Kategorija: Novosti

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odlikovao je povodom 13. jula, Dana državnosti jedan broj istaknutih ličnosti za značajan doprinos u Narodonooslobodilačkoj borbi, kao i izgradnji i razvoju Crne Gore, obnovi njene nezavisnosti i afirmaciji u raznim periodima.

Đukanović je donio odluku da se Orden crnogorske zastave prvog stepena posthumno uruči rahmetli Rafetu Husoviću, dugogodišnjem predsjedniku Bošnjačke stranke i potpredsjedniku Vlade Crne Gore.

Rahmetli Rafet Husović je u periodu od 2006-2021. bio na čelu Bošnjačke stranke. Od 2009-2012. bio je ministar bez portfelja, da bi u dva naredna mandata obavljao funkciju potpredsjenika Vlade Crne Gore.

Ostavio je snažan pečat na političkoj sceni Crne Gore i zasigurno ušao u noviju istoriju Crne Gore kao jedan od najboljih političara, državnika, vizionara i boraca za svoj narod, ali i državu Crnu Goru.

Rahmetli Rafet Husović je preselio na ahiret 9. marta 2021. godine u 57. godini.

Delegacija Bošnjačke stranke pristigla je u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, a sa sobom su kao poklon ponijeli i Rezoluciju o genocidu u Srebrenici koja je usvojena nedavno.

U delegaciji su predsjednik Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović, poslanici Kenana Strujić Harbić i Amer Smailović kao i više desetina članova Foruma mladih BS.

U organizaciji Konrad Adenauer Stiftung fondacije, u saradnji sa Crnogorskom panevropskom unijom (Montenegro Pan-European Union) u Budvi je tokom prethodnog vikenda održan seminar “Hajde da govorimo o Evropi: politički, ekonomski i bezbjednosni izazovi”.

Učesnici na seminaru su bili predstavnici parlamentarnih političkih stranaka.

Bošnjačku stranku na pomenutom seminaru predstavljala je Sabina Muratović.

Seminar je bio od izuzetne važnosti, jer je protežirao aktuelne političke teme vezane za bezbjednost i ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju, kao prioritetan put razvoja Crne Gore. Predavači na seminaru bili su: Sanija Šljivančanin, predstavnik Konrad Adenauer Stiftung, prof. dr Gordana Đurović, profesorica na Ekonomskom fakultetu, predsjednica Crnogorske panevropske unije i bivša ministarka za evropske integracije u Vladi Crne Gore, dr. Mehmedin Tahirović, ekspert za bezbjedonosnu politiku, bivši Nacionalni vojni predstavnik Crne Gore u NATO, NMR.

Seminar je uspješno realizovan na zadovoljstvo svih učesnika. Učesnicima su uručeni Sertifikati za učešće na seminaru.

Piše: Željko Rutović, publicista

Kultura sjećanja: Rafet Husović (1964-2021)

Mudrost u politici kao rijetka privilegija ljudi i vremena, događaje, pojave i društvene procese analizira i usmjerava iz suštinskog karaktera smisla i značenja javne djelatnosti. Na vrlini mudrih stasali su civilizacijski graničnici politički razboritog djela. Ne bijaše nikada i nigdje lako mudrim odlučivati, moraše se mudrost boriti sa svjetova stotinu, da bi jedan, onaj ljudski, etički, približili idealu dobra zajedničkih vrijednosti. Sa primjerene distance kultura političke ontologije otkrivaće značenja koja se mudrošću u imenu i djelu nazivaju.

Sa puta posvećenika, doslednika i uglednika političke kulture mudrosti nedavno je otišao Rafet Husović, bez sumnje, ugledna politička ličnost čiji izraz bijaše svekolika misleća kosmogonija tragalačke posvećenosti ka ciljevima političke i državničke mudrosti.

Dokaz da se politikom na Balkanskom poluostrvu, prenaseljenom mržnjom, sujetom, netolerancijom i neodgovornošću, može baviti, i to uspješno, na jedan drugi visokoetičan način, primjeren uljuđenim demokratskim zajednicama, u čijoj su osnovi poštovanje, uvažavanje, argument i svekolika pristojnost, svojim je primjerom pokazao Rafet Husović.

