se aktivnosti na razvoju usluge pomoć u kući, kojom je obuhvaćeno 1200 starijih lica u 15 opština o kojima brine 120 gerento domaćica.
Smještajni kapaciteti su obezbijeđeni za djecu bez roditeljskog staranja i djeci čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, bilo da se radi o smještaju u ustanovu JU Dječji dom Mladost Bijela gdje je trenutno smješteno oko 66 djece ili je u pitanju porodični smještaj –hraniteljstvo, koji smještaj koristi oko 390 djece.
Zbrinjavanje je obezbijeđeno i za djecu sa poremećajima u ponašanju u okviru JU Centar Ljubović u Podgorici.
S obzirom na to da u zajednici u oblasti socijalne i dječje zaštite postoji više potreba od onoga što trenutno obezbjeđujemo, kroz budžet se svake godine opredijeljuje sve više sredstava kako bi se unaprijedile mogućnosti države da odgovori ovom izazovu. Takođe, stvaraju se pretpostavke da se kapaciteti NVO sektora i drugih pružalaca usluga ojačaju i angažuju kako bi se unaprijedila podrška osobama koje trebaju takvu vrstu zaštite.
Miraš Dušević
cdm.me
