Bošnjačka stranka najoštrije osuđuje nasilje koje se dogodilo u Podgorici i očekuje da nadležni organi hitno i profesionalno rasvijetle sve okolnosti slučaja i sankcionišu počinioce, bez obzira na njihovu nacionalnu ili državnu pripadnost.
Istovremeno, s dubokom zabrinutošću osuđujemo pojave govora mržnje i skandiranja poput „Ubi Turčina“, koji ne samo da vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, već prijete da uruše vrijednosti mira, suživota i međusobnog poštovanja koje su temelj crnogorskog društva.
Crna Gora mora ostati zemlja u kojoj se na nasilje ne odgovara mržnjom, već pravdom — i u kojoj institucije, a ne ulice, odlučuju o krivici.
Pozivamo sve državne organe, medije i društvene aktere da spriječe svako dalje raspirivanje tenzija i da svojim djelovanjem očuvaju javni red i povjerenje među građanima.
Samo društvo koje odbacuje i nasilje i mržnju može biti snažno, pravedno i evropsko.
Nasilje nema nacionalnost i državljanstvo.
Iako je prošlo više od 30 godina od zločina koje je počinio Peković, ova zakašnjela presuda predstavlja zračak nade u pravdu po onoj staroj – pravda je spora, ali dostižna!
Peković je početkom agresije na Bosnu i Hecegovinu kao pripadnik vojske tzv. Republike Srpske ubio Eminu i Muja Šabanovića u selu Hum, a potom i zapalio njihova tijela. Ono što zdrav razum teško može da pojmi jeste činjenica da je osuđeni prije ovog zločina bio gost u kući Šabanovića gdje je jeo i pio, a kasnije se nije libio da im za gostoprimstvo uzvrati na najbrutalniji mogući način.
Peković je osudjen i za silovanje, što je ujedno i prva presuda u pravosuđu Crne Gore kada je u pitanju ratni zločin gdje postoji radnja silovanja. Imajući u vidu činjenicu da su žene služile kao oruđe u ratu i u tu svrhu se kolektivno sprovodila radnja silovanja u cilju zastrašivanja i ponižavanja žrtve, ova presuda je posebno važna u svijetlu procesuiranja i ostalih vikend ratnika koji su iz Crne Gore odlazili u BiH da, pored ubistava i pljačkanja, sprovode i radnje silovanja. Vjerujem da će ih, sve do jednoga, stići pravda!
Istovremeno ističem da visinu kazne od 20 godina smatram malom za karakter počinjenih djela, okolnosti pod kojima su učinjene i društvenu opasnost takvih djela, dodatno imajći u vidu i pozamašan kriminalni dosije okrivljenog.
U tom smislu pozivam tužilaštvo da uloži žalbu na prvostepenu presudu i traži izricanje kazne dugotrajnog zatvora u najdužem zakonskom trajanju od 40 godina kako bi društvo pokazalo odlučnost da se ovakvim zlodjelima suprotstavi najsnažnije moguće, posebno imajući u vidu istoriju vršenja ovakvih i sličnih zločina na ovim prostorima.
Ipak, jučerašnja presuda šalje poruku da se Crna Gora konačno suočava sa mračnim periodom svoje istorije i da su sudstvo i tužilaštvo spremni da procesuiraju i najstrašnije zločine.
Istovremeno, jasno je poslata poruka da iza svakog zločina stoji ime i prezime i da to ime mora kad-tad odgovarati za svoja nedjela.
Suočavanjem sa prošlošću moramo graditi temelje bolje budućnosti.