Svojim javnim djelovanjem, kao lider Bošnjačke stranke, ministar(2009-2012) i potpredsjednik Vlade Crne Gore(2012-2020) prepoznat je kao snažna, plemenita i odgovorna, primjera vrijedna političko-državna ličnost. Mnogo razloga je za to. U svijetu nepovratno oboljelom od otuđenosti i grubog interesa, Rafet je svojim životom i javnim djelom vratio sjaj ideala zaboravljenih riječi i vrijednosti – dobra, plemenitosti, ljudskosti, kulture, poštovanja i obzira prema drugom. Vertikala političko-državničkog djelovanja koju obilježi smirenost, takt, doslednost i principijelnost u afirmaciji strateških ciljeva građanske Crne Gore, sa manirima dijaloške kulture i otmenog gospodstva, prepozna ga Čovjekom od povjerenja i iskrenosti uvjerenja.

Nije on to činio, da bi se nekome interesno dopadao, nije on to činio da bi se prilagođavao trendovima politički varljivog i neprincipijelnog tržišta. Ne! Činio je to na način primjeren stavu i izrazu gdje politika visokoumno promišlja, rasuđuje i odlučuje. Njegovo gospodstvo, blagost, ne umanjiše snagu argumenta, vizije i misije posvećenika izgradnje Crne Gore kao udobnog mjesta za život svih vjera, kultura, religija i jezika. Snažno utkan kako u biće svog naroda, tako i u biće Crne Gore, sa posebnim rafinmanom osluškivao je vremena, njegove izazove i promjene. Išao je vremenu u susret odgovoran prema političkim i državnim procesima, izazovima i pitanjima na koje je pružao demokratska rješenja i pristupe, koji su državnom vizijom nadvisili usko-političko i kratkotrajno interesno.

Matematički u duhu svoje profesije precizan, mudro je povlačio političke poteze, odlučno i odlično, znajući đe treba staviti tačku, a đe široko otvoriti vrata za zbir svih budućih dobara i politike i građana i Crne Gore. To je ta diferentia specifika Rafetove političke mudrosti koja je tiho, jer u tihovanju misli se misle, zbirala dobra u zbiru stabilnosti i sigurnosti, posvećenosti i odanosti, u zbiru svih vrlih i trajnih riječi etike, istine i časti koja ostaju da u Rafetovoj ličnoj, gospodskoj i političko-državnoj kulturi vječno svjedoče onim značenjima koje i čovjeku i politici ispisuju civilizacijske stranice dužne kulture sjećanja. Ostaje Rafetovo duhovno, kulturološko, političko i državno nasljeđe kao neprolazna baština vremena i događaja, kojima je on na uzvišeni način dao i ostavio pečat osobenog svjetionika, zadužnika i zaslužnika svjetova demokratskog i državnog napretka Crne Gore.

Svako naknadno iščitavanje novije političke istorije i kulture Crne Gore, biće nezamislivo i siromašno bez analitičkog studiranja Rafetove političke zaostavštine koja ostaje da svjedoči i govori o vrlini mudrosti kao ključa rješenja i odgovora na mnoga iskušenja kojima se, snagom volje i vizije političkog dobra, Rafet suprostavljao znalački i hrabro, uvijek i svuda gdje je trebalo štititi, kako interese naroda, čiji će ostati nezaboravni lider, tako podjednako i interesa građanske i evroatlanske Crne Gore, čijem cilju i misiji je iskreno davao čitavog sebe.

Neka taj pokazivač Rafetove mudrosti bude i naslon i naklon, neka bude otvorena i trajna stranica iščitavanja promišljajuće političke kulture, koja će sa distance, uvjerljivo svjedočiti o snažnom karakteru paradigme političke izuzetnosti i vrline odgovorne politike kao javnog dobra zajednice.

Ponosan na neposrednost lične i profesionalne komunikacije, s poštovanjem i dužnim sjećanjem zapisujem riječi posvećene svijetu političkog dara, kulture dobra, razboritosti i mudrosti što Rafet Husović ostavlja za sobom. Na tragu učenja o spoznaji vrline i dobra drugih kao zaloge vrline javnog dobra, podsjetimo, da smo samo oni koji se drugih sjećaju i oni kojih se neko sjeća.

Rafet Husović-istinski zaslužnik dužne kulture sjećanja. Rafet, zaslužnik i zadužnik svjetova dobra.

Četvrti Kongres Bošnjačke stranke održaće se u nedjelju, 13. juna u Rožajama.

Kandidat za predsjednika BS je šef poslaničkog kluba mr Ervin Ibrahimović.

