Ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damir Gutić najavio je da će novim Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti biti riješeno pitanje trajnih primanja roditelja i staratelja djece sa smetnjama u razvoju.
Dosadašnja praksa ima niz nedostataka, posebno u slučaju smrti djeteta, jer nakon toga roditelj odnosno staratelj ostaje bez ikakvih primanja, sa obzirom na to da su ionako bili bez poslovnog angažmana ili nekog drugog materijalnog primanja.
S tim u vezi, Nacrtom novog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti predviđeno je da pomenuta primanja roditeljima odnosno starateljima djece sa smetnjama u razvoju budu trajna.
“Koliko god da uradimo za djecu sa smetnjama u razvoju, kao i za njihove roditelje i staratelje uvijek je malo, uvijek treba više i država treba tome da posveti posebnu pažnju”, poručio je Gutić.
Iako je prošlo više od 30 godina od zločina koje je počinio Peković, ova zakašnjela presuda predstavlja zračak nade u pravdu po onoj staroj – pravda je spora, ali dostižna!
Peković je početkom agresije na Bosnu i Hecegovinu kao pripadnik vojske tzv. Republike Srpske ubio Eminu i Muja Šabanovića u selu Hum, a potom i zapalio njihova tijela. Ono što zdrav razum teško može da pojmi jeste činjenica da je osuđeni prije ovog zločina bio gost u kući Šabanovića gdje je jeo i pio, a kasnije se nije libio da im za gostoprimstvo uzvrati na najbrutalniji mogući način.
Peković je osudjen i za silovanje, što je ujedno i prva presuda u pravosuđu Crne Gore kada je u pitanju ratni zločin gdje postoji radnja silovanja. Imajući u vidu činjenicu da su žene služile kao oruđe u ratu i u tu svrhu se kolektivno sprovodila radnja silovanja u cilju zastrašivanja i ponižavanja žrtve, ova presuda je posebno važna u svijetlu procesuiranja i ostalih vikend ratnika koji su iz Crne Gore odlazili u BiH da, pored ubistava i pljačkanja, sprovode i radnje silovanja. Vjerujem da će ih, sve do jednoga, stići pravda!
Istovremeno ističem da visinu kazne od 20 godina smatram malom za karakter počinjenih djela, okolnosti pod kojima su učinjene i društvenu opasnost takvih djela, dodatno imajći u vidu i pozamašan kriminalni dosije okrivljenog.
U tom smislu pozivam tužilaštvo da uloži žalbu na prvostepenu presudu i traži izricanje kazne dugotrajnog zatvora u najdužem zakonskom trajanju od 40 godina kako bi društvo pokazalo odlučnost da se ovakvim zlodjelima suprotstavi najsnažnije moguće, posebno imajući u vidu istoriju vršenja ovakvih i sličnih zločina na ovim prostorima.
Ipak, jučerašnja presuda šalje poruku da se Crna Gora konačno suočava sa mračnim periodom svoje istorije i da su sudstvo i tužilaštvo spremni da procesuiraju i najstrašnije zločine.
Istovremeno, jasno je poslata poruka da iza svakog zločina stoji ime i prezime i da to ime mora kad-tad odgovarati za svoja nedjela.
Suočavanjem sa prošlošću moramo graditi temelje bolje budućnosti.