Na Kongresu će biti izabran novi saziv Glavnog odbora, a biće usvojeni novi program i statut partije, kao i druga kongresna dokumenta.

Početak Kongresa zakazan je za 11 časova.

Sjednica Glavnog Odbora Bošnjačke stranke biće održana danas u Rožajama.

Na dnevnom redu sjednice naći će se Izvještaj o radu za period 2015-2021.godina, Pravilnik za održavanje Kongresa, liste kandidata za delegate i kandidate za GO, prijedlog kandidata za predsjednika partije, kao i prijedlog novog programa i statuta BS.

Nakon sjednice biće objavljeno saopštenje.

Šef poslaničkog kluba Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović vakcinisao se danas protiv koronavirusa.

„Vakcinisanje je pitanje odgovornosti, ne samo prema sebi, nego prema kolegama, prijateljima, rodbini i svim građanima. Imunizacija je jedini način za povratak normalnom životu”, kazao je Ibrahimović.

On je pozvao građane da se vakcinišu i pohvalio rad medicinskog osoblja.

Prijedlog šefa kluba poslanika Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića, da na dnevnom redu današnjeg zasijedanja Skupštine Crne Gore bude Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici, prihvaćen je većinom glasova poslanika. Za ovakav prijedlog su glasala 42 poslanika.

“Opravdanost inicijative je svakodnevna. Mi u državi koja je lider u EU integracijama doživljavamo porast negiranja genocida. Ovaj dom ne smije dozvoliti promociju ratnih zločinaca. Ovo nije usmjereno protiv jednog naroda već je cilj pomirenje i suočavanje sa prošlošću. Bez suočavanja sa prošlošću ne možemo pomiriti region”, kazao je Ibrahimović prilikom obrazloženja i pozvao poslanike da glasaju po savjesti. 

Piše: mr Ervin Ibrahimović, poslanik Bošnjačke stranke

Kuda ide Crna Gora?, ključno je društveno i političko pitanje i najznačajniji izazov savremene Crne Gore.

Odgovor na ovo pitanje moraju dati građani, jer oni odlučuju kako vide budućnost  Crne Gore.

Iako postoji jasna i oštra podijeljenost društva u Crnoj Gori oko ovog pitanja, referendum iz 21. maja 2006. godine jasno je definisao i održavotvorio, za tadašnje i sadašnje društvene i političke uslove veoma ambicioznu viziju Crne Gore kao građanske, demokratske, multietničke i multireligijske, sekularne, razvijene i moderne evropske države.Bez tih vrijednosti Crna Gora ne može opstati kao slobodna, nezavisna, prosperitetna, međunarodno priznata država.

Zato 21. maj 2006. godine smatram jednim od najznačajnih datuma u istorijskom trajanju države Crne Gore, koji, usuđujem se reći, stoji rame uz rame sa 13. julom 1941. i svim drugim značajnim datumima njene istorije.

Svaka politika, posebno vladajuća, koja iz uskostranačkih, nacional-egoističkih, ličnih, ideoloških ili bilo kojih drugih interesa pokušava da ovu činjenicu prenebregne ili je nerazumna ili nedobornamjerna prema Crnoj Gori i ne može donijeti dobro njenim građanima.

Onim što je u međuvremenu učinjeno možemo biti manje ili više zadovoljni, ali je nesporno da je na temeljima te dvadesetprvomajske Crne Gore čvrsto opredijeljen i trasiran dalji put Crne Gore prema društvu razvijenih, evropskih i svjetskih demokratskih država i društava. Tu prije svega mislim na ono što je urađeno na polju pristupanja Evropskoj uniji i prihvatanja demokratskih standarda i sistema vrijednosti koje je karakterišu, kao i na učlanjenje u NATO pakt kao vojni i savez država zasnovan na civilizacijski naprednom i demokratskom sistemu vrijednosti.

Istovremeno, nije se dovoljno uradilo na rješavanju nekih unutardržavnih pitanja poput ekonomskih i socijalnih; ravnomjernog regionalnog razvoja koji je tek u zadnje četiri godine stavljen u fokus državne razvojne politike; kvalitetnije demokratizacije društva; jačanja vladavine prava; efikasnije borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala; istrage i kažnjavanja za ratne zločine iz najbliže prošlosti; procesu suočavanja sa prošlošću, te pitanja pune inkluzije manjinskih zajednica u društvo.

To jeuz neke regionalne i globalne političke tokove, stvorilo plodno tlo da u Crnoj Gori ojačaju one ideološke i velikodržavne zablude koje su nas devedesetih uvele u krvavi balkanski sukob i opštedruštvenu dekadencu.
Iako je stvarnost već nekoliko puta porazila te zablude, one su danas žive u Crnoj Gori i prijete njenom napretku i daljem društvenom razvoju.
Nažalost, danas moramo konstatovati još i da u našem društvu postoji zabrinjavajući nivo fašističke, nacionalističke i šovinističke retorike i to je problem kojem se mora posvetiti dužna pažnja.

Zato smatram da je Crna Gora danas ponovo na jednoj vrsti istorijske raskrsnice na kojoj bi morala potvrditi put u izvjesniju budućnost. Ohrabrujuća je činjenica da se taj put sa ove raskrsnice daleko jasnije vidi i prepoznaje nego što je to bio slučaj uoči i 21. maja 2006. godine, ali je teško zaključiti da to što je izbor danas lakši čini njegov rezultat izvjesnijim.

Velikodržavne, hegemonističke prijetnje crnogorskoj državnosti i nacionalnoj opstojnosti nekih nacija, koje su danas snažne, smatram ključnim kočničarima dalje demokratizacije Crne Gore.

Ovo iz razloga što je u takvim okolnostima onaj dio društvenog bića koji teži stvaranju građanskog, demokratskog, evropskog i u svakom pogledu razvijenog društva, budući da je državno i nacionalno ugrožen retrogradnim politikama i ideologijama, stavljen pred jednu vrstu imperativnog izbora koji se nameće kao egzistencijalno pitanje u državnom i nacionalnom smislu. Kako prijetnja i prinuda potiru slobodu izbora, smatram da se tek nestankom tih egzistencijalnih prijetnji može otvoriti društveni prostor za punu afirmaciju demokratskih i građanskih principa bliskih razvijenim društvima kojim, makar deklarativno, teži predominantna većina građana Crne Gore.

Za takav razvoj događaja potrebno je otvoriti ozbiljan, odgovoran i široki društveni dijalog svih društvenih struktura, koji nadvisuje sve politicke, akademske, lične, nacionalne i bilo koje druge razlike koje među nama postoje, kako bi se jednom za svagda u najvećoj mogućoj mjeri zatvorile dihotomije u društvenom biću naše države koje postoje u odnosu na najznačajnija društvena pitanja.

Ono što u ovom trenutku vidim kao problem je nespremnost, motivisana uglavnom partikularnim i nacionalegoističnim interesima i ideološkim zabludama, da se taj dijalog vodi na zdravim i realnim temeljima koji podrazumijevaju jedno novo sagledavanje istorijskih činjenica, posebno onih iz naše novije istorije, i suočavanje sa njima; stavljanje tačaka na neke istorijske zablude i ideologije o kojima sam ranije govorio; puno uvažavanje multietničke i multireligijske realnosti i potpunu afirmaciju univerzalnog prava građanina kao individue a ne kao pripadnika bilo koje grupe.

Treba, međutim, podvući da ta nespremnost ne zatvara put pobjedi građanske i demokratske Crne Gore, jer sam čvrstog ubjeđenja da je ta Crna Gora u znatnoj većini iako sa mnogo političkih i drugih razlike koje se na prvi pogled čine nepomirljivim, ali koje se u konačnici i u interesu Crne Gore i njenih građana moraju pomiriti.

Dakle, da zaključim, građanska, antifašistička, demokratska i nezavisna Crna Gora ima podršku svojih građana i svi politički faktori koji se za takvu Crnu Goru zalažu dužni su da građanima ove države kroz takvu Crnu Goru učine izvjesnom prosperitetnu, evropsku perspektivu. Svi politički akteri moraju dati maksimalan doprinos da ta podrška bude najšira moguća, jer je njena širina garant uspješnosti naše evropske i demokratske priče. Naše društvo ne smije biti taoc protivnika društvenog prosperiteta, ma koliko ih bilo.

Za bošnjački narod i Bošnjačku stranku, takva politika je imperativ. Svjesni odgovornosti  pred našom zajedničkom budućnošću, stojimo još jednom bezrezervno na pravoj strani istorije.

Tekst je pisan u susret petnaestogodišnjici obnove nezavisnosti, pod sloganom “GDJE JE SADA I KUDA TREBA DA IDE CRNA GORA”